Prije 73 godine dogodio se Bleiburg, evo što se zapravo zbilo

Pitanja oko događaja na Bleiburgu prije 73 godine i komemoracije koja se održava u subotu iznova dovode do podjela u hrvatskom društvu, osobito ona o tome zašto se u Hrvatskoj ne komemoriraju žrtve, već ideologije. Tportal donosi prikaz zbivanja iz svibnja 1945. što su postala simbolom i metaforom svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika.

U subotu na Blajburškom polju u Austriji održava se središnja komemoracija povodom 73. godišnjice blajburške tragedije. Pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor, a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, dok je u liturgijskom dijelu suorganizator zajedničko Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Početak ove tragedije zbio se 15. svibnja 1945. godine, kada su se pripadnici Hrvatske vojske, točnije vojne snage Nezavisne države Hrvatske nastale 1944. spajanjem domobranstva i Ustaške vojnice s civilima počeli povlačiti prema britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskoj pokrajini Koruškoj. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili im da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji.

Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu, no i oni su poslije predani Jugoslavenskoj armiji i gotovo svi pobijeni. Ovim događajima prethodili su mnogobrojni pozivi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pripadnicima kvislinških formacija s kraja 1944. i 1945. godine da ustanu protiv okupatora i prijeđu u njezine redove. Dio je doista prešao u partizanske redove, dok je drugi ostao u prvobitnim postrojbama vjernima nacističkoj Njemačkoj.

Pripadnici vojske NDH nedaleko od Bleiburga

Osnažene partizanske postrojbe s gotovo 800.000 pripadnika raspodijeljenih u pet armija gonile su ostatke poraženih snaga sve do Koruške, a sudbini 170.000 pripadnika vojske NDH nije pomogao ni potez ustaškog poglavnika Ante Pavelića koji je nakon proboja Srijemskog fronta poslao specijalnog izaslanika Vjekoslava Vrančića savezničkom zapovjedništvu u Italiji te je zatražio pomoć.

Pavelićeve molbe bile su uzaludne jer se britanski feldmaršal Harold Alexander ravnao odlukama Teheranske konferencije, prema kojima se poslije rata nije dopustio opstanak nijednoj kvislinškoj tvorevini koju su uspostavile sile Osovine, pa je odbio primiti Pavelićeve emisare te ih je poslao u zarobljenički logor, a ‘Memorandum Vlade NDH’ neotvoren je poslao Titu u Beograd.

Prema izvješću štaba 12. divizije Jugoslavenske armije, sačinjenim odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 pripadnika poražene vojske NDH. Partizanske snage koje se od ožujka 1945. nazivaju Jugoslavenska armija zarobljene vojnike i civile s Bleiburga povukle su dublje na područje pod svojom kontrolom te su velik broj tih ljudi pobile u masovnim zločinima kod Teznog, na Kočevskom Rogu, u Maceljskoj šumi i na mnogim drugim manjim stratištima, dok na samom Bleiburgu nisu zabilježeni pokolji zarobljenika.

Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića, čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom Blajburški pokolj označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima sljedećih mjeseci, a ti su se događaji u hrvatskoj iseljeničkoj literaturi nazivali križni putovi i zapravo su bili marševi smrti.

Valja napomenuti kako su tih dana na području Koruške uglavnom izručene oružane snage NDH, ali i slovenski domobrani, četnici, ljotićevci, nedićevci te velik broj zarobljenih ruskih kvislinga koji su izručeni tadašnjem Sovjetskom Savezu. Većina pak četničkih snaga uglavnom je izbjegla izručenje jer su početkom svibnja prešle u Italiju i predale se američkim snagama. Amerikanci su smjestili četnike u logor kod Palma Nove, nakon čega su emigrirali u zemlje zapadne Europe i Sjedinjene Države.

Političko i vojno vodstvo NDH pokušalo se predati zapadnim saveznicima kako bi izbjegli pokolj koji je kasnije doista izvršila pobjednička strana. Međutim britanski general Patrick Scott nije prihvatio predaju ustaškog generala Ive Herenčića, već je izričito zahtijevao da se poražene snage moraju predati Jugoslavenskoj armiji, čiji je predstavnik na terenu bio Milan Basta, politički komesar 51. vojvođanske divizije.

Nakon predaje vojnici i civili su vraćeni na područje Jugoslavije, da bi potom idućih mjeseci uslijedili pokolji koji su se događali prilikom provođenja zarobljenika kroz čitavu Jugoslaviju, u nekim slučajevima sve do južnih granica današnje Makedonije. Zarobljenici su tijekom tog križnog puta smještani u usputne logore, s tim da je samo manji broj ustaša i dužnosnika NDH izveden pred prijeke sudove, dok je većina žrtava pobijena bez ikakvog suda.

O tome tko će biti izdvojen iz zarobljeničke kolone odlučivali su samovoljni pojedinci partizani. Jedni su strijeljani zato što su imali činove, drugi zbog boje odora, ostali zbog vremena stupanja u vojsku, određenog zavičajnog podrijetla ili zato što su prepoznati kao zločinci. Oni koji su preživjeli križni put u sabirnim su logorima proveli do godine dana, nakon čega su, uz amnestiju, pušteni kućama.

Okolnosti britanskog izručivanja žrtava kod Bleiburga počiniteljima dugo su predstavljale dobro čuvanu tajnu, o čijim su detaljima najinformiraniji sudionici odlučili trajno šutjeti, dok je dokumentacija o događajima iz svibnja 1945. poprilično manjkava.

Knjiga koja je dosad dala najcjelovitiju povijest događaja tijekom svibnja 1945. je ‘Ministar i pokolji’, izdana 1986. godine. Objavljivanje knjige podiglo je veliku prašinu u Velikoj Britaniji, čije su je vlasti vrlo brzo zabranile i povukle iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Njezin autor, grof Nikolaj Tolstoj, optužen je za klevetu te je u sudskom procesu zatvorenim za javnost osuđen na iznimno visoku novčanu kaznu u iznosu od milijun i pol funti, a k tome je još milijun funti platio na ime sudskih troškova. Bila je to najveća ikad izrečena novčana sankcija u Britaniji.

Tolstoj je, naime, u knjizi problematizirao ulogu Harolda MacMillana, opunomoćenog ministra pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije za svoje zasluge promoviran u lorda Stocktona, da bi 1957. postao britanskim premijerom. Autor u knjizi upućuje na dvije ‘kobne pogreške’ Britanaca koje smatra odgovornima za događaje što su uslijedili nakon što su izručili Kozake i ostale ruske kolaboracioniste Crvenoj armiji, a kvislinge, kolaboracioniste i civile iz Jugoslavije partizanima koji su u razdoblju poslijeratnih zločina pokazali iznimnu okrutnost i osvetoljubivost prema poraženima, ostavljajući tamnu mrlju na inače svijetloj borbi protiv fašizma i nacizma.

(www.jabuka.tv)

17 komentara

  • Sta komunisti i sljedbenici druga tita imaju reci na ovo sto je pobijeno na desetke tisuca Hrvata katolika i bosnjaka muslimana.




    8



    4
  • Oboje su cinili zlocine i crni i crveni. Sto je bilo od 10. 4. 1941.-9. 5. 1945. kada su djeca zene starci trudnice likvidirani bez razloga i zasto im je to ucinjeno ? Neka odgovore ljubitelji crne demonske boje . Zalite ustase i domobrane a ne zalite one koji su zbog njih iz cista mira stradali . Samo Izraelaca je stradalo 2 milijuna ma nece se za njih nitko pomoliti na Blajburskom polju ali hoce za crne demone koji su sijali zlo skoro 50 mjeseci ili 1500 dana od 1941-1945.




    5



    7
  • Moj svekar se teškom mukom vratio iz Dravograda pa u ćelovinu i nikad nije mogao dobiti posao jer kao domobranu upisali u bukvicu državni neprijatelj. Kad se vratio rekli mu šuti i kopaj ,ne javljaj se i nećemo te dirati?Tako i bilo šutio i kopao do smrti.
    A stric bio ađutant i nestao ništa se ne zna.Počivali u miru.




    6



    2
    • Tvoj svekar je bio na pogresnoj strani, ne znam sta ti je tu nejasno. To da je dosta tih ljudi ubijeno bez sudjenja i da dosta njih je bilo nepismeno i zavedeno stoji i to je zlocin, ali hiniti i praviti se da NDH nije bila zlocinacka tvorevina i nacisticka marioneta zato sto su pobjednici se osvetnicki ponasali je zatvaranje ociju pred golom istinom!




      3



      3
      • Svekar je bio regularna vojska,domobran i dobio poziv i morao je ići.
        Stric je bio uz poglavnika i kod B.Luke mu se gubi trag.
        A druga rodbina maloljetna i nedužna poslije rata pobijena ispred kućnih vrata ,i ne samo oni?I šta reći za te tvoje pravednike poslije rata?




        3



        0
      • @ nebitno: A što je bila Jugoslavija nego Titina komunistička zločinačka tvorevina? NDH je također po mnogo čemu bila zločinačka (nikakve zločine ne opravdavam!), ali NDH je bila i izraz težnji za slobodom hrvatskoga naroda. Zločini NDH prenapuhani su (sjeti se samo srbo-komunističkih laži o broju ubijenih u Jasenovcu). Zločini Titine bande umanjivani su, a o njima se za vrijeme Titine tvorevine nije smjelo ni pisnuti. U cjelini, NDH bila je ljudskija i demokratičnija od Titina govneta!




        3



        1
  • tako je Luce, crveni fašisti, to jest đavliji partizani, zločinci i krvoloci pobili su na pravdi Boga na stotine tisuća hrvatskih bojovnika(naravno razoružanih) i stotine tisuća civila Hrvata.
    Najveća grješka hrvatske vojske je bila ta što su položili oružje ,jer im ta kuga i šuga partizanska dok su imali oružje nije mogla ni primirisati.Tek kad je hrvatska vojska pod pritiskom sotonističkih britanskih vojnih i političkih krugova ,položila oružje, zločin, to jest orgijanje đavolskih partizanskih koljača, bolje rečeno šuge i kuge vlaške i balkanske komunističke je započeo.
    To je bio genocid i pokolj nad Hrvatima i muslimanima




    4



    2
  • Fala Bogu moji su bili u ustašama i nisu se predali jer su znali da partizanski krvoloci ne gledaju je li tko kriv ili nije , ubijaju po redu.
    Pošto su oni bili pravi borci za Hrvatsku i NDH, dobili su i ordenje od poglavnika za iskazanu hrabrost protiv četnika, komunista i ostalih sotonista , u borbama kod Lijevča polja i Mrkonjić grada bivšeg Varcar Vakufa.
    Pedeset godina poslije i ja sam se sa svojim bližima borio na gotovo istim prostorima protiv iste velikosrpske ,pravoslavene i genocidne četničke ideologije zla koja još nije nažalost iskorijenjena sa hrvatskih povijesnih prostora…ako Bog da , jednog dana bit će……




    3



    2
    • Pobili su boga mi i oni po naredjenju pun kurac ljudi samo zbog svoje nacionalnosti ili vjeroispovijesti, dakle nevinih, a proglasenih ‘neprijateljima’. Oprostit ces ali takve ne zalim ni jedne sekunde. Naivnim, zavedenim, neiskvarenim i casnim izuzecima na stranu.




      1



      3
  • TI NEBITNI SI OBIČNI GOVNAR. NDH JE BILA DRŽAVA KOJU SU HRVATI BRANILI SRCEM, A VEĆINA JE POBIJENA KAD JE RAT ZAVRŠIO BEZ SUDA. AKO JE NEKO KRIV BIO TREBA GA SUDIT A NE UBIJAT KO ZVJERI.20000 HRVATA ZAPADNE HERCEGOVINE U CVJETU MLADOSTI JE POBIJENO KAD JE RAT ZAVRŠIO. KOME SU FRATRI NA Š. BRIJEGU KRIVI DA BUDU ONAKO POGUBLJENI. JAME PO CIJELOJ BIVŠOJ JUGI SU PUNE HRVATSKIH KOSTIJU. TI SI VJEROJATNO SIN NEKOGA BIVŠEGA KOMUNISTE ILI FUNKCIONERA I KAD PRIČAŠ O ČITANJU KNJIGA VIDI SE DA SI DOBRO UČIO KOMUNISTIČKU POVJEST I NJIHOVU ISTINU. MI OSTALI SMO UČILI ISTINU OD NAŠIH RODITELJA, BAKA I DIDOVA. TU SE RAZLIKUJEMO MILIJUN POSTO. GOVNO KOMUNISTIČKO, STVARNO SI NEBITAN.




    4



    1

Komentiraj: