Prije 29 godina padom Kupresa tragično završila bitka za Kupres u kojoj je poginulo 160 Hrvata

Na današnji dan, 10. travnja 1992. godine padom Kupresa završena je na tragičan način bitka za Kupres.

Na ovaj se dan prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine.

Bitka za Kupres bila je jednom od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. U strateškom pogledu, za ostvarivanje srpskoga plana okupacije cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikoga dijela Hrvatske, najvažnije područje bio je teritorij od Kupresa do Livna, jer je ono predstavljalo stratešku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Dana 3. travnja 1992. počela je poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, Trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2.500, naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.

Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili.

Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobijene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.

Do kasno navečer, 4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima.

Druga je polovica, 55 vojnika posjela je širi rajon Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva. Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigo veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobijen je podatak o pokretima okolpništva iz Banje Luke prema Šipovu.

Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla ozdržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz rajona Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u rajon Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-tak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.

U nedjelju, 5. travnja, primjećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu. Iz donjeg Glamočkog polja preko sela Skucani prema Slovinu, otišla je skupina od dvadeset vozila, koja su vukla topnička oruđa. S područja sela Pribelja, krenulo je 17 tenkova prema Blagaju. Tijekom dana borbe su vođene uglavnom u gradu. Postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad. Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. Obvezali su se na prekid vatre i predaju oružja, od kojeg poslije nije bilo ništa. U biti su “kupovali” vrijeme. Jutro 6. travnja, donijelo je ledenu kišu i vijest o kretanju jače oklopne skupine kroz selo Suhovu prema Bilom Potoku i Zloselima. Bilo je to srpsko oklopništvo, koje je doveo pukovnik Slavko Lisica.

7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres.

Rješavanjem stanja u gradu i okolini, Srbi su stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati.

Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna.

Nakon 7 dana borbe i otpora, nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. travnja 1992. godine.

Kupres je bio okupiran sve do provedbe operacije “Cincar” koja je trajala od 1. do 3. studenog, a u kojoj su udruženim snagama HVO-a i Armije BiH oslobođeni veći dijelovi Kupreške visoravni.

(www.jabuka.tv)


59 komentara

  • zali boze mladosti i poginuli izdase nas za judine skure dan danas ima branitelja gladna kruha a neko para da nezna sto ce od ljih zato nas bog opomilje

  • citajuli ovo lazni branitelji sto su nastradali po njemackoj i makarskoj rivijeri jeli ih strah boga tude novce tj kruh tudi kruh jest

  • Suprostavilo se Hrvatsko srce protiv čelika, nažalost nismo izdržali. Pozdrav svim Kuprešacima i ostalim bojovnicim koji su bili na Kupresu.

  • Neka ljude je Bog obdario mogućnošću shvaćanja abecede kao mogućnost komunikacije među ljudima, ali ih nije obdario i osjećajem empatije prema ljudima općenito, ili su tu empatiju izgubili uključenjem u komunističku partiju hdzbih kao preduvjet, nikada nećemo saznati dok se ne pojavi netko dovoljno oslobođen od te iste partije. Od sedam pečata iz knjige Otkrivenje u šestom poglavlju se pojavljuju četiri bića koje se prikazuje kao četiri jahača apokalipse. Prvi jahač apokalipse je sam Isus Krist koji jaše na bijelome konju i koji će iskorijeniti ova preostala tri jahača koji nose rat, glad i smrtne bolesti. Rat jaše na crvenom konju i sije smrt po cijelome svijetu. Glad jaše na crnome konju i ljudi umiru od gladi širom svijeta, a najviše kao posljedice rata. Bolest jaše na blijedome konju i ljudi umiru od ovih pošasti širom svijeta. Neki Covid-19 dovode u svezu sa blijedim jahačem apokalipse, pa se pitam, boje li se smrti članovi komunističke partije hdzbih, ili su baš svi ateisti?

    • Smrti se boji, manje-više, svako biće jer je smrt nepoznanica. Evolucijom je uvjetovan duboko ukorjenjeni strah od nepoznatoga, iz razloga jer neki davni rođ’o homosapiens nije zapravo znao hoće li ga tamo iza nekog grma, u šumi, ili iza devet sela, gdje on u stvari ne zna što se nalazi, zaskočiti neki lav, ričuči ili ne ričuči sasvim svejedno, čak bolje ako je ričući, pa ga progutati, ili neka gorila, tiranosaurus reks ili nešto deseto. Osnovni, primarni biološki instikt koji služi očuvanju vrste jest reprodukcija i preživljavanje, kojoj se nepoznanica smrt također protivi, pa je stoga taj strah imanentan, pripadajući svima a ne samo tamo nekakvim partijašima. Osim toga, neki povrh „abecede“ i empatije koriste također i mozak, koriste se logikom. A zdrav razum govori kako ne postoje Bog iz tog nekakvog „Otkrivenja“, Bog kojega naučava ta apokaliptična sekta s kraja 1. stoljeća (inače, jedna od „bezbroj“ njih toga vremena), odnosno ne postoje kršćanski Bog i Pakao skupa – „u istoj rečenici“. Raj, prema toj kršćanoidnoj sekti, postoji, ali je rezerviran za božje izabranike, za one koji su prije tzv „stvaranja“ izabrani, a potom „opravdani i otkupljeni“, i tu se ne može učiniti praktički ništa. Može te samo pogodit „lutrija odozgor“. To je najobičnija lutrija. Stvar je, štoviše, i kompliciranija i paradoksalnija od toga, ali neka ostane na tome bezmozgom sektašenju za naivne.

  • Anonimno 13:22, jesi li to tek počeo čitati Knigu otkrivenja. Čitaj samo citaj, mnogima treba vise puta da bi nesto i shvatili. Sretan Uskrs ako ga slaviš.

    • Stvarno si pametan hahaha. Da je bio dogovor zašto bi ratovali između sebe? Logičan zaključak bi bio da bi u slučaju dogovora zajedno ratovali protiv nekog trećeg.

  • Veliki pozdrav preživjelima, a pokojnima pokoj vječni! Tada su išli dečki velikog srca koje je kucalo kao jedno, uglavnom sinovi običnih ljudi -HEROJA znanih i neznanih.
    Na dan, 10. travnja 1992. godine padom Kupres na tragičan način završena je sedmodnevna bitka za Kupres protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Na ovaj se dan prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine.
    Tih dana rame uz rame s pripadnicima Kupreške bojne HVO-a, hrvatske postrojbe iz Tomislavgrada, trinaesta bojna HOS-a te hrvatskih branitelja iz Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda itd., stajalo je i 130 pripadnika 204. Vukovarske brigade, od kojih je njih petnaest izgubilo svoje živote.
    Njihova imena su Dražen Kiš, Zdenko Marjanović, Franko Lohajner, Kruno Zmajlović, Šime Mađarević, Milan Berton, Robert Zadro, Andrija Marić, Denis Mihalić, Ivica Špišić, Ante Brkan, Marek Pamula, Leon Ogorodinkov, Vasil Šapinov i Gait Bandanev.

    GuZoNjE su sklonile svoju djecu

  • Nisu ih sklonili nego su svi ostali kod kuća kao gradski snajperisti. Pozdrav svim bojovnicima sa Kupresa, a poginulim i nestalim laka Hrvatska gruda.

  • Pokoj im dusi zali boze zasto su izginili ,ovi sto su prizi ili sad moraju dicu slat preko granice da prizive…Zalosno ali istinito….

  • Doktor Andrija Hebrang je rekao, najveće razočarenje u životu su mi Hercegovci. 2005 na izborima podržali su dezertera Primorca, dok sam ja ( Hebrang) od Mostara do Lašve organizirao za taj narod sanitete, 2 godine glavu u torbi, da bi nakraju glasali protiv mene, a glasali za dezertera i na taj način stavili Mesića na tron. Uostalom, zadnji izbori, kako ste samo podmuklo prevarili generala Glasnovića, a čovjek na tom Kupresu ranjen, a brat mu zarobljen i mučen od četnika.
    Eto kakvi ste, čast izuzetcima, pravim hrvatskim braniteljima, ali takvi je jako malo, jer ste ih utišali, a u nebesa digli komunjare, zajedno sa 80% biskupa i župnika.

  • Komentar pod imenom “istina ‘ svaka cast sve je tako.Svim poginulim Hrvatskim braniteljima pocivali u miru Bozijem,a policiji cestitka za obljetnicu osnutka

  • Pokoj vjecni daruj im Gospodine,a ovi sto su rat iskoristili da bi se okoristili dali ce se ikad zapitati na cemu ili kome su to postigli…Zasto se ponasaju kao neka Visa bica a mladost ode sa ovih prostora jer nema za njih mjesta ovdje ….

  • Kao da je jučer bilo. Sjećam se svake sekunde tih događanja. Majko mila jesam zaostao i u prošlosti ostao. Dadoh svojih pet godina života, najljepših godina života. Rat prestade kako je i započeo i iznjedri tisuće generala, brigadira, pukovnika i bojnika. Svi zaradiše povlaštene mirovine, svi ranjeni na Kupresu, a Kupresa ne vidješe, invalidnine naplaćuju, a jedino ih vjetar okrznuo negdje u Njemačkoj ili propuh u kakvom podrumu. Svi nekakvi zapovjednici, a vojsku su vidjeli samo na slikama ili dnevniku. Bože dragi koji jad i blamaža i nitko ne postavlja pitanje, jer ipak se radi o sinovima komunista i članova komunističke partije hdz. Autobusi i ovih dana idu za Nemačku, puni puncati, a nitko nema stariji od 25 godina. Hrvatska strana Mostara, kažu, preko 30 tisuća nezaposlenih. Ne mogu vjerovati što me snašlo i čime sam to zaslužio?

  • A gdje su naši zapovjednici, zapovijedi kadar iz ’92 sa Kupresa??? Oni koji su se igrali rata pa poveli neorganiziranu i slabo obučenu vojsku u klopku. Jesu li odgovarali, jesu li degradirani?? Jesu moj k. Dobili nakon par godina vise činove a izginulo 160 ljudi. Kao i uvijek kod nas, pojeo vuk kenjca. Nikad niko kod nas nije odgovarao za loš rad, za propuste u službi zato je nama Hrvatima ovako kako je.

  • Gledaju li ovaj video clanovi Skupštine zapadni hercegovačke,koji su nama,dijeci poginulih na Kupresu promjenili zakon da nikako ne mozemo dobiti posao!

  • Pokoj vječni Bože daj svim poginulima hrvatskim braniteljima tada na Kupresu, kao i svim preminulima do dana današnjeg!!!

    Iz mog Posušja je tada otišlo braniti naš Kupres 700 mladih ljudi (od 2500 sveukupnog broja branitelja Kupresa), 120 ih je tada bilo na bojišnici iznad Mostara (PDV vod, sastav rezervne policije i topnici) a 80 ( Bušići) u odbrani Livna!

    • Treba napomenuti i na Posuske studente koji su dosli 7.4.’92. I ostali do kraja rata. Prosli sve terene kao i ostali pripadnici Posuske satnije. Takoder ima stradalih. Dobar dio ih se nije uspio ponovno reintigrirati u sustav i zavrsiti fakultet iako su bili dobri studenti prije rata.

    • Bušići tada nisu ni postojali, ne mantaj kruva ti
      A najveće bukadžije iz tih samoprozvanih specijalaca su se u postrojbe HVO uključili tek u lipnju 1993.
      Kakvi Bušići, kakvo Livno u travnju 1992.? Pišeš fantazije.

  • a i ja sam bijo samo 1 – 94 na jarmu tu sam zivotnu bitku zavrsijo smrzo obolijo i dobijo 94km invalidnine dok moji susjedi danas mi se smiju kazu zadraci sto si obranijo on doso iz njemacke donijo para platijo dere penziju 1500km i smije se meni ali nicija do zore nije svala pokoj vjecnim svim poginulim braniteljima

  • Pokoj vječni daruj im gospodine, sretan rođendan policiji.
    Za ove što napadaju zapovjednike, volio bih da je neko od vas bio prvi dana na terenu, kad se nisu mogle brojiti granate različitih kalibari i oruđa, koliko je bilo školovana VOJNIČKI zapovjedništva, velika je svaka glava lako je danas tipkat.

  • Pokoj vječni svim palim za slobodu hrvatskog roda ali s jednom velikom opaskom za razne dezertere, kukavice, podrumske bojnike, satnike, naročito pukovnike ili pak..
    Nažalost, imamo mi Hrvati takvih, rata nisu vidjeli osim na televiziji negdje u Diseldorfu, Berlinu, Zagrebu, Beču i tako dalje..
    Imamo previše onih koji danas imaju visoke činove i još veča financijska primanja a o drugim pogodnostim radije neću jer bi me muka hvatala.
    Imaju zasluge koje ni po čemu nisu zaslužili, malo njih prvu crtu okusilo a kamoli bliske borbe..
    Negdje iza debele zaleđine su gledali kako običan vojnik svojim srcem oslobađa svoju svetu zemlju a zasluge su kupili oni, Muka me hvata kad vidim danas bivše komunističke kadrove iz Jugoslavije kako se naslikavaju kao ponosni pripadnici vojske HVO-a, i još k tome imaju visoke činove a ja se i danas 27 godina nakon rata ne mogu načuditi-kako su ih zaradili ili još bolje zaslužili.Čime, zaista ne znam.
    Svejedno, četnicima , odnosno srbijanskim ubojicama smo vratili sve s k<amatama manje od tri godine kasnije.Nisu ni znališto ih je snašlo, Oluja je bila silovita i iznenadna.
    Mogli smo doči do Zemuna za dva tjedna da nije bilo šugave europske i američke politike koja nas je stalno kočila i svim načinima pokušala vratiti u ralje Srboslavije..

    • Da nije bilo “šugave europske i američke politike” ne bi operacija Oluja uopće niti krenula. Naravno da se u skladu s time i stalo na onome kako je bilo i zamišljeno. Pa nije nitko valjda lud!? Pa Hrvat nije lažljivi i praznovjeran Srbenda koja vjeruje u nekakve “mitove, nebeske zagovore, belosvetske zavere” i ostalo. A “četnikovanje” na žalost nije stalo ni prestalo, pa nije egal, kvit, s kamatama ili bez, bar ne s njihove strane, samo što se sad više ne puca. Srboslavija ili ne nije pitanje teritorija, već kulture, ekonomije, obrazovanja, ljudskih prava, razvijenosti, korupcije, ulaganja, standarda itd..

  • Rugamo se četaljima a radimo iste stvari, slavimo svoje poraze, političko licemjerje, neke koji tada Kupres nisu na televiziji vidjeli. A najgori su oni koji polažu vijence a ili su stradali zbog lokanja, nestručnog rukovanja oružjem, nesretnih samoranjavanja i sl.
    Svim poginulima pokoj vječni!

  • Svaka čast momcima na herojskom pokusaju obrane našega Kupresa…
    Sjecam se jedne anegdote prije 15ak god, neki dogadaj je u kuci bio, kad je neki stričev poznanik nakon prica o ratu izjavio polupijan : Sjecas je bogati kad smo Srbe pilali motorkama, neznam gdje je bilo, čini mi se o Oluji je riječ bila… Osveta je slatka, za dom spremni!

  • Kupres se slavi dan gubitka to samo rrade srbi slave kosovsku bitku nitko od zapovjednika nije odgovarao vec dobili mirovine i vece činove a na sahrani im počasna paljba Poginuli ljudi ne obučeni A zapovjednici su krivi za ovoliki broj poginulih

  • Žao mi je tvog zdravlja I svih naših mrtvih prijatelja. Svakim danom sve žalije. Ali jedno znam, svi ti papci koji kažu da odračiš koliko si oslobodio su papčine koji se svoje sjene plaše. A te jadne pare su im proklete I krvave. Doslovno otete tuđoj djeci,pa nek im pi zasluzi I bude. Već ih dosta vidim koliko su jadni I čemerni. I eto, nekako mi ih nije ni žao, šta ću

  • Pocivali u miru svi…..hvala portalu sto je se sjetio…al kad vec objavljujete….mogli ste sva imena i prezimena poginulih objavit…ovak ko nezna,ispada da su nas komunisticka loza branila

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.