Miladin Šobić crnogorski je kantautor koji se smatra jednim od najvećih glazbenika jugoslovenskog rocka.
Rođen je u Nikšiću 1956. godine, u studentskim danima stvorio svoje najveće pjesme, da bi se na vrhuncu svoje karijere povukao iz javnosti.
Sa svega dva albuma, nastala kada je imao manje od 30 godina (“Ožiljak”, 1981. i “Umjesto gluposti”, 1982. godine) ušao je u povijest kao jedan od najznačajnijih jugoslovenskih kantautora.
Nakon dolaska iz Nikšića u Dubrovnik, njegova prva autorska pjesma “To sam ja”, 1975. godine postala je himna dubrovačkih studenata. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme.
Preselio se u Sarajevo gdje je doživio vrhunac. Miladin Šobić je osvojio nagrade na festivalima u Subotici 1976. (ispred Balaševića) i Opatiji 1978. U ljeto 1982. album “Umjesto gluposti” nedjeljama je bio u vrhu glazbene top-liste. U Bosni i još nekim krajevima prodavao se bolje od “Filigranskih pločnika” i dogurao je do platinastog tiraža.
Glazbom se počeo baviti naivno, kao dječačić od 19 godina, da skupi novac za sestrino liječenje od raka. Valjda zato nikada i nije imao cipele nove, uvelike su se istrošile dok je Šobić tražio pomoć od druga do druga. I svi su mu oni davali desetku iz drugarstva, a on je samo bio to što jeste, nije ga vrijedilo pokušavati mijenjati, ma nije ni trebalo.
Pjevao je Miladin i protiv rata i protiv svakog zla i ma koliko drugima ublažio bol, njegov je bio velik. Priča se da je dane provodio kod sestre u bolnici, tješio je i hrabrio, a noću kao dijete plakao. I ma koliko se borio protiv gluposti, za njega se svjetionik nije nazirao, lutao je sam pustim cestama. Priželjkivao je da dođe i Marija, da je ugleda samo, ali zidar mu nikada nije dao znak.
Kada se ponadao da mu za sestru ima lijeka, spremio je novi album “Barutana ljubavi”, koji nikada nije izdan jer mu je sestra ipak preminula. Odsvirao je Šobić još jednu pjesmu za kraj i tiho se povukao sa glazbene scene do danas. Vjerojatno on još uvijek izvuče poneki osmijeh s’ ledom i čeka da stigne onaj prokleti gradski autobus, kazao je novinar Nemanja Oblaković o životu Miladina Šobića u zanimljivoj emisiji “Poezija jedne sudbine.”
Miladinov veliki prijatelj Ibrica Jusić najavljivao je njegov povratak 2002. godine, no on se nije dogodio, pa je Šobić tako ostavio veliko pitanje: Što bi bilo kad bi bilo?
Prisjetimo se njegove priče i najvećih hitova, koji se slušaju i dan danas i vjerojatno će se slušati još tko zna koliko, jer remek djela nemaju rok trajanja.
(www.jabuka.tv)
Neponovljiv, uzitak ga je slusati.
Članke pisete o najboljem kantautoru u ex yu, a ne pisete kako se isti nemoze naci na listama pjesama na recimo radiu Široki jer je Miladin srbin/crnogorac
Ne mogu se ni druge krugovalne postaje pohvalt da im je na listama npr. u Bg ili Sa. Ali takvi zlobnici i sijači mržnje ko što siti će uvijek nać razlog za riganje prema svemu hrvatskom što je. U ovom slučaju je Široki. Ali ne sekiraj se naučili smo i od vas ništa drugo ni ne očekujemo.
Miladin Šobić je krajem 80-ih godina pjevao četničke pjesme po studentskim domovina sa studentima Srbima iz Sarajeva i Mostara. Što je se povukao to je pitanje? Danas bi i Oliver Mandić i Bora Đorđević voljeli da nisu sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH.
I ja sam ustaške, pa poslušam Šobića. U čemu je problem, tekstovi su mu bezvremenski i bez ikakvih nacionalizama.
Sinko, ne seri. Evo ti pa slušaj.
Anonimno
Nije istina! Studirala sam u Sarajevu kad i Šobić. Bila na puno fešti (najčešče rođendanskih) gdje je svirao. Njegove pjesme su bile životne, stvarne, iskrene i dobre. Bila je to bezvremenska glazba, jer je i danas fantastična. I nikad, ali nikad ništa četničko nije pjevao, dapače pjevao je, uz svoje, najviše dalmatinske pjesme. Bio je nježna duša, spreman pomoći svima. Kad je počeo rat imao je svoje boli i traume zbog sestrine bolesti i drugo gq nije interesiralo, pa ni pjesma. Zato ne laži. Ne mogu shvatiti otkud ljudima želja za lažima i mržnji. Bog s vama.
Meni je on super.Kad god mi je bilo nesto nepravedno ucinjeno slusala bih a zar nije stos zivotu razbit nos.Kad vidim ove zene noktare slusam djemper za vinograd.Slusam ja i Marka Perkovica i sve sto valja , ukljucujem ovdje i Tomu Zdravkovica.Meni je glazba super , a parzizani i ostalo su mi nepoznat pojam i ne zelim slusat o ratovima vise.
Ja nisam spominjao rođendane, već četničke fešte po stidentskim domovima u Sarajevu i Mostaru. Na tim feštama su bili samo Srbi i otkud Ti na tim feštama? Zbog čega je napustio Dubrovnik i otišao u Sarajevo? Svi studenti iz Istočne Hercegovine i Crne Gore su krajem 80-ih godina veličali velikosrpsku politiku i pripremali se za svoje Krajine i rat i zato ne laži. Ti si mogla biti na nekim rođendanima, ali nisi mogla biti na četničkim feštama ili si možda Srpkinja. Ja ne spominjem njgove pjesme, dobrih pjesama ima i Oliver Mandić i Bora Đorđević, ali su sudjelovali u Velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH.
Sobic je faca i tekstovi su mu vrhunski. To ne mogu razumijeti oni kojima je normalno da im grad na dan Velike Gospe izgleda kao predgrađe Čačka.
..prije će Šobić biti uvršten na sve radio postaje nego MPT bude na bilo kojoj državnoj Tv..
Takav smo mi narod ..tuđe je slađe..
I uvijek dozvolimo da nas grize zmija iz iste rupe..
Ma gledaj. Sve što si naveo jednostavno nije istina. Rođendani u studentskom domu u Sarajevu su bili i hrvatski i muslimanski i srpski. Gdje je tko slavio, dokazila su društva iz doma i sa fakulteta. Šobić je jednako svirao i Crnogorcu Peroviću i Mostarcu Puziću i Duvnjaku Nevistiću. I ne pričaj gluposti i laži. Zašto je otišao iz Dubrovnika ne znam a ni ne interesira me. Zašto sam ja otišla iz Sarajeva u Zagreb, a nisam ni ustaša, ni partizan. Tada smo imali slobodu studiranja gdje hoćemo. A to vrijeme u Sarajevu mi ostalo u lijepoj, vrlo lijepoj uspomeni. I nikad nisam u tom domu čula četničke.pjesme. I znam da Šobić nije bio u ratu. Ne laži, grijeh je.
Ja nisam rekao da je bio u ratu
Ja nisam rekao da je bio u ratu
Ja nisam rekao da je bio u ratu. Hrvati i Muslimani su bili naivni zato se i dogodilo ovakvo krvoprolice u BiH
O naivnosti ne govorim već o Šobiću kojega mi je žao i voljela bih da još uvjek stvara glazbu. Niti sam iz partizanske, ni iz ustaške, ni iz kakvih uhljebničkih obitelji. Iz hrvatske sam, poštene obitelji čistog obraza. Moji su branili svoj narod i Domovinu, i klanjali se samo Bogu. I zato želim iznositi samo istinu, ono što znam, pa ma tko bio samo ako je čovjek. Bog nikomu ne daje privilegije, zar ne?