U 91. godini života preminuo je Veselko Koroman – istaknuti ljubuški pjesnik i jedan od najznačajnijih pisaca hrvatske književnosti u BiH.
Veselko Koroman rođen je 7. travnja 1934. godine u Radišićima kraj Ljubuškog. Osnovnu školu pohađao je u Ljubuškom, a srednju u Mostaru.
Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1965. godine završio je studij južnoslavenskih književnosti i filozofije. Tematika njegovih pjesama bila je egzistencijalne problematike, a najčešće je opisivao prirodu i rodni zavičaj.
Grad prema sjeveru, 1957; Crne naranče, 1965; Knjiga svanuća, 1967; Svjetiljka od trnja, 1971; Sjaj i rana, 1975; Na tom svijetu, 1977; Dok vlada prah, 1986; Na dan svega, 1997; Sok od velebilja, 2001; Stariji od vremena, 2008., neke su od Koromanovih pjesama.
Pored pjesama, pisao je pjesničke proze, književne kritike, eseje, putopise, a objavio je i autobiografski roman. Također, bavio se istraživanjem hrvatske književne baštine u BiH. Od 1969. do 1972. godine uređivao je uređivao sarajevski časopis Život, a od 1995. do 1998. godine mostarski Osvit.
(www.jabuka.tv | Foto: Fena)
Pokoj duši,obitelji sućut.
„Doći će vrijeme“
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.
Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.
Počivao u miru pjesniče!
16;33 Bravo…malo poezije pokojnika!