Pozadina rata između Azerbajdžana i Armenije koji je počeo prije 30 godina

Novi krug vječnog rata između Azerbajdžana i Armenije nastavljen je u ponedjeljak nakon što je u nedjelju ujutro obnovljen sukob.

Dvije strane zaratile su u Gorskom Karabahu, teritoriju koji je de iure u sastavu Azerbajdžana, ali ga kontroliraju Armenci, koji su još u 1990-ima na tom prostoru stvorili etnički čistu republiku čiju neovisnost ne priznaje međunarodna zajednica.

Obje strane u ponedjeljak su tijekom dana prijavljivale vrlo veliku štetu za suparničku stranu, uz velik broj poginulih, te su si međusobno pobijale teze što je stvorilo šumu informacija. Gotovo sve države, uključujući Rusiju i Sjedinjene Američke Države, pozvale su na prekid vatre, ali vodstvo Azerbajdžana zavjetovalo se na ponovno zauzimanje okupiranih područja kako bi prekinulo višedesetljetni status quo koji koristi Armeniji.

Najmanje 31 ubijeni vojnik

Snage Azerbajdžana napale su u nedjelju rano ujutro armenske položaje duž crte kontakta koja razgraničava snage obiju zemalja. Ubrzo potom Armenija je proglasila ratno stanje i opću mobilizaciju, a nedugo potom i Azeri su u dijelovima zemlje uzvratili sličnom mjerom. Otvoreni sukobi duž crte kontakta nastavljeni su i u ponedjeljak, piše hrvatsko izdanje Večernjeg lista.

Kako piše Al Jazeera, napadi uključuju artiljeriju, granatiranja, a obje strane koriste i dronove. Snimke uništavanja suparničkih tenkova koje je objavila armenska strana pokazuju kako se koristi ozbiljno oružje. Baku je objavio da je čak 550 armenskih vojnika ubijeno ili ranjeno, što je druga strana odmah porekla. Dosad je poginuo 31 armenski vojnik, priopćile su vlasti odmetnutog teritorija. Azerbajdžan je optužio drugu stranu za granatiranje grada Tartara, neposredno pokraj Gorskog Karabaha, a Baku je objavio da je umrlo šest civila Azera, dok Erevan tvrdi da su ubijena dva armenska civila.

Azerbajdžan koji je suočen s okupiranjem teritorija unutar svoje države želi ponovno osvojiti cijelo područje.

Problem Gorskog Karabaha naš je nacionalni zadatak… Njegovo rješavanje naša je povijesna misija. Ljudi bi trebali biti zadovoljni obnavljanjem teritorijalnog integriteta Azerbajdžana… Nikad nećemo dopustiti uspostavu tzv. armenske države na našem teritoriju, rekao je predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev.

On je lider svoje države od 2003. kada je na tom mjestu naslijedio – svog oca. S druge strane, armenski je premijer Nikola Pašinjan došao na vlast 2018. kao čelnik revolucije koja je u Armeniji, s njime na čelu, uspostavila nešto demokratičniju vlast od prethodnih. Pa ipak, predanost nacionalističkim ciljevima, pogotovo u Gorskom Karabahu, koji Armenci zovu Artsakh, uopće nije dovodio u pitanje.

Pašinjan je isto tako, za dolaska na vlast, obećavao pokušaj postizanja mira s Azerbajdžanom, ali ga to nije spriječilo da prošle godine posjeti tu danas de facto eksklavu njegove države i stanovnicima Gorskog Karabaha obeća unifikaciju. Oni su to naravno oduševljeno pozdravili prije svega zato što je danas postotak Armenaca koji žive u Gorskom Karabahu 99,7 posto.

Azera tamo više nema, iako su prema popisu stanovništva iz 1989. činili 21,5 posto populacije regije. Armenci zapravo kontroliraju veći dio teritorija susjedne države od one koju sastavlja sam Gorski Karabah te zajedno s okolnim područjima koja ga okružuju drže čak petinu teritorija Azerbajdžana. Danas u regiji živi 150.000 ljudi, a separatistička republika nešto je manja od Slavonije. Sam Gorski Karabah velik je otprilike kao Osječko-baranjska županija, a većinom su to planinska područja. Glavni je grad Stepanakert.

Sukob između dvije strane započeo je nekoliko godina prije raspada Sovjetskog Saveza, dio kojeg su bile obje države. Rat se rasplamsao u prvoj polovici 1990-ih. Posljednji su put ovako žestoke borbe bile 2016. kada je Azerbajdžan osvojio malen dio prostora, a ukupno je ubijeno, prema podacima američkih obavještajaca, oko 350 ljudi. No, rat početkom 1990-ih bio je mnogo strašniji: poginulo je ukupno 30.000 ljudi, a na kraju je pobijedila armenska strana.

I dok u Gorskom Karabahu danas više gotovo i nema Azera, i broj Armenaca u Azerbajdžanu znatno se smanjio. U svom uredničkom komentaru New York Times je 2016. u vrijeme posljednjih velikih sukoba upozorio da Azerbajdžan, iako ima pravni legitimitet nad spornim područjem, nije pokazao da će bezrezervno štititi sva prava Armenaca. S druge strane, prije samo mjesec dana voditelj BBC-a armenskom je premijeru Pašinjanu rekao da nije mirotvorac, već okupacijom azerbajdžanskog teritorija krši četiri rezolucije Ujedinjenih naroda, piše Večernji list.

Isto tako, sukob je već toliko dugo prisutan, u ovom ili onom obliku, da međunarodni promatrači rijetko govore o povijesnim okolnostima, a utjecajne vlade većinom traže prekid rata i vraćanje statusu quo. SAD i Rusija pozvali su na prekid sukoba, kao i papa Franjo, europske vlade, među kojima i Hrvatska, te UN. S druge strane, iza napora Azerbajdžana čvrsto je stala Turska, politička i kulturna saveznica Bakua.

Ovim napadima na Azerbajdžan Armenija je pokazala još jednom zašto je najveća prijetnja miru u regiji, rekao je u nedjelju predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, čiji su suradnici požurili objaviti kako Baku u borbi nije sam“.

Erevan je pozvao međunarodne aktere da spriječe miješanje Turske u sukob. Zanimljivo, Erevan je objavio da je Turska čak prebacila 4.000 svojih boraca iz Sirije u Gorski Karabah, što je Baku nazvao još jednom provokacijom armenske strane i potpunom besmislicom.

“Ponosno se branimo”

Armence je podržala njihova snažna dijaspora, uključujući neke od najuspješnijih pojedinaca u svom području djelovanja na svijetu. Najglasnije je odjeknuo apel američke starlete armenskog podrijetla Kim Kardashian, koja je zatražila od Bijele kuće da utječe na to da Azeri zaustave svoje napade te da upozore Tursku da prestane pomagati tu stranu.

Armenski šahovski velemajstor Levon Aronian, kojeg je zagrebačka publika imala prilike gledati prošle godine na Grand Chess Touru, također je dao podršku svojim sunarodnjacima.

Mi smo narod koji se tijekom povijesti branio ponosno. Tako ćemo i ovog puta, napisao je Aronian na Twitteru te je rekao da su njegovi preci iz Gorskog Karabaha.

I pjevač metal-benda System of a Down Serj Tankian, također Armenac, napisao je pak na društvenim mrežama kako se Armenci brane od naftnih oligarha Azerbajdžana.

(www.jabuka.tv)


1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.