Uoči nedjeljne mise zadušnice za stradale na brdu Mosor iznad Širokog Brijega, facebook stranica Duboko Mokro objavila je tekst o Vidaku Prskalu iz Mokrog, jednom od stradalih na tome brdu u rujnu 1946. godine.
U uvodu se navodi kako je životni put ovog Mokranina bio ispisan krvlju i patnjom jednog naraštaja, ali i hrabrošću koja nadilazi ljudsku snagu.
Njegov otac Nikola i majka Iva ljetne su mjesece provodili na Blidinju, čuvajući ovce i krave, živeći mirno i skromno, sve dok im tog kobnog dana 7. listopada 1942. četnici nisu oduzeli sve – živote, dom i dostojanstvo. Zatekli su ih ispred njihove skromne slamarice i zaklali, potom spalili, odveli njihovo blago – stoku, ostavljajući za sobom pepeo i užas.
Vidak, tada 15-godišnji dječak, suočen s prizorom neopisive strahote umjesto povratka voljenih roditelja u Mokro s blagom, zaklinje se da neće stajati skrštenih ruku. Iz bola i prkosa rađa se njegova hrabrost – pridružuje se obrani svog mjesta i naroda, odlučan da ne dopusti da se zlo širi.
Godina je 1945. Još uvijek maloljetni branitelj, Vidak svjedoči provali partizana u Široki Brijeg, masovnim ubojstvima fratara i nevinih civila. U tom kaosu bježi u brda, među škripare, odmetnute borce koji su se skrivali i nastavili pružati otpor komunističkoj vlasti, piše stranica Duboko Mokro.
Njegov brat Dobroslav, domobran, biva zarobljen u Zagrebu. Saznavši da je vješt vozač – tada cijenjeno i rijetko zanimanje – partizani ga pošteđuju i koriste za prijevoz svojih oficira po Hrvatskoj. No, taj život spašen je samo privremeno… Kada otkrivaju da je brat Vidaka Prskala, njihova odluka je brza i surova – ubijaju Dobroslava, a njegovo tijelo skrivaju kako obitelj nikada ne bi mogla pronaći mjesto gdje počiva.
Vidakova sudbina dolazi do svog tragičnog vrhunca 18. rujna 1946. Na brdu Mosor, gdje se sa suborcima skrivao, među njih se uvuklo kukavičje jaje – čovjek od povjerenja, u stvari pripadnik OZN-e, koji se mjesecima pretvarao da dijeli njihove ideale. Kad je konačno dobio priliku čuvati stražu, izdao je svoje suborce, dojavio njihov položaj, te se zajedno s partizanima vratio pod okriljem noći.
Dok su Vidak i njegovi suborci mirno spavali, otvorena je nemilosrdna vatra. U trenu su svi pobijeni, a njihova krv natopila zemlju Mosora.
Ipak, uspomena na Vidaka i Dobroslava živi. Preživjeli su njihovi brat i sestre, kao i potomci koji i danas žive u Podljutešu i Mokrom, čuvajući njihovo ime i priču.
Podsjetimo, na brdu Mosor u selu Gostuša, u župi Mostarski Gradac 18. rujna 1946. godine ubijeni su: Marijofil Mandić (Š. Brijeg), Zlatko Ćavar (Oklaji), Jure Zovko (Oklaji), Bože Hrkać (Mokro), Jakiša Alpeza (Ledinac), Vidak Prskalo (Mokro), Veselko Rezić (D. Crnač), Ivan Jurčić (Ružići), Ivan Kolobarić (Mamići), Ivan Katura (Višnjica).
Godišnjica njihovog stradanja obilježena je svetom misom zadušnicom i polaganjem vijenaca na Mosoru jučer (u nedjelju), 21. rujna.
Grob među vikendicama na Blidinju krije priču koju rijetki znaju
(www.jabuka.tv)
