Već pune četiri godine, točnije od dana kada je Sanader uspio izdvojiti od matične stranke jednu skupinu stanica te ju uspješno presadio u novu stranku traje deklarativno dokazivanje Ljubića i Čovića o tome kako se oni jesu potpuno emancipirali od loših utjecaja tzv. Matice, kako im je primarno pitanje sama BiH, oni su kažu stranka “bosanskohercegovačke političke odgovornosti” koja više neće dozvoliti da se bilo kakvi interesi hrvatskog naroda u BIH povinuju višim interesima političkog Zagreba , kao što je to bio slučaj sve do sada. A onda se dogodi Jadranka Kosor, Filipović, Perica Jelečević i Karamarkov Milijan Brkić…
piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Još od Dalmatinaca u vrijeme Pavelićeve nacidržavice, koji su poradi “viših interesa” Matice ostavljeni na kasapljenje Mussoliniju, jedini koji su ostavljeni , koji su osjetili sav teret zagrebačkog integralizma , od kojih se konstantno traži da se odriču, odriču, i odriču svojih prava kako bi Hrvatska bila ljepša, uspješnija i ulickanija kada zakorači na kapiju Europe, jedini koji su ponijeli gotovo sav teret krivnje za gotovo sav belaj koji se dogodio u zadnjem ratu bili su Hrvati HercegBosne.
“Oni su popljačkali našu lijepu Hrvatsku ta nismo mi, raja iz Remetinca”
“Oni su birali Tuđmana koji je dijelio Bosnu , ta nismo mi i to dva puta plebiscitarno”.
“Oni si doveli Šuška koji istina jest oslobodio Hrvatsku i pustio nas da pljačkamo (pa šta?) ali on je Hercegovanac i samim time ne valja!”
“Oni su ti koji su svijetli Domovinski rat ocrnili, bez obzira što su prvi stali na prve linije fronte, ta nismo mi nevini i dobri Europljani!”
Naše pravo na teritorijalni suverentitet, na institucionalnu slobodu, pravo koje nam se priječi uzeti, u RH javnosti se i danas masovno sotonizira. HercegBosna je fuuj! Hrvatska je tak lijepa.
Stranka koja načelno podržava Hrvate u BIH ,pogotovo načelno u vrijeme izbora za RH parlament, kada joj BIH i Iseljeništvo služi tek kako sigurna popuna saborskih klupa zove se HDZ RH. Tu stranku vode ljudi koji malo toga zajedničkog imaju sa izvornim državničkim HDZ-om.
Prvaci te stranke Bebić i Kosorača, najnormalnije u Sinju sjede s Komšićem a barem bi HDZ ako je već državotvoran tu trebao imati zamjerki. Ali nema.
Prvaci te stranke nikada u VIjeću za uspostavu mira u BIH, čiji je i RH član, nisu lupili šakom o stol.
“Tamo su Turska, Amerika,Rusija, veliki su interesi tamo”, kaže pohvaljeni američki dečec Jandroković, “ta tko smo mi da se uplićemo”.
Ta rečenica izrečena prošli tjedan na jednoj debati, jedinična je mjera državotvorne impotencije HDZ-a. Ona i najzadojenijoj HDZ budali otvara oči i dokazuje da od nekadašnje državotvornosti hrvatskog HDZ-a nije ostalo ništa više doli aritimije preplašenog Jandrokovićevog srca.
I kada se očekivalo da Ljubić i Čović pokažu da imaju među nogama ono što Jandroković nema – da svoje hercegbosansko čojstvo pretvore u stav, da kažu dosta trpljenju poradi vaših bečkih konjušnica pretvorenih u narodnjačke klubove, poradi to malo ulizivanja europskim kasapima koji ionako ne čine ništa osim što Hrvatsku nastoje pretvoriti u novi plijen liberalnog kapitalizma, koji nakon što je pojeo Zapad Europe kreće prema Istoku, njih dva opet su , poradi viših interesa “Matice” odlučili učiniti isto ono što je činio njihov prethodnik i također sluga Zagreba – Mate Boban. Odlučili su izručiti interes Hrvata u BIH na trpezu eurofilskih sjecikesa. Ta oni imaju legitimitet za to.
A nije baš da je situacija takva u BIH da si Čović i Ljubić to smiju dozvoliti. Štoviše, u BIH je na sceni potpuno brisanje konstitutivnosti jednog naroda. Eto baš hrvatskog, naroda kojem se jedna po jedna izmiču sve institucionalne poluge moći.
Nakon što su nakon početnog negodovanja,dali ferman saborskoj petorci da podrži ustavno rezanje prava BH Hrvata i Iseljeništva u Saboru RH, dvojac Čović – Ljubić odlučio se na još jedan politički harakiri.
Legitimno,uz 90% podršku naroda koji im nije dao pravo da trguje pravima nego da ih brani, Čović i Ljubić prvo su blokirali sve inicijative za nezavisnom listom Hrvata iz BIH pustivši priču kako će HNS ići sam u Sabor RH neovisno o HDZ-u Jadranke Kosor.
Ta dezinformacija bila je dovoljna da nezavisna hrvatska inteligencija u BIH odustane od namjere da se kandidira za hrvatski Sabor. A onda je samo par dana prije datuma konačne predaje listi, kao grom iz vedra neba procurila Čovićeva rečenica : Mi iz BIH i Dijaspore, svi ćemo stati uz HDZ i poručiti SDP-u svi smo mi uz Jadranku.
Kojeg li komada budale!
Čovjek koji ionako ima previše neprijatelja u Sarajevu, ne baš nemoćnih, stvara si unaprijed neprijatelja tamo i gdje ne treba, u liku sutrašnjeg premijera RH i svih njegovih ministarstava.
I dok hrvatska ljevica, poput recimo Vesne Pusić, trezvenim izjavama o mogućem preustroju BIH u pet entiteta od kojih bi jedan bio hrvatski, pokušava poslati poruku i Hrvatima u BIH, da se ne moraju bojati njihovog dolaska na vlast, da i ljevica može biti državnička, HDZ se brani strahom kako pored svih mana koje HDZ ima, i pored svih sranja koje je napravio,treba ipak podržati njih,jer što ako Lijevi budu imali 2/3?
Eto bit će nam gore, i teže , nego nam je bilo do sada. Nećemo dobivati 0,18 promila proračuna iliti 16 milijuna kuna za opanke nego 15! Neće s Komšićem sjediti Jadranka nego Milanović.
Ljudi zaboravljaju da u politici često vrijede zakoni obrnute logike. Hrvatska desnica, ima samonametnuti teret grijeha u BIH, kao takva bila je svo ovo vrijeme vlasti proskribirana i kastrirana da na bilo koji način progovori o Hrvatima u BIH. Svaki takav pokušaj, ako ga je i bilo, u startu bi bio presječen propagandom kako se Zagreb ponovno miješa i dijeli Bosnu. Sto tisuća Tuđmanovih ili Ksoričinih izjava ne mogu internacionalizirati hrvatsko pitanje u BIH kao jedna Josipovićeva ili Pusićkina, ma koliko nekome Josipović ili Pusićka bili mrski. Onaj tko to ne vidi taj nema što raditi u politici. Ona se ne vodi srcem nego mozgom.
Hrvatska ljevica, čim dođe na vlast preuzet će etiketu nedržavnosti, i morat će se dokazivati upravo tamo gdje HDZ kao stranka s teretom prošlosti nije smjela – upravo na polju državničke poltiike,na polju nacionalnih interesa i obrane državnih resursa, morati će braniti interese RH u Europi ali i one interese u BIH koji će nakon ulaska RH u Europu postati primat hrvatske vanjske politike. Akone stoga što u BIH žive Hrvati onda poradi čistih gospodarskih interesa – stoga što su ti ljudi melem za hrvatski proračun, najprofitabilnija hrvatska tvrtka.
Ista ta ljevica, ima daleko širi manevarski prostor prema BIH, ona smije reči ono što HDZ ne smije, hrvatskoj ljevici ne može se prišiti neprijateljstvo prema BIH u trenutku kada kaže da su Hrvati u BIH ugroženi.
I što u ovoj situaciji čini legitimni dvojac Čović – Ljubić? U situaciji kada HDZ-u RH prijeti blokada računa zbog kaznene prijave, u situaciji kada nacionalsocijalist Lagumdžija sa ustašama i Mesarom pokušava potpuno zaobići Ustav BIH i Federacije , u situaciji kad se listom brišu svi hrvatski kadrovi po svim hrvatskim tvrtkama u BIH i dovode Lagumdžijini?
Oni podržavaju stranku koja je pohvaljena za gašenje ideje hrvatske federalne jedinice u BIH i okreću se protiv koalicije koja govori o potrebi stvaranja i hrvatskog entiteta u BIH.
Koje li partijske idiotarije.
Netko će to nazvati konzistentnom politikom. Ako je idiotizam glavna odlika HDZBIH i HDZ1990 onda se može reći da je njihova politika konzistentna. Kao i njihvi prethnodnici oni su vazda bili nedorasli trenutku. Ali ako se politika shvati kao umijeće mogućeg, onda se da zaključiti da Čović i Ljubić nisu ni emancipirani od Zagreba kao što tvrde, niti da su konzistentni u svojoj politici nego su naprosto antitalenti za politiku, ljudi koji nisu u stanju odgovoriti niti na najbanalniji politički izazov.
U trenutku kada gubiš ministarstva, kad protiv sebe imaš Visokog predstavnika, Američku ambasadu, pet hrvatskih janjičara koje vodi nagon sline a nerazuma, kad se Ustav tumači po ukusu većinske nacije a ne provodi po svom slovu i onome što piše u njemu, ti otvaraš bespotrebno novu frontu tamo gdje za nju nema potrebe – frontu sa sutrašnjim političkim Zagrebom.
Malo je Čoviću i Ljubiću neprijatelja. Treba još jedan.
Taj čin podrške umirućoj Kosoričinoj partiji u sebi nosi još jednu dijagnozu. Dijagnozu prijezira prema vlastitom narodu. Istog onog prijezira kojeg je pokazao Jurišić kada je pristao zajašiti nad taj narod bez njegove potpore.
Ova vrsta prijezira je nešto drugačijeg karaktera ali je kudikamo gora. Ovdje legitimni dvojac, u ime legitimiteta kojeg je dobio za predstavljanje u BIH uzima vrlo moćno pravo iz ruku hrvatskog naroda u BIH i Iseljeništva, pravo na kvalitetne zastupnike u sutrašnjoj možebitnoj članici Unije i to pravo isporučuje na pladnju nekakvoj djevojčici koja se zove Jadranka Kosor.
Kojeg li političkog luksuza.
Iako jako dobro znaju što misle Hrvati u BIH o dosadašnjoj takvoj praksi, što misle o Borasu,Bagariću, Mariću, Bošnjaku, Vukiću, Čović i Ljubić pilatovski peru ruke i sam izbor kandidata prepuštaju HDZ-u RH.
Odriču se vrlo moćnog prava, u ime svojih uskih stranačkih interesa i predaju ga stranci koja je ne tako davno ponovno nakon Daytona zatražila od hrvatskih zastupnika iz BIH da u ime viših interesa ili kako to Bagarić slikopisno kaže “radi mira u kući” odrežu sami sebi još jednu polugu moći radi viših proeuropskih interesa Hrvatske.
O takvoj politici dakle govorimo. Zemaljska utjelovljenja te politike zovu se Ilija Filipović, Percija Jelećević i Misijan Brkić.
Sva trojica cu manje više nepoznata Hrvatima u BIH osim što je Jelečević poznat po mnogobrojnim aferama i reketu vlastite stranke kada je prijetio prelaskom u HSP i privođenjem kompletne tuzlanske podružnice HDZ90 u HSP. Nedavno je na FTV-u u emisiji namjenjenoj za izbijanje priče o legitimnosti izjavio kako je lani 1000 hrvatskih obitelji iselilo iz Tuzle i kako za to nije kriv nitko drugi nego HDZ. Iako Tuzlom vlada SDP. Dao mu Bakir napojnicu.Čovjek je dakle ucjenom zaradio treće mjesto na listi za Sabor. Takve nam dakle meće Ljubić.
FIlipović je čovjek čije je zdravstveno stanje takvo da je pitanje hoće li uopće moći biti prisutan u Saboru,što je opet dokaz humanosti HDZ-a BIH, ako je već bolestan neka ga bliže Rebru, zdravstveno stanje Filipovića bitnije je od trenutnih političkih interesa Filipovićevog naroda, a Brkić je zagrebački čovjek, možda dobar i pošten, a možda i nije. O njem ne znamo ništa. Ali znamo da je to svakako oosoba koja s Hrvatima u BIH i Iseljeništvom ne dijeli svakodnevnicu niti kao takav, slično kao i dojučerašnji purger Marić, može biti dobar saborski zastupnik Hrvata u BIH i iseljeništva. Takvog nam dakle meću.
Sreća je u tome svemu, da i u HDZBiH i HDZ90 postoji niz poštenih i časnih ljudi, na svim razinama koji u ovoj Čovićevoj i Ljubićevoj pilatovskoj epizodi vide jasnu zdravorazumsku uvredu i na izborima planiraju zaokrućiti nekog drugog. Sam posao oko izbora kandidata bio je sakriven od većine članstva. Kako onih u predsjedništvima tako i na nižim razinama. O takvim se dakle strankama radi.
Taj dio čalnstva dakle podržat će neke druge liste. Osim ako im Jadranka u usta ne uvali unaprijed zaokružene listiće i ne gurne ih u autobus.
Kruže naime priče kako HDZ u BIH neće raditi kampanju. Kako će sva lova otići na HDZ autobuse koji će prevoziti članstvo do Mostara i davati mu naputke.
Jedan dakle narod, njegovo političko pravo , i njegov interes, HDZ je tako, nakon 20 godina strahovlade u BIH, strpao u nekoliko autobusa i na samočetiri glasačka mjesta.
Na dan izbora bit će tako zorna i opipljiva sva količina poniženja koju su povijesni likovi Bagarić, Bošnjak, Marić, Vukić i Lužanski pripremili svome narodu.
Hrvati u BIH će možda biti i pobijeđeni od HDZ-a , bit će to naime prvi izbori na kojima će se narod suprotstaviti autobusima.
Zaustavili su JNA tenkove ali teško da će HDZ autobuse. No kako bilo, taj dan slijedi opće prosvijetljene. Ni mi, ma kako politički zapušteni bili, nemamo pravo na vječnu kolektivnu glupost.
Tješi činjenica da je mala grupa ljudi, uspjela prozrijeti Čovićevu i Ljubićevu igru, i da je pred sam finiš prijave za Sabor uspjela u dogovoru sa Željkom Vinskim i Strankom Hrvatskog zajedništva koju je osnovao Hrvatski svjetski sabor, prijaviti prvu listu autentičnih predstavnika Hrvata iz BIH i dijaspore koju uz posavskog pukovnika i australskog emigranta predvodi dr. Dražen Pehar.
Ta lista ne može izgubiti. Ako i ne uđe u Sabor učinit će jednu veliku stvar. Spasit će obraz Hrvatima u XI-oj izbornoj jedinici u onom trenutku kada pokaže da nismo svi ovdje nemisleća HDZ-ova mašinerija.
Tješi , i ujedno ulijeva nadu potpora toj listi koja jača, i koja dolazi i ne samo iz naroda nego i iz onih nekorumpiranih dijelova HDZBIH i HDZ90.
Pobijede li HDZ autobusi Narod bit će to Pirova pobjeda. Bit će do trenutak kada će Ljubić i Čović izgubiti ono najvrijednije što imaju. Savez s vlastitim narodom.Famozni legitimitet.
Jer legitmitet nije hermetički zatvorena forma koju posjeduješ od datuma do datuma. On je fluidan.Njega danas imaš sutra nemaš.
Na dan izbora dakle, odluka će u prvom redu biti na HDZ članstvu. Oni će birati hoće li , nakon što su prodali pravo vlastitog naroda, glasovati protiv njega ili u njegovom interesu.
FIlipović i Jelečević sigurno nisu taj interes. Filipoviću će smetati propuh a Jelečević je već dokazao vlastiti karakter. Više o njemu imate na ovom linku.
A Narod, onaj isti kojem su ograničili pristup izbornim kutijama, će čekati što će učiniti HDZ članstvo.
Ako odaberu potporu Kosorici, neka se ne čude ako ih sutra Hrvati u BIH stave u istu ravan s Jurišićem. Lagumdžija to upravo čeka – razočarani hrvatski narod, koji više ne vjeruje apsolutno nikome.