Postoji li čarobni recept za savršenu vezu?

Na stotine knjige govore kako imati savršenu vezu, no je li to sve zapravo primjenjivo? U ruke mi je došla vrlo interesantna knjiga Jorge-a Bucaya: “Voljeti se otvorenih očiju”. Tek sam ju počela čitati, no već su prve tri stranice bile dovoljne da me zainteresiraju.

Naravno, pogađate autor govori o vezi, onoj iskrenoj, ljubavnoj. I o jednoj generalnoj pogrešci koju mnogi od nas rade.  Kad ljudi imaju problema u odnosu obično okrivljuju svog partnera. Jasno vide što bi partner morao promijeniti, no pri tome ne vide na koji način sami kreiraju te iste probleme i što bi oni sami trebali promijeniti. To se zove začarani krug, jer tako se problemi neće riješiti.

Vratimo se na početak. Započnete vezu i na početku je sve ružičasto i savršeno jer se vodite fizičkom privlačnošću. No, ne radi se samo o tome, skloni ste idealizirati partnera, pa njegove vrline nesvjesno doživljavate još većim, a mane ili ne vidite ili ih umanjujete. Nakon prvog razdoblja oduševljenja, nakon što padnu maske, jer svi se u početku veze nastojimo prikazati u najboljem svjetlu, stvari se uvelike mijenjaju.

Cijelog života slušamo kako se suprotnosti privlače, za mene je to jedna od većih gluposti koje sam čula. Naime, bit partnerstva je u dijeljenju – osjećaja, doživljaja, interesa…

Samo zamislite da vaš dragi luduje za konjičkim trkama i zna napamet sve marke uzda za konje, sedla, sve rase konja, a životni mu je san živjeti na farmi s barem desetak konja. Ne moram vam niti reći, svaka čast konjima koji su predivne i plemenite životinje, da briga o njima nije niti najmanje romantična. Dovoljna mi je crtica koju mi je frend spomenuo da je jedan dan dok je timario konja upao u konjsku balegu do koljena.

E, sad vas pitam – ako ste vi cura iz grada, koja živi u stanu, voli prirodu u obliku zdjele s voćem ili šetanja oko nekog jezera i to po mogućnosti po asfaltu, koliko će dugo trajati vaša ljubav prema konjoljupcu? Vjerujem da se može izbrojiti u danima jer ne možete dijeliti njegovu strast, niti ju možete razumjeti.

Različitosti se privlače ili odbijaju?

Slično bi se dogodilo ako vi volite klasičnu glazbu, a on luduje za narodnjacima. Odvedete li ga na koncert Bečke filharmonije velike su šanse da će zahrkati. Naravno, nikad se ne zna, možda vi osjetite želju otići u neki narodnjački klub i zanjihati se u ritmu neke od tih pjesmica, ali, realno, kolike su šanse da želite biti okruženi  hrpom ljudi koja u transu skače na vama nemile ritmove, pod alkoholnim parama, a koliko sam čula – za narodnjačke klubove potrebni su vam i jako dobri refleksi jer znaju se tamo igrati i braće Dalton pa se potežu i pištolji.

Ne  želim nikoga vrijeđati, jer svi imamo različite afinitete, no bit je u tome da se različitosti možda u početku privlače, ali se prije ili kasnije odbiju. U vezama postoji još  jedan zgodan fenomen – uvijek smo nekako skloni vidjeti partnerove mane i često se žalimo frendicama da nam se „opet ponavlja ona situacija“, a pri tome ne razmišljamo da to možda ima veze s nama.

Nekako se u životu često ponavljaju situacije iz kojih nismo ništa naučili, a interesantno ne padne nam na pamet zašto se to događa. Skloni ste optuživanju partnera, a da ne poslušate sve činjenice? I propadne vam veza? Eto i nove veze, i opet isto ? Jeste li ovaj put poslušali sve činjenice? Niste? Za vezu je potrebno mnogo fleksibilnosti i razumijevanja, da ne kažem strpljenja.
Što ste vi i partner sličniji to bolje – jer bit će vam jednostavnije, moći ćete dijeliti mnogo toga i pri tome uživati. Naravno da pri tome ne mislim da morate biti kao sijamski blizanci i svugdje ići zajedno, jer dobro je i  u vezi zadržati jedan svoj svijet – prijateljice, odlaske u shopping, tečajeve koji vas vesele… A On – ma neka gleda utakmice sa svojim „Žuja“ frendovima, neka razmjenjuje savjete o auspuhu i amortizerima, igra nogomet, pa neka se i bavi konjima s početka priče…jer nikad se ne zna…možda se u vama probudi zapravo kaubojka iz nekog prošlog života.

Mane se mogu promijeniti

U vezama je zgodan još jedan fenomen – u život vam nailaze ljudi koji se ponašaju onako kako ste se vi nekad ponašali i to vas beskrajno živcira. Evo npr. jedna moja frendica bila je strašno nestrpljiva u svojim vezama i najradije bi na početku odmah definirala petogodišnji plan sa svim aktivnostima. Nije nikad čula niti za strpljivost niti za spontanost, pa je ponekad u toj svojoj želji za definiranjem postajala i agresivna dok naravno frajeri ne bi pobjegli  glavom bez obzira.

Sad joj u život dolaze upravo takvi  frajeri – nevjerojatno, žele odmah na prvoj kavi definirati prirodu njihovog odnosa, razvoj veze, „siluju“ ljubav odnosno ponašaju se kao da se emocije mogu razviti u 15 sekundi. I jada se ona nedavno i samo sam ju podsjetila da je ona ranije bila takva. Pitanje je, naravno, zašto nam se to događa. Vjerujem da je i to jedan od načina da uvidimo koliko smo napredovali i promijenili se te koliko je važno mijenjati se.

I da se vratim na početak priče, često vidimo samo partnerove mane što nas zapravo vodi u začarani krug nezadovoljstva. Zato je bolje raditi na sebi i mijenjati se, jer vjerovali ili ne, rješavate li se vi svojih mana, i vaš će se partner mijenjati uz vas. Ili ćete ga jednostavno toliko zavoljeti da će vam te mane biti nebitne u usporedbi s njegovim vrlinama.

Jeste li i vi skloni „kriviti“ za sve partnera ili možete realno vidjeti i svoje mane i raditi na njima?

(www.jabuka.tv)