Stipe Božić može samo uzbrdo. Uvijek samo u visinu. I doslovnu, planinsku, i onu visinu duha, u kojoj stalno inspirira zaljubljenike u pustolovne pothvate.
Tako se i u ovom videu, koji impresionira veličanstvenom ljepotom netaknute prirode, proslavljeni Splićanin, u društvu Ive Miloša i Mira Dujmovića, uspeo na 1.662 metra visok vrh planine Jaram, da bi se otamo prepustio guštima skijanja u debelom netaknutom snijegu, stazama kojima nije prošao nitko, osim divljih životinja.
Jaram se nalazi zapadno od Čajuše, brda na kojem je smješteno kupreško skijalište, omiljena vikend destinacija brojnih Dalmatinaca.
Svatko tko je u životu iskusio skijaške gušte zna koji osjećaj užitka i slobode pruža onaj lagani ples niz padinu, u kojem je glava ispražnjena od svih “teških misli” i samo gušta u trenutku.
No, čim se približite kraju staze i ugledate beskrajni red za novi ukrcaj na žičaru, čarolija nestaje i opet se valja naoružati debelim strpljenjem da bi se vinulo u visine, pa opet ukrug za ono malo nepatvorenog užitka.
Zato po svoj nepatvoreni užitak splitski alpinist odlazi na druga mjesta, mimo gužve, redova i čekanja i koliko god vam njegova trasa izgledala privlačna, ona ipak, dakako, nije za svakoga, piše Slobodna Dalmacija.
Ovakve staze ipak mogu prolaziti samo tzv. turni skijaši, koji su najčešće alpinisti, dakle ljudi koji se znaju uspinjati i to po debelom snijegu i po takvom istom skijati. Za mene je to, naravno, najljepši način skijanja, jer osim tragova divljih životinja, na takvim trasama nemate sresti koga drugog, komentira zadovoljno Stipe Božić, ističući kako u turnom skijanju, osim na kupreškom Jarmu, uživa i na Malovanu, Čvrsnici pokraj Blidinja, na Kamešnici, kao i na sjevernoj strani Biokova.
(www.jabuka.tv)
