Pet stvari koje ne bismo znali da nije bilo Hawkinga

Kao da je odabrao napustiti nas na rođendan Alberta Einsteina. Odnosno na međunarodni dan broja Π. On je sada napokon pronašao odgovore na svu silu čudesnih pitanja koja je njegov um tako briljantno desetljećima postavljao, često na njih i odgovarao. Ovdje navodimo samo neke od najrazvikanijih od tih odgovora i samo neka od posebno zapaženih postignuća Stephena Hawkinga, bez ikakve namjere da mu životno djelo svedemo samo na to.

– Imao je samo 23 godine kad je s kolegom i mentorom Rogerom Penroseommatematički objasnio početak svemira Velikim praskom. Teoriju Velikog praska objasnio je, najkraće rečeno, kao kolapsiranje materije u crnu rupu – ali unazad. Tim zabavnim pojednostavljenjem poslužio se Douglas Adams kad je u jednom od nastavaka svog ZF serijala o “Vodiču kroz galaksiju za autostopere” i tada i danas još uvijek daleko teorijsko “Veliko sažimanje”, odnosno kraj svemira, nazvao “Gnab Gib”, kao obrnuto od “Big Bang”.

– Kako je matematički objasnio Veliki prasak, što je tada bilo spekakularno jer je takav model nastanka svemira tada još uvijek bio daleko u teorijskim vodama, Hawking je posljedično spojio Einsteinovu Opću teoriju relativnosti s kvantnom mehanikom. A to je stvarno bilo nešto čudesno, jer je to otvaralo vrata nadi da će čovječanstvo jednom doći do svetog grala fizike, do “teorije svega”.

– 1973. je s još dvoje kolega postavio teoriju o crnim rupama, točnije “Četiri zakona mehanike crnih rupa“.

– 1974. je došao do toga da crne rupe isijavaju radijaciju, koju su potom nazvali “Hawkingovom radijacijom“, zbog koje crne rupe nakon neopisivo puno milijardi godina nestanu, praktično “ispare”. I ono pod prethodnom točkom i ovo u ovoj točki značilo je da je taj čovjek, tada već paraliziran ALS-om uz koji je čudesno živio dulje od pola stoljeća, snagom uma, praktično napamet, izračunao i kreativno smislio i fenomen minijaturnih crnih rupa i to da one moguće u nekim slučajevima eksplodiraju i ono što danas znamo kao Hawkingovo zračenje i to da je obzor događaja crnih rupa samo “očit”, odnosno da samo privremeno zadržava materiju-energiju.

– Da je u životu napravio samo jednu od bilo koje od tih stvari, ušao bi u enciklopedije na velika vrata. A zapravo je tijekom desetljeća nizao sve jedno za drugim otkrićem, povremeno bez kompleksa priznajući da oko nečega nije imao pravo, ako bi mu netko ponudio dobre znanstvene dokaze. To je bio slučaj s Jacobom Bekensteinom, u 70-ima tek mladim studentom koji se drznuo primijetiti sličnost između rasta obzora događaja crnih rupa i entropije. Tu dolazimo do novog velikog djela Stephena Hawkinga. Takvi izrazi dugi niz godina milijardama ljudi zvučali su kao čista šifra. Da bi on 1988. objavio svoju briljantnu knjigu “Kratka povijest vremena“, u kojoj je na način koji svatko može razumjeti, objasnio suštinu mnoštva stvari čiji proračuni i logika vrlo često jako dugo nisu laki za shvatiti i nekima od najboljih znanstvenika. Bio je to trenutak kad je postao svjetska pop-megazvijezda. Ne zato što je to htio, nego zato što je naprosto onim istim milijardama ljudi ponudio briljantan način za shvatiti tada najnovije znanstvene spoznaje iz fizike i astrofizike. Narednih desetljeća njegovu su lik i djelo koristili i u “Simpsonima” i u “Zvjezdanim stazama” i u “Teoriji Velikog praska“, njegov glas i u pjesmi Pink Floyda “Keep talking” i u Letećem cirkusu Monthyja Pythona… Obrazac je prepoznatljiv, zar ne?

Mnoštvo njegovih otkrića zapravo je više kontinuitet višedesetljetnog rada i proučavanja prirode kroz fiziku i matematiku, tako da je nezahvalno pobrojavati mu točku po točku. Rad umova poput njegovog na novim znanstvenim spoznajama zapravo je neprocjenjiv čak i onda kada takvi ljudi i nisu u pravu, ukoliko za svoje mišljenje u datom trenutku imaju dobre razloge, što je on uvijek imao, i ukoliko suočeni s još boljim protuargumentima prihvate drugo mišljenje.

Što on jest činio. Nemjerljiv je bio i njegov doprinos političkom dijelu postojanja čovječanstva i ljudskih društava diljem sveta. Bio je izraziti mirotvorac, neumorno je radio na promociji svijeta bez nuklearnog oružja, zalagao se za rješenje dvije države – izraelske i palestinske – na Bliskom istoku, odbio je viteški naslov kad su mu ponudili, žestoko se borio za ulaganje posebno Velike Britanije u znanost, opominjao je Britance da će im se gadno obiti o glavu glasanje za Brexit, nikada nije dobio Nobelovu nagradu, ali je bio možda i prvi koji je za nju predložio Petera Higgsa nakon što mu je vrlo radio isplatio okladu od 100 dolara kad je CERN dokazao Higgsov bozon…

Jedno od njegovih najvećih postignuća, mnogi će reći i najveće, jest to što je spoznaje moderne fizike učinio dostupnima, razumljivima čovječanstvu. To njegovo postignuće možda i simbolički najbolje prikazali su autori “Teorije Velikog praska” kad su u jednom od mnogih bolnih suočavanja Penny i Sheldona smislili kratak dijalog u kojem Sheldon spomene Hawkinga i pita je zna li o kome je riječ, a ova lakonski odgovori: “Kako ne, to je onaj koji je izmislio vrijeme.”

Sheldon je prihvatio da je takav odgovor sasvim zadovoljavajući s obzirom od koga je. Hawking je svijet cijelog života naprosto činio stalno boljim, usto je poživio pola stoljeća dulje nego su mu davali kad su mu još kao mladiću tek dijagnosticirali ALS, prenosi Express.hr.

Počivao u miru naš istinski genije.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: