Mislav Patrlj, trener Ženskog košarkaškog kluba RHEA iz Imotskog, osvrnuo se na alarmantno stanje sporta u Imotskom.
Patrlj je nepopravljivi entuzijast koji vlastitim snagama na životu održava ovaj klub i s nadom gleda u bolju budućnost. No, u posljednje vrijeme čak i Patrlj gubi nadu za boljom budućnošću sporta u Imotskom. U opsežnom istupu komparirao je stanje sporta u Imotskom i susjednom Posušju, javio je Dalmatinski portal.
Za početak osvrnuo se na nekadašnje stanje.
Posušje… Nekada hercegovačko mjesto u blizini Imotskog, tretirano kao neka od naših današnjih općina. Nekada… Čovjek nekada kroz sport, živu tvar koja kola među živim ljudima, nepogrešivo vidi promjenu u društvu. Vidi mudrost, otvorenost, sebičnost, plemenitost, jal…
Uglavnom sve odlike i stanja društva u kojemu živimo. Sada… Slobodno mogu reći da Imotski postaje mjesto pored Posušja! Naravno, mislim na ljudski razvoj i potencijal. Posušje ima nekoliko puta veći proračun od Imotskog, raste i razvija se puno brže i kvalitetnije, zabrinuto je konstatirao Patrlj.
Patrlj za sadašnje, alarmantno stanje u imotskom sportu, ali i u gospodarstvu, kao glavnog krivca označava imotske gradske vlasti. Sadašnje, ali i prošle.
‘Uzrok? Ljudi! Ne idealizirajući, kod naših susjeda sigurno ima nepravde i negativnosti. Ali, primjetno je da je pozitiva prevladala ! U njih lopov kada ukrade bar ti vrati jaketu… Za razliku od naših! Kako rekoh, ljudi su pragmatičniji i širokogrudniji od ovih naših, misleći pri tome na vlast. Onaj tko ne zna… Posušje ima nogometni klub u prvoj ligi BiH s preko 500 djece u pogonu! Imaju prvoligaša u košarci s preko 300 djece!
S ostalim sportovima, sigurno je preko 1500 djece u sportu… A mi? Umjesto jednog, gradić od niti 10.000 stanovnika financira 3 nogometna kluba, a najbolje plasirani je u 4.,predzadnjoj ligi! Nešto djece ima u borilačkim sportovima i u košarci koja ne da ne igra niti jednu seniorsku ligu nego jedva opstaje s mlađim uzrastima.
I tu ga sveži! Zato imamo boćanje, kuglanje i ostale igre koje okupljaju mladost u zlatnim godinama. Također, imamo veliki broj uhljebničkih udruga koje ničemu ne služe, a kojima su na čelu stranački kadrovi smješteni za dodatne beneficije, detektirao je Patrlj glavne uzroke propasti sporta u Imotskom.
Patrlj na kraju konstatira uzaludnost kritike aktualnog stanja. Najveći je problem, kako kaže, što nitko ne može prihvatiti i shvatiti kritiku. A kada nema kapaciteta za samokritiku nema ni nade u bolje sutra.
Ne kritiziram s ovim vlast već samo utvrđujem činjenično stanje. Davno sam shvatio da se kritiziranje ovakvih likova jednostavno svodi na pišanje uz vjetar! Uzaludno je kritizirati nekoga tko nema širinu da shvati, a nije dobronamjeran. Kako sport da shvate ljudi koji se poslije svakih izbora vesele pobjedama u drugome krugu nad polovicom grada koja ne podupire nikakve stranke već žele samo bolji život za sve?!
Uz svu mašineriju i novac jedva pobjeđuju i slave! A što? Da su dobronamjerni davno bi učili od boljih od sebe. Stariji su uvijek govorili da nije sramota ne znati nego je sramota ne pitati… Ali i sram je pozitivan ako ga imaš jer će te neka greška natjerati da se promijeniš i ispraviš propust. Ali kada srama nemaš…Tada pričaš o običnom rotoru kao da je nuklearna elektrana! Ili šutiš kao pizda, oštro je zaključio Mislav Patrlj.
(www.jabuka.tv | Foto: Braco Ćosić)
Imoćani uglavnom rade svi u policiji, carini ili špediciji. Muški i žene. Nema poduzetništva
Probali li su sa mercedesovim spomenikom, ali nestalo betona.
imocki to je u slućajnoj državi sad znam
na što spade kuća Petrovića
Moj dragi mali grad. Grad mojih srednjoškolskih dana, moje mladosti. Volim ga kao i moje mjesto, kao i moju Hercegovinu. I žao mi što nije napredniji, jer može samo da ima pameti u vlasti. Pozdrav mojim prijateljima iz davnih dana i momu malomu gradiću na gori.
Kako doći do pameti, ako se gradonačelnik preziva budalić.
Ovakvi članci i primjeri, koji btw. kao što svi vidimo ne dolaze od nas, već od drugih, iz druge čak države, trebaju nam biti dobar poticaj da budemo još bolji i moćniji, ovaj čovjek je iskren, i to rijetko iskren, i on je primjer kakvih treba biti ljudi i u nas koji će sutra iskreno ovako javno iznijeti činjenično stanje ne samo u (lokalnim) politikama, već i u svemu ostalom. Ovo mu je strašna rečenica i nama primjer: ” tariji su uvijek govorili da nije sramota ne znati nego je sramota ne pitati… Ali i sram je pozitivan ako ga imaš jer će te neka greška natjerati da se promijeniš i ispraviš propust. ”
Imotski je posta slipo crivo hrvatske a posebno od 2000te kad počela ta djavlija korona . U domovinskom ratu su dali najviše za hrvatsku.