Ovo su najveći konkurenti u auto-industriji

Naravno da ih ima još. Ali ovo doista jesu najveći konkurenti u sklopu auto-industrije.
I to ne samo danas, već je tako od davnina…

Rolls-Royce protiv Bentleyja

Rolls-Royce je tamo negdje od 1931. do 1998. godine bio u posjedu Bentleyja. To je poznato manje-više svakome tko je ikada pratio bilo kojeg od ova dva proizvođača imidža, statusa i luksuza.
Tijekom tog vremena dijelile su se platforme, dijelovi i inovacije te je svijet za ove dvije marke bio jedno veliko i prelijepo igralište.

S vremenom se Bentley više orijentirao prema sportskom izričaju u kombinaciji s apsolutnim luksuzom. A onda su 1998. godine stigla neka nova vremena i Bentley se po kratkom postupku našao kao dio Volkswagenovog carstva.

Rolls-Royce je inicijalno također bio dijelom tog spajanja, ali je ekipa u Wolfsburgu ubrzo odustala od Rollsa, jer im dvije luksuzne marke jednostavno nisu bile potrebne.
Stoga je po još kraćem postupku Rolls-Royce završio u raljama BMW-a.

Nešto više od dva desetljeća nakon tog definitivnog raspada i konačnog odcijepljena, Rolls-Royce i Bentley danas na tržištu vode opaku borbu za svoj tržišni dio kolača.
To je posebice vidljivo u domeni ultra-mega-giga-luksuznih limuzina i SUV-ova. Odnosno kategorija koje s jedne i druge strane predvode modeli Mulsanne, Phantom, Bentayga i Cullinan.
I kako sada stvari stoje, tako će i ostati.

BMW protiv Mercedesa

Tijekom duge i bogate povijesti, obje su navedene marke desetljećima i desetljećima gledale svaka u svom smjeru. Mercedes-Benz je većinom proizvodio luksuz, dok je BMW većinom odgajao divljake na cesti.
…a onda su stigle osamdesete godine prošlog stoljeća i ovaj je ekvilibrij ubrzo jednostavno nestao.

Doduše, tijekom osamdesetih i dalje nije baš bilo moguće vidjeti nekog diktatora koji drifta za volanom 323i ili pak nekog sportski-orijentiranog playboya kojeg posvuda prevozi šofer u Mercedesovom Pullmanu. Ali usprkos tome su se prioriteti obje tvrtke na neki način pomiješali.

Uglavnom, ako je potvrđena činjenica da su Mercedes-Benz W123 i BMW serije 5 E28 stajali na suprotnim stranama tržišta automobila, onda je možda najbolje spomenuti sredinu osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su se nasljednici dotičnih modela u nekim ključnim detaljima počeli uvelike preklapati.

U današnje vrijeme BMW i Mercedes-Benz nikada nisu bili sličniji, jer se unutar većine kategorija i klasa njihovi modeli postavljaju kao ravnopravni konkurenti.
Samim time aktualna E-klasa s AMG-ovim potpisom (u teoriji) stoji rame uz rame s BMW-ovim modelom M5, pa se izbor kupaca više ne svodi na brojke, već na osobne afinitete i pripadnost marki.
No tom se rivalstvu u pojedinim domenama ipak bliži kraj, jer su obje marke ušle u partnerstvo oko razvoja autonomne tehnologije. Pa kao epilog cijele priče s jedne strane imamo borbu, a s druge zajedništvo.
Čudno, zar ne?!

Bugatti protiv Koenigsegga

Kada se 2005. godine na tržištu automobila pojavila geneza u obliku Bugattijevog modela Veyron, svijet se zainteresirao.
Potom je 2010. godine na stazi Ehra-Lessien postavljen brzinski rekord od 408,87 kilometara na sat i svijet je zanijemio.
Bugatti je tom prigodom postao moderni Concorde za cestovnu upotrebu. Odnosno kralj brzine i luksuza unutar jednog hiper-automobila.
…a onda se 2017. godine na 17 kilometara dugoj dionici u Nevadi pojavio automobil pod nazivom Koenigsegg Agera RS i za nekih 39 kilometara na sat popravio brzinski rekord iz 2005. godine.

Iako ne javno, ekipa u Bugattiju je to primila s popriličnom dozom gorčine, pa je g. Ferdinand Piëch naredio da se cijela priča opet izokrene u korist Bugattija. Tako je evolucijom Veyrona unutar zidova laboratorija s vremenom došlo do modela Chiron. Odnosno modela koji je za Bugatti 2019. godine ponovno osigurao titulu proizvođača najbržeg automobila na svijetu, prešavši brojku od 300 milja na sat.
Tom je prigodom Andy Wallace razvalio brzinski rekord za serijski automobil, vozeći Chiron SuperSport punih 304 milje na sat, odnosno skoro 490 km/h.

S vremenom je Koenigsegg pokušavao ponoviti napad na tu važnu titulu i svijetu pokazati da ima većeg, ali Bugatti i dalje stoji sam na tronu najbržeg serijskog automobila svih vremena.

Naravno da će Koenigsegg pokušati ponovno, jer model Jesko samo što nije prešao 330 milja na sat, odnosno preko 530 km/h. No u ovom je momentu sve to još uvijek samo teorija koju potvrđuje tek pokoji kompjuter u kombinaciji sa zračnim tunelom.

Iz Koenigsegga kažu kako taj napad na titulu najbržeg automobila na svijetu nije bitan. Ali u taj dio priče nekako sumnjamo. Jer koliko god Koenigsegg Jesko kao automobil bio impresivan, sigurno je da striček Christian svom tati želi pokloniti i tu prestižnu titulu najbržeg automobila na svijetu.
Jer time i tata Jesko postaje najbržim tatom na svijetu.
A to pak nije mala stvar.

Cadillac protiv Lincolna

Ameri u domeni auto-industrije stvarno šaraju kao niti jedna druga nacija u svemiru. Jer su s jedne strane ti isti Ameri u stanju proizvesti vrhunsku tehnologiju i apsolutan luksuz u kombinaciji s urlanjem V8-motora, dok su s one druge u stanju proizvesti… Hm…
Chevrolet Corvair? Ford Pinto i Pontiac Aztek?
Odnosno, u prijevodu hrpu smeća od lima, plastike, stakla i gume.

Ovo je poglavlje u priči o najvećim rivalstvima proizvođača unutar auto-industrije možda trebalo započeti s Fordom protiv General Motorsa. Ali čemu ići u global, kada za dvije tvrtke unutar spomenutih korporacija već desetljećima traje opaka borba.
I to (za Amere) na najvišem mogućem nivou – onom predsjedničkom.

Naime, od praskozorja automobilske industrije, Lincoln slovi kao jedini proizvođač automobila u Americi koji je dostojan proizvesti automobil za prijevoz predsjednika SAD-a. Doduše, John F. Kennedy je kao predsjednik SAD-a i smrtno stradao u Lincolnu, što za ovu diviziju Fordove korporacije zasigurno ne predstavlja najsretniji dio životopisa. Ali to su današnje vrijeme tek daleka sjećanja, pa oko tog nemilog događaja ne bi trebalo zapinjati u vremenu i prostoru.

U današnje vrijeme Lincoln i dalje postoji. Ali titulu predsjedničkog automobila još je 1984. godine sa svojim modelom otpornim na metke pod nazivom Fleetwood preuzeo Cadillac.
Ta je ljubav iz ove Orwellovske godine potrajala i do današnjih dana. Ali usprkos tom predsjedničkom duelu su obje tvrtke umalo bankrotirale, jer je masa modela oba proizvođača ispala tek malčice redizajniranim i mrvu bolje opremljenim „baznim“ modelima. I to tržište nije popušilo ni pod razno.

Za Cadillac je prije nekog vremena osmišljena strategija spašavanja marke zbog koje je (između ostalih) zauvijek ugašena GM-ova divizija pod nazivom Pontiac.
Ford je s druge strane medalje već nekoliko puta na dnevnom redu imao konačno gašenje divizije Lincoln.
Stoga u biti vrijedi zaključiti kako se usprkos obostranom podilaženju predsjednicima, bavljenje politikom za one izvan tog začaranog kruga jednostavno nije isplativo.

Ferrari protiv Lamborghinija

Iako su se Ford i Ferrari zbog propale prodaje (ili bolje rečeno Ferrarijeve strategije) zakačili na bojnom polju Le Mansa, ova je bitka kudikamo zanimljivija.
Jer Ferrari i Lamborghini već desetljećima ratuju unutar iste zemlje, odnosno Italije. I to zbog ponosa.
Koliko je to “talijanski način”, ha?!

Cijela je priča počela kada su se Enzo Ferrari i Ferruccio Lamborghini posvađali na mrtvo ime. A onda je tvrdoglavost i predanost detaljima u kombinaciji s nekim poprilično beskompromisnim idejama presudila.
Time je inicijalno stvoren prvi Lamborghinijev model u obliku 350 GT, a onda i prvi pravi super-automobil, odnosno Lamborghini Miura.

Od tog je vremena do danas titula najimpozantnijeg Talijana s četiri kotača i životinjom unutar logotipa svako malo selila iz Maranella u Sant´Agatu Bolognese i obrnuto.
Doduše, u smislu brojnosti modela i njihovih posebnosti Ferrari ipak prednjači, jer je Lamborghini s modelima Countach i Diablo ispao malo lijenim. Ali danas je to jedna sasvim druga priča u koju se ionako s vremenom upetljao i Pagani, pa o tome nema smisla pretjerano puno tipkati.

Ferrari se na neki način dijelom vratio genezi koja podrazumijeva poremećene i nenormalno jake GT-modele. Ali se paralelno s tim smjerom tvrtka iz Maranella još uvijek kreće i nekim drugim putevima. Tj. onima koji podrazumijevaju super-automobile vrijedne obožavanja.

Lamborghini se također preokrenuo prema nekim novim vremenima. Prvo je upravljačku palicu preuzeo Audi (odnosno Volkswagen), a potom je uz super-automobile ovog proizvođača nastao i prvi SUV s logotipom bika na haubi.
Time se Lamborghini pridružio „SUV-eliti“, odnosno slavnim markama poput Bentleyja i Porschea. Ali je s druge strane Urus kao model poslužio poput rukavice s kojom je Lamborghini posred lica mlatnuo Ferrari. Zato danas (nažalost) imamo Purosangue kao direktnog konkurenta Urusu.

Dakle, borba između ova dva giganta u spandexu i potkošulji definitivno nije gotova. Samo ako se nas ovdje pita, od Urusa nadalje ide u malčice krivom smjeru.
Ali o tom potom, pišu Automobili.hr.

(www.jabuka.tv | Foto: Wikimedia Commons/SB/UAE)