Neki stihovi zvuče kao molitva, a neki kao sjećanje koje nikad ne prestaje boljeti. Povodom tužne obljetnice hrvatskog grada heroja donosimo pregled pjesama koje su čuvale branitelje i nosile snagu jednog grada.
Vladimir Kočiš Zec, Hrvoje Hegedušić i Zaprešić Boysi otkrili su novinar Dini Stošiću kako su nastale njihove glazbene posvete Vukovaru.
Pjesme o Vukovaru šapuću o ljudima i njihovoj hrabrosti. Svaki stih nosi neizbrisive uspomene i patnje koje je Grad Heroj pretrpio. A među njima jedna je kroz desetljeća ostala poseban oslonac braniteljima.
Dan-danas me sreću ljudi koji su zaista bili na ratištu u Vukovaru, pravi branitelji, koji dođu i zagrle me. Vidim im suzu u oku i kažu: “Zec, u tom trenutku kad smo čuli prvi put…” — bile su borbe, jer pjesma je objavljena prije samog pada Vukovara — “to mi je puno značilo, govori Vladimir Kočiš Zec.
U trenucima kada je svaki dan bio obojen strahom, a skloništa su bila novi dom, Stevica Cvikić šalje Zecu stihove koji će postati znak da nada još uvijek živi.
Ja sam bio s obitelji u podrumu, kao u skloništu, jer su baš bile zračne uzbune u Zagrebu. Zazvoni mi telefon i javi mi se Stevo i veli: “Sutra ću ti izdiktirati pjesmu pa si to malo ti pogledaj, pa ako možeš — napravi. I puf — slušalica dolje. Drugi dan ja dobijem tekst i u roku od 24 sata pjesma je bila gotova.
Antiratna pjesma koja je nekad bila glas ranjenog naroda, a danas opomena novim generacijama. Tri desetljeća poslije, svaki stih i dalje jednako pogađa poznatog pjevača.
Čitava pjesma me presječe, ali ima jedna poruka — to je zadnji stih: “Vodit ću sina opet na pecanje, djeci ću pričat beskrajne priče, sve livade opet zelene bit će”.
Jedna od najpoznatijih pjesama o Vukovaru je i ona Hrvoja Hegedušića. Rođena iz potrebe da ohrabri branitelje. Inspiraciju je pronašao u riječima jednog od najplemenitijih glasova grada heroja.
Ja ću se sada osvrnuti na Sinišu Glavaševića, kojeg, nažalost, nikada nisam upoznao i to mi je jako žao. Jedna njegova rečenica: “Za grad ne brinite, on je duboko sakriven u vama — grad ste vi.” Zidovi, kuće, sve se to može rušiti, ali grad ostaje — ostaje u ljudima, govori Hrvoje Hegedušić.
Majčin krik postao je simbol neizmjerne boli, ali i nevjerojatne snage koja je nosila cijeli narod.
Iz majčinog krika sloboda se rađa. Majke koje gube svoju djecu, koje plaču i kriče za njima — to je ta snaga majki, ta snaga naroda koji ima svoju djecu. One će vratiti tu djecu u budućnost i zaštititi ih.
U Vukovaru je bio odmah nakon rata, a planira ga ponovno posjetiti.
Kad sam pisao tu pjesmu, kad sam vidio slike Vukovara kakav je bio — to je stvarno da ti se srce para, koliko je bio uništen. Mislim da ću jednog dana svakako naći vremena da ga obiđem i da povedem djecu sa sobom, pa da vidimo opet taj Vukovar izbliza.
Pjesme gradu heroju pisali su mnogi. Pejaković je pjevao Dunavu, a Shorty je u svojim pjesmama pretočio tugu, sjećanje i poštovanje prema onima kojih više nema.
A među novijim glazbenim posvetama ističe se i pjesma Zaprešić Boysa, s kojom je otvoren obnovljeni Vukovarski vodotoranj — simbol otpora i neuništivosti grada.
Bila nam je izuzetna čast, prije svega, i privilegija da smo pozvani kao izvođači da s našom pjesmom otvorimo Vukovarski vodotoranj. U dvadesetogodišnjoj karijeri grupe Zaprešić Boysa to je definitivno jedan od najemotivnijih trenutaka i nešto čega ćemo se s ponosom sjećati cijeli život, govori Ivan Novosel.
Marko je u djetinjstvu pratio strahote iz novina, ali upravo je tu bol pretvorio u stihove koje mnogi s ponosom pjevaju.
Ja sam svaki dan prvi bio na trafici kraj svoje zgrade, čitao i upijao sve što se događalo oko Vukovara — stvarno sam to emotivno kao dijete proživljavao, dodaje Marko Novosel.
A momci su se prisjetili i trenutka kada su pjesmu prvi put čuli u studiju.
Mislim da je bila… kolektivna suza je krenula u grupi Zaprešić Boysi i tad smo znali da je to prava pjesma — pjesma koja će definitivno dirnuti u srce svakog pravog Hrvata, kaže Ivan.
Jedna od najdirljivijih pjesama posvećenih Vukovaru je i pjesma ”Vukovar, Vukovar” Zlatnih dukata.
Svoju počast Vukovaru odao je i pokojni Đorđe Balašević pjesmom ”Čovek sa mesecom u očima”.
I zato, dok god se pjevaju, dok god ove pjesme slušamo i prenosimo dalje, Vukovar neće biti samo sjećanje. Bit će zavjet da se nikad ne zaboravi i da se nikad više ne ponovi, piše Dnevnik.hr.
(www.jabuka.tv)
