Ovo se nekad vozilo: Najljuće pile bivše Juge

Iako se danas čini kao da na ovim prostorima nikada ništa nije funkcioniralo, bivša Jugoslavija bila je prilično velik igrač na tržištu automobilima.

Doduše, bez obzira na to koliko je snažan osjećaj nostalgije koji vas “pere”, samo rijetki bili bi toliko hrabri da vozni park bivše Juge nazovu bilo kako drukčije nego “skromnim”.

Da, bili smo sretni i s malim jer za drugo nismo imali, ali koliko god ružno neki od ovih automobila izgledali, postoji u njima nešto posebno i šarmantno. A možda je samo nostalgija.

Citroen DS alias Ajkula

Naravno, Ajkula nije cirkus. Radi se o vrhunskom automobilu koji je predstavljen još davne 1955. i u to doba bio je prava revolucija. Naravno, zamjerke su postojale, ali radilo se o automobilu koji se mogao pohvaliti najnaprednijom tehnologijom. Doduše, kad su u njemu prašili 30 godina kasnije, a nisu ga tretirali niti održavali kao old timera, Ajkula je bila samo Ajkula. Stari auto kojim se niste mogli pohvaliti kao što se ne bi pohvalili ni starom Nokijom 3310.

Citroen 2CV Spaček (a kasnije i Dijana)

Kopar je bio automobilski “place to be” jer upravo je to mjesto u kojem 1964. nastaje kompanija Cimos (domišljata kovanica nastala spajanjem Citroena i Tomosa). Posebno mjesto pripadalo je autu koji je izgledao kao ono što je i bio – auto za ljude slabijeg imovinskog stanja. Naravno, riječ je o Spačeku, jeftinijem bratu DS-a i prethodniku Dijane, nešto naprednijem nasljedniku 2CV-a koji je bolji jer… Peta vrata i preklopna stražnja klupa.

Trabant

Postoji mnogo toga što bismo mogli reći o legendarnom automobili koji je prvi puta proizveden još 1958., ali sve će biti zaboravljeno nakon što istaknemo da je ovo zapravo plastično-pamučni automobil koji je bio izuzetno lagan, izuzetno jeftin i izuzetno ružan. A ako ste živjeli na selu i niste bili oprezni, svinje su vam vrlo lako mogle požderati auto.

Buba

Kada je 1969. Volkswagen upao na jugoslavensko tržište, izgrađene su hale površine od 40 tisuća kvadrata u kojima se proizvodila legendarna Buba, vjerojatno najpopularniji VW-ov model svih vremena i preteča Golfa.

To je ujedno označilo i nastanak TAS–a (Tvornica automobila Sarajevo), a Buba se u Sarajevu proizvodila od 1972. do 1976. godine (tri verzije: 1200, 1300 i 1303).

Zastava 1300 alias Tristać

Na prvi pogled djeluje kao jutena vreća tuge, ali Crvena zastava 1300 ili “Tristać” bila je limuzina o kojoj su mnogi sanjali. Ne samo zbog luksuza, već i zbog “nevjerojatne” brzine. Na otvorenim je cestama prestizao mnoge tada popularne pile kao što su Fićo, Buba, pa čak i poneke Mercedese. Ne proizvodi se već gotovo 40 godina pa ih je danas, posebno ako tragate za dobro očuvanim primjercima, prilično teško pronaći.

Peglica

Peglica ili Fiat 126 na prvi je pogled izgledala kao nešto što biste kupili djetetu. Djetetu do kojeg vam nije stalo. Uglavnom, iako je ovdje dominirao drugi “Fiat za siromašne”, Peglica je bila simbol poljske industrije, iako su je tamo zvali “Malac”. Proizvodila se do kraja 2000., a u sveukupno ih je proizvedeno gotovo tri i pol milijuna.

Opel Kikinda

I baš kao što je Bosna imala odnos s Volkswagenom, Srbija ga je razvila s Opelom. Isprva su se u Kikindi proizvodili samo dijelovi, ali kasnije su se sklapali i “klasici” kao što su: Kadett, Ascona, Senator i Omega. Naravno, ne smijemo zaboraviti da se Opel Senator na ovim prostorima zvao Opel Kikinda.

Zašto? Jer zvuči tako moćno. Kikinda!

Lada 1300

Na prvi pogled izgleda kao odvratna kutija, ali kad ga malo dulje gledate, počinjete polagano uviđati zašto su ga ljudi toliko voljeli, jer iz određenih kuteva izgleda čak i pomalo američki. No, onda pogledate interijer i jasno vam je da je riječ o kanti.

Uglavnom, rađen je prema Fiatu 124 u bivšem SSSR-u, a upravo ova divotica bila je jedan od najpopularnijih, ali ne nužno i najkvalitetnijih automobila bivše Juge. S druge strane, kvaliteta očito nije bila na cijeni.

Wartburg

Ne samo da izgleda kao loš vic, već ga ne možete ni opisati, a da ne zvuči kao zajebancija. Naime, ružan je izvana i iznutra, abnormalno je trošio, bio glasan, izuzetno trom i dimio je kao da ide na šumski požar i spaljene gume, ali… Ali… I ružan je. Šalimo se, iznutra je bio relativno prostran iako zapravo izuzetno neudoban, ali ako možemo reći jednu stvar o ovom istočnonjemačkom tenku, to je da je bio neuništiv. I da, jako ružan.

Mini 1000

Ovo je i dalje kul auto. Naravno, morate ga malo urediti da dobije taj hipsterski sjaj, ali zapravo se radi o sasvim simpatičnom autiću kojeg i mnogi danas voze, i to ne zato što moraju već zato što žele. Iako na netu često možete naći informaciju da se proizvodio u bivšoj Jugi, to nije istina. Možda je zato i dan danas dobar.

NSU Prinz

Ako znate nešto o opskurnim modelima automobila, vjerojatno vam je poznato ime PRETIS (skraćeno od Preduzeće Tito Sarajevo) koji je nekad proizvodio lonce, a onda su se prebacili na – kante.

Točnije, 1965. počeli su proizvoditi automobile marke NSU Prinz. E sad, iako se radi o autu koji je proizveden u samo 15 tisuća primjeraka (što je sasvim razumljivo), ovo je bio dobar potez jer se pojavio Volkswagen koji je preuzeo kompaniju i u BiH se zadržao sve do početka rata, prenosi Index.hr.

Renault 4

Ako niste vozili legendarnu četvorku, nemate pojma što znači voziti nešto jedinstveno. Legendarna rugobica ne samo da se mogla pohvaliti mjenjačem zbog kojeg je prebacivanje brzina izgledalo kao igranje flipera, već i činjenicom da je uistinu praktičan auto koji mnoge vlasnike i dan danas dobro služi, iako bismo ga teško mogli svrstati u kategoriju automobila koje se isplati održavati. Ali savršen je za odlazak u vinograd.

Golf jedinica

Golf I se također sklapao u TAS-u (od 1976. do 1985.), a do 1992. u Sarajevu je proizvedeno preko 150 tisuća Golfova.

A Balkanci i Golfovi imaju poseban, gotovo magično perverzni odnos koji traje od jedinice koja se pojavila još davne 1974. Nema se što reći o automobilu koji je ostavio toliko dubok trag da ponekad imate osjećaj da je ljubav prema Golfu nešto kao nasljedna bolest. Uglavnom, Jugići su ga voljeli, ali nitko jedinicu nije obožavao kao Južna Afrika koja ga je prestala proizvoditi tek 2009.

Zastava 750 alias Fićo

Zastava i FIAT svoje su poslovno druškanje započeli još 1954. kada su počeli s proizvodnjom Fiata 1400 BJ. No, Jugoslaveni nisu imali perja za takve luksuze pa se Zastava prebacila na proizvodnju manjih i jeftinijih automobila. To je Zastava 750 ili još jedan “Fiat za siromašne”.

U Kragujevcu je proizvedeno preko 900 tisuća Fićeka. Istina, ružni su i, kada bismo ih morali opisati, rekli bismo da je Fićo za “sigurno”, ono što je crno za bijelo. No auto je imao “ono nešto”. Što god to bilo.

Zastava 101

Zastava Skala, Yugo Skala ili jednostavno Stojadin, Stojka ili Kec, prodana je u 1.273.532 primjeraka i definitivno je nezaboravna pila. Barem za Jugoslavene koji su se mogli pohvaliti da imaju i voze drugi po redu najpristupačniji automobil na svijetu (prema istraživanju iz 2007. koje je Skalu 55 stavilo na drugo mjesto). Dakle, niste se mogli s njime kurčiti, ali ako vas je vozio od točke A do točke B (i po mogućnosti nazad do točke A), ništa vam više nije ni trebalo.

Ovaj hit iz Kragujevca (srpskog Detroita) također je nastao prema Fiatu (600D) i proizvodio se sve do 2008. Iako ga je danas gotovo nemoguće pronaći na hrvatskim cestama (ne zadovoljava Euro 4 normu), u Srbiji ćete ga sretati puno češće jer radi se o legendarnom autiću koji je jeftin, ali solidan.

Yugo 45

Ako tražite auto koji savršeno opisuje ono što se s Jugoslavijom dogodilo, ne tražite dalje od Yuga. Zastava Koral počela se proizvoditi 1977. kao varijacija Fiata 127 te zapravo i djeluje kao Fiat oštrijih rubova. Do studenog 2008. u Kragujevcu je proizvedeno ukupno 794.428, a rekordi su se rušili sredinom osamdesetih, kada je u SAD izvezeno 147 tisuća Jugića.

Amerima je predstavljen kao odličan autić izuzetno prihvatljive cijene, a priča o jugoslavenskom autiću pojavila se u Los Angelesu, New York Timesu i National Enquireru, ali problemi su se pojavili već na samom početku kada je auto pao na eko-testu i kada je postalo jasno da će na ovom otpadu trebati još jako puno posla prije nego se može normalno prodavati.

No, ono što nije valjalo Amerima, bilo je odlično za Jugoslavene. Ovdje su Jugiće vozili svi, od studentarije do policije. Bio je to hit.

BONUS: Titov Mercedes

A dok se narod vozio u konzervama, velika riba vozila se limuzini. Iako ih je imao gomile, smatra se da je omiljeni automobil Josipa Broza bio blindirani Mercedes 600 Pullman. Danas je to jedini preostali primjerak u svijetu, a posljednji put je korišten 1999. te je sada vlasništvo Vojnog muzeja u Beogradu. O tome koliko je to dobar auto govori i podatak da, iako je proizveden još sedamdesetih, imao je električne podizače stakala i klimu.

(www.jabuka.tv)

2 komentara

  • Ne treba zaboraviti da su skoro svi pobrojani automobili u to vrijeme bili najpopularniji i u zemljama u kojim su se proizvodili i treba ih gledati u tom svjetlu a ne podrugljivo kao neke “oldtajmere”! Pored pomenutih, mogli su se kupiti kod ovlaštenih dilera, i nisu rijetkost bili: Volvo, Ford, Saab, Mercedes, Jaguar, Alfa Romeo npr. Montreal (Bojan Adamič), Citroen npr. SM (Mišo Kovač), Ferrari Dino od 21 milion dinara prodan jednom poznatom arhitekti prvi dan Sajma Automobila u Beogradu 1971 itd. Naravno, ove luksuznije nije svak mogao sebi priuštiti jer su lopovi bili tad uglavnom po zatvorima a ne kao danas tzv. “TAJKUNI” koji duguju radnicima plate, doprinose a državi poreze! Bthw. “Titovi Mercedesi” ako malo razmislimo, nisu bili njegovi, nije ih ostavio svoj djeci a ni Jovanki, već državi koja za njih može uzeti mnogo veće pare nego što su plaćeni (neki su i dobiveni na poklon). Tako gledajući to je bila odlična investicija!

  • Bilo je tu i Mercedesa, Alfi Montreal kao i onih “normalnijih”, zatim Citroena SM, pa DS, Amija, Spačeka , Jaguara, Ferrarija… ali nije mogao voziti svako, lopovi su bili gdje im je bilo i mjesto! Pa Volvoa, Saabova, Mercedesa puna Hercegovina, BMW-ova posebno rađenih za JUGU radi manjih poreza. Šta se danas vozi po Švedskoj, Norveškoj i Danskoj, zbog ogromnih poreza vrlo često auti stari preko 30 godina! A Titini Mercedesi ostali državi i sada vrijede mnogo više nego što su plaćeni!

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.