U srcu slavonske ravnice skriva se Bosut, rijeka toliko spora da je nazivaju stajačicom, pa čak i rijekom bez izvora.
Njegova najfascinantnija karakteristika, opjevana još u doba Rimljana, jest da ponekad izgleda kao da teče unatrag.
Prema predaji, stari Rimljani hvalili su se kako u svom carstvu imaju rijeku koja do podneva teče u jednom smjeru, a poslijepodne u drugom. Ta slikovita aluzija odnosila se na Bosut, čiji je tok toliko miran da se i najslabiji vjetar može poigrati njegovom površinom i stvoriti iluziju kretanja vode uzvodno, piše Večernji list.
Zbog te gotovo nepostojeće brzine, Bosut je stekao osebujne nadimke poput „rijeke stajačice“ i „rijeke koja teče unatrag“, postavši jedinstveni prirodni fenomen.
Bosut se smatra „rijekom bez izvora“ jer nema klasično izvorište, već nastaje spajanjem potoka Biđ i Berava te se napaja podzemnim vodama. Njegovo korito zapravo je drevni rukavac Save koji se s vremenom zatrpao nanosima.
(www.jabuka.tv | Foto: Goran Ferbezar/Pixsell)


“Ovo je jedina hrvatska rijeka koja teče i unatrag”. U nastavku teksta – “jest da ponekad izgleda kao da teče unatrag”. Ja budale novinara, članka, portala, a i mene između ostalih koji su čitali.