Australska medicinska sestra Bronnie Ware, koja je godinama radila u palijativnoj skrbi, opisala je svoja iskustva u knjizi “Pet najčešćih žaljenja umirućih”. Brinula je o pacijentima kojima je ostalo između tri i dvanaest tjedana života, a to je, kako kaže, bilo vrijeme ispunjeno iznimnim trenucima.
Kada se suoče s vlastitom smrću, ljudi odjednom počnu jasno uviđati što im je u životu zaista važno, istaknula je Ware.
Godinama sam radila u palijativnoj skrbi s ljudima koji su posljednje tjedne života provodili kod kuće. Bili su to duboko posebni trenuci. Bila sam uz njih od tri do dvanaest tjedana prije smrti.
Kada se ljudi suoče s vlastitom smrtnošću, često dožive duboke promjene. Naučila sam da nikada ne treba podcijeniti nečiju sposobnost za rast. Svi su prošli kroz različite emocije – poricanje, strah, ljutnju, kajanje… sve do prihvaćanja.
No, bez iznimke, svaki je pacijent pronašao svoj mir prije kraja.
Na pitanje žale li za nečim ili bi li nešto učinili drugačije, iznova su se javljale iste misli. Ovo je pet najčešćih:
1. Volio/voljela bih da sam imao/la hrabrosti živjeti po svom, a ne onako kako su drugi očekivali
Najčešće žaljenje. Tek pred kraj ljudi jasno vide koliko snova nisu ostvarili. Većina je morala priznati da su upravo vlastiti izbori – ili njihov izostanak – bili prepreka.
Zato je važno slušati sebe i ostvariti barem neke svoje snove. Kad zdravlje nestane, često je kasno. A zdravlje donosi slobodu koju cijenimo tek kad je izgubimo.
2. Volio/voljela bih da nisam toliko radio/la
Svi muškarci koje sam njegovala žalili su što su zbog posla propustili odrastanje svoje djece i bliskost sa suprugom. I žene su spominjale slično, iako su mnoge iz njihove generacije bile kućanice.
Život ne mora biti stalna trka za zaradom. Uz svjesne odluke i jednostavniji stil života, često nam treba manje nego što mislimo – a zauzvrat dobivamo više slobodnog vremena i sreće.
3. Volio/voljela bih da sam iskreno izražavao/la svoje osjećaje
Mnogi su godinama potiskivali emocije kako bi izbjegli sukobe, ali su zbog toga živjeli neispunjen život. Neki su čak razvili zdravstvene probleme zbog nakupljenog nezadovoljstva.
Iskrenost može uzdrmati odnose, ali i pročistiti ih. Što god se dogodi – ostaje ono što je zdravo i autentično.
4. Volio/voljela bih da sam ostao/la blizu prijateljima
U zadnjim tjednima života ljudi shvate koliko su im stari prijatelji važni. No često je tada kasno. Životne obveze udaljile su ih, a kontakti su nestali.
Na kraju, nije važan novac, status ni postignuća – ostaju samo odnosi. Ljubav i povezanost – to je ono za čim svi čeznu kad ostane malo vremena.
5. Volio/voljela bih da sam si dopustio/la biti sretniji/a
Mnogo ljudi tek pred kraj shvati da je sreća izbor. Navikli su na rutinu, na poznato, na prividnu sigurnost, i uvjeravali sebe da im je “dobro”. No duboko u sebi, željeli su se opet smijati, biti razigrani, opušteni.
Na samrti nikome više nije važno što će tko reći. Kako bi samo bilo divno otpustiti sve to – puno ranije.
Život je tvoj. Budi svjestan svojih izbora. Budi iskren prema sebi. Budi hrabar. I – biraj sreću.
View this post on Instagram
(prema tekstu objavljenom na blogu Bronnie Ware)
(www.jabuka.tv)
