Osvrt na pobjedu koja je Širokobriježane ostavila u igri za titulu

Kiša se i jučer ispadala, a evo i tijekom današnjega dana pada u Širokom Brijegu. Meteorolozi najavljuju da će padati i narednih dana, pa možda čak i snijega biti u nizinama, ali usprkos svemu tome u Širokom je jako pozitivna atmosfera, jedno lijepo ozračje, baš kao i uvijek nakon pobjeda i protiv Sarajeva, kao i ostalih klubova iz gornjega doma bh klupskoga nogometa.

Ovoga puta sve to na još je jednoj višoj razini, jer pored same pobjede i osvojenih bodova sveukupni dojam je pozitivniji zbog prikazane borbenosti i same igre koja dovodi publiku na stadione, jer u takvim okolnostima kada eventualno i izostane rezultat gledatelji će imati puno manje zamjerki nego kada nedostaje srčanosti, žara, te kada je lako uočljiv manjak igračke inteligencije na samome travnjaku.

A ovoga puta baš se lijepo iskupilo i publike, pa su i igrači osjetili koliko je narod uz njih, koliko je nabrijana ta jedna pozitivna atmosfera. Istina, zbog zimske pauze na Pecari dugo i nije bilo utakmica, pa se narod zaželio i došao. I nije požalio. I publika je bila na visini zadatka izuzev u onim trenucima kada se možda i bespotrebno “javljala” na dobro smišljene provokacije suparničkih navijača. Nekada se na neke stvari najbolje ne obazirati, jer “Horde zla” su jedna skupina koju se nikada nije simpatiziralo ni u Tuzli ili Zenici, pa kako će onda u jednome Širokome Brijegu, ali baš zato im ne treba dopuštati da katkad na tako jeftin način poentiraju! Sve ostalo, što se tiče i “Škripara” i ostaloga domaćega gledateljstva, čista petica.

Danas “njihovi” mediji stoga, kao i uvijek kada izostane rezultat njihovih klubova nakon utakmica sa Širokobriježanima, veću pozornost pridaju tim antinogometnim detaljima nego što se analizira sama igra. A nije ni Sarajevo toliko loše igralo, dapače imali su jednu stopostotnu priliku u prvom poluvremenu, u nastavku poveli, istina iz gola koji možda i nije regularan, te kod rezultata 1:1 propustili dvije lijepe prilike, međutim kada se sve viđeno zbroji i oduzme Širokobriježani su bili bolji i zasluženo pobijedili. I danas su na ljestvici zasluženo ispred “Bordo” momčadi.

Ukoliko se po jutru dan poznaje, odnosno ukoliko nastave pružati igre kao u nedjeljnom derbiju, ovo proljeće bi definitivno moglo biti njihovo, jer prednost Željezničara i Zrinjskoga jeste oku lijepa, ali ipak daleko od toga da je nedostižna, te su stoga dvije vodeće momčadi itekako “dohvatljive”. I što šef struke Goran Sablić kaže “Mi moramo ići utakmicu po utakmicu”, jer bez sumnje to je najispravniji put. Prva naredna utakmica gostovanje je kod posljednjeplasiranog Viteza. Na prvi pogled mnogi će odmah upisati nova tri boda na konto Širokoga Brijega, međutim kada pratimo vremensku prognozu za naredni vikend, odnosno to što se najavljuje već sada možemo ustvrditi kako će biti “gadno”. Naravno, ukoliko uopće prilike za vikend dopuste odigravanje toga susreta.

Lijepo je još uvijek u dresu Širokobriježana gledati tog dragulja iz Višića, budućega Dinamovca Luku Menala, koji je “Modrima” možda već nedostajao u onom njihovom jučerašnjem derbiju s Hajdukom, međutim i ova utakmica sa Sarajevom još je jednom potvrdila kako NK Široki Brijeg nije samo Luka Menalo, već dapače, dosta više od toga. On jeste taj temeljac ove momčadi, ali ova Sablićeva “glazura” itekako je satkana i od drugog kvalitetnog materijala.

Poslije onakve momčadske izvedbe možda je malo i bezobrazno pokušati “izvući” nekog pojedinca na vrh piramide, no Stjepan Lončar je još jedan sjajan produkt širokobriješke nogometne škole na kojem bi se također mogli i trebali zaraditi lijepi novci, ali što je u ovom trenutku za same navijače širokobriješkoga kluba važnije to je još jedan dragulj na kojem konkurentski klubovi zavide, igrač zbog kojega ova momčad s još većim razlogom ima pravo vjerovati u osvajanje titule prvaka, a da i ne spominjemo taj “vječno” primarni cilj – izlazak u Europu. Svaka čast svim veznim igračima ove lige, ali nakon odlaska Harisa Duljevića iz Sarajeva u Dynamo Dresden usudimo se konstatirati kako je “Mali Robin” najbolji veznjak Premijerlige BiH s izvrsnim predispozicijama da za par godina za tatu Robu, kada ga sretnemo na ulici ili stadionu, budemo govorili “To je ćaća od Stjepana Lončara”!

Odmah uz bok Stjepanu bio je i Stipo Marković je na kraju i asistirao kod tog pobjedničkog zgoditka, ali što je još važnije podsjećao je svih 90 minuta na ona svoja najbolja igračka izdanja od prije 2-3 godine i stoga se u njegovom slučaju najbolje vidi koliko je za jednog talentiranog igrača važno da na svojoj poziciji ima pravu konkurenciju, a upravo je Stipo to dobio povratkom Josipa Kvesića na Pecaru. Dobio je ono što primjerice Široki Brijeg već ima na desnoj strani gdje si konkurenciju stvaraju Dino Ćorić i Josip Ćorluka, pa u konačnici nije toliko ni bitno koji od njih dvojice igra, a kada su prepuni samopouzdanja po potrebi, kao što je bilo baš na ovoj utakmici, mogu igrati i jedan i drugi.

Obrana na čelu s Lukom Bilobrkom je jednom kapitulirala, mogla je još koji put, ali s obzirom na suparnika, možemo konstatirati kako su i Barišić i Bralić, posebno taj prvi, svoj dio posla korektno odradili, iako će Sablić kao bivši obrambeni igrač od njih dvojice uvijek tražiti više. I vjerujemo da njih dvojica uistinu mogu više.

Damir Zlomislić je jedini od novih igrača imao mjesto u početnoj postavi. Nije odigrao na razini na kojoj su gledatelji to priželjkivali, odnosno kako su ga pamtili iz njegovog prethodnog boravka u ovom klubu, no očigledno nije još potpuno spreman. Odradio je ipak korektno svoje zadatke i također zaslužio više od prolazne ocjene. Kroz par utakmica vjerujemo da će biti dosta bolji, možda čak postati jedan od tih stožernih igrača.

Josip Ćorić je tim pobjedonosnim zgoditkom također postao jedan od najvećih junaka derbija, ali u određenim trenucima kao da je igrao pod nekom kočnicom, kao da mu još negdje nešto nedostaje da se potpuno razmaše. Na brzini on ne može dobiti više od toga što pruža, ali što se tiče same kreacije to je igrač koji se također može još dizati, pa ćemo vjerovati kako ćemo u nastavku sezone gledati i njegova sve bolja izdanja.

O Luki Menalu ne treba više trošiti riječi. Njega je Mamić “zakaparisao”, on i dalje igra, asistira, zabija, pa kada možda i steknete dojam kako je moguće imao nešto lošiji učinak od uobičajenog na kraju vas statistika razuvjeri. I ovoga puta je tako bilo, izjednačujućim zgoditkom na jedan, za njega netipičan način, vratio je svoju momčad u život, a i kod onog poništenog gola, kao i u mnogim drugim situacijama, pokazao je svu raskoš tog nesvakidašnjeg talenta. I nema sumnje da će ga biti užitak gledati u dresu Širokoga Brijega do kraja tekuće sezone.

I za kraj Ivan Baraban. Ne, nemojte misliti da je bio najlošiji. Dapače, naš Slavonac je bio jedan od najboljih, uvijek jedan od najborbenijih, igrač kojega će obični gledatelj uvijek pljeskom nagraditi, a posebno nakon onakve igre kao protiv Sarajeva, jer ono je bilo za dubokog naklona i što reći nego bravo Ivane.

Bravo i treneru i svim ostalim igračima, ali opet, kao i nakon nekih drugih odličnih nastupa tijekom ove sezone, ponavljamo – nemojte sada visoko poletjeti, jer kakve koristi od ovog trijumfa ako kiksate u Vitezu?

Podršku zaslužujete kroz veći dio ove sezone, jer i prije Sarajeva ste znali kreirati rezultatske preokrete u nekim vrlo važnim susretima, kao što je primjerice bio onaj jesenas protiv Mladosti, pa u derbiju sa Zrinjskim ili pak na gostovanju kod Krupe, međutim publika u Širokom Brijegu kao i svaka druga publika može biti osjetljiva, te stoga nema opuštanja.

Borite se za Europu, uz malo sreće i za naslov prvaka, i jednostavno nemate pravo na prevelike greške. I ne očekujemo ih, jer u narednim utakmicama očekujemo i Ivana Peku i Dražena Bagarića, kao i kvalitetan doprinos od drugih igrača. U svakom slučaju želimo vam svu sreću, jer sreću u nogometu ponekad treba i izazvati/zaslužiti, a ove sezone vi ste je i zaslužili.

(www.jabuka.tv)