Lijeva Obala pobjednik je 23. izdanja Malonogometne lige mjesnih zajednica Širokog Brijega.
Treću godinu zaredom ekipa pod palicom Tonija Naletilića došla je do naslova prvaka Lige mjesnih zajednica u Širokom Brijegu.
Ove godine finale nismo gledali na Pecari zbog postavljanja novog travnjaka, ali finale u Klancu svakako nije razočaralo kao ni cijeli turnir – zahvaljujući između ostalog organizatoru Športskom savezu Širokog Brijega.
Već i prije početka ovogodišnjeg izdanja Lige mjesnih zajednica u Širokom Brijegu, kao glavni favoriti su se spominjali Lijeva Obala i Knešpolje, baš kao i posljednjih nekoliko godina.
Ljuti Dolac
Naravno, Ljuti Dolac je s razlogom bio treći favorit uzevši u obzir odlične nastupe na turniru u posljednje dvije godine, a posebno lani kada ih je u polufinalu iznenadila ekipa Ljubotića predvođena Zvonom Vukojom.
Ove sezone već u skupinama se vidjelo da je prijeko potreban Ljutom Docu Jure Pušić koji je prošlog ljeta bio jedan od najboljih igrača turnira.
Do dolaska Jure Pušića, ekipu je do četvrtfinala predvodio Ivan Peko. Ipak, neuvjerljiva igra u osmini finala protiv Buhova je naglasila da možda ni Jure Pušić neće biti dovoljno pojačanje protiv branitelja naslova.
Protiv Lijeve Obale se to i dokazalo, uvjerljivim porazom.
Tako je atraktivna i brzonoga ekipa Ljutog Doca, uz brojne pehove ove godine, svoj nastup ipak završila u četvrtfinalu.
Kočerin
S druge strane ždrijeba, većina je vidjela Knešpolje u finalu unatoč opasnim protivnicima u nokaut fazi.
Prvo su pali Turčinovići, koji se mogu pohvaliti da su u grupnoj fazi slavili protiv Lijeve Obale, da bi Knešpolje potom bez većih problema slavilo i protiv Privalja.
Uslijedio je legendarni derbi protiv Kočerina koji nije imao sreće s ozljedama jer je njihov najbolji igrač Blago Gašpar doživio tešku ozljedu zbog koje je imao ulogu trenera ovog ljeta.
I takav Kočerin je uspio doći do polufinala, ali protiv Knešpolja ipak nisu mogli.
Bez obzira izostanak iz finala posljednjih godina, za Kočerin se u malom nogometu nikad ne trebamo brinuti.
Desna Obala
Uvjerljivo najugodnije iznenađenje turnira bila je momčad Desne Obale.
2018. godine Desna Obala je igrala finale mjesnih zajednica, a predvodili su ih Mirko Hrkać, Goran Marušić te Damir Hrkać.
Šest godina kasnije, samo Hrkać je ostao u ekipi koja je popunjena brojnim golobradim mladićima, a kaznili su svaku momčad koja ih je podcijenila.
Tako je Hrkać poveo svoje tiće do (čak) četvrtfinala gdje im je presudio manjak neiskustva, ali i sreće jer su u posljednjim trenucima utakmice ispustili pobjedu protiv Dobrkovića.
Dobrkovići
Kao i svake godine, Dobrkovići atraktivnim stilom nogometa na “gol više” nađu svoje mjesto u završnici.
Zbog toga i ne čudi što gotovo svake godine igrač Dobrkovića odnese nagradu za najboljeg strijelca.
Tako je i ove godine najefikasniji bio Ante Grbešić, dok je odmah iza njega završio Pero Marušić.
Upravo ozljeda Marušića je olakšala posao favoritu Lijevoj Obali u polufinalu da dođe potpuno zasluženo do svog još jednog finala.
Knešpolje
Smjena generacije prolazi bezbolno u ekipi Knešpolja, jer mladi David Barbarić drži sve pod kontrolom.
Momčad igra čvrsto uz standardno odlične golmane (Glavina i Bevanda), dok u napadu ne fali opcija – bilo da se ide preko iskusnih pivota ili brzonogih bekova s topovima u nogama.
Teško se sjetiti kad je posljednji put završnica mjesnih zajednica prošla bez Knešpolja, a to je samo potvrda koliko se ozbiljno radi (igra) tijekom cijele godine u ovoj ekipi savršenog miksa mladosti i iskustva.
Knešpolju je gotovo pa zagarantirana završnica s ovakvom ekipom, ali naslov prvaka posljednje 3 godine ne.
Lijeva Obala
Krivac za to je Lijeva Obala koja izgleda iz godine u godinu, sve bolje i bolje.
Toni Naletilić i Mario Čulina su sastavili momčad sa zavidnim brojem kvalitetnih igrača – da im je najveći peh to što se igra samo 40 minuta.
Finale su golovima odlučili Vinko Zadro, Ivan Bondža i Mateo Čulina, uz impresvnu obranu cijele momčadi tijekom cijelog turnira.
Još jednom najbolji golman je Denis Ševo, koji je također zaslužan i za gol razliku 15:1 u korist Lijeve Obale u nokaut fazi ovogodišnje LMZ.
Što se tiče izbora najboljeg igrača, izgleda da je Marin Sesar morao 4. put voditi ekipu Lijeve Obale do naslova prvaka da dobije (odavno) zasluženu nagradu najboljeg igrača turnira.
Na kraju, iako je Knešpolje ponovno bilo na pragu naslova prvaka, osvojila je potpuno zasluženo – opet Lijeva.
Lijeva Obala – Knešpolje 3:0
Ivan Bondža, Vinko Zadro, Mateo ČulinaVideo: MediaStream pic.twitter.com/RNpEMxS7VO
— Jabuka.tv (@jabukatv) August 6, 2024
(www.jabuka.tv)
Tko će drugi nego Lijeva😁…Prva ekipa koja je 3 puta zaredom osvojila ligu,prva ekipa koja je na Pecari i u klancu osvojila ,gol razlika na ispadanje 15-1 💪🏻i sta drugo rec, nego cestitat momcima i kapa do poda👌 i tesko da će itko ovo u budućnosti napravit
Užitak gledat kako momci igraju i ginu na terenu.
Svaka čast za osvrt, sve realno napisano.
Lijeva igra atomski futsal, za klasu iznad ostalih.
Jedini pravi protivnici ove godine su nam bili Turcinovici i Crne Lokve,ostalo sve lagano zavrseno
Mika, Blago, Cunda, Sesa, Peko, Zvone, Andel i jos bilo koja 2 iz mjesne zajednice mogu sve osvojit
Taman koda su nesto osvojili. Za Boga dragoga!
Zaista ove 2 mjesne (Lijeva i Knespolje) 2 ranga ispred ostalih,pogotovo Lijeva s ovim titulama…
Knezepoljani koda su osudjeni izgubit finale protiv koga god igrali…malo i nemaju srece objektivno gledano.
Umirite malo onog malog Zovku,pratim svake godine MZ ,REDOVAN sam i u klancu a i na pecari momak kao da s nekim bijesom ide da ozljedi protivnika,evo u finalu je cak eskaliralo na tek ” solidno” jakom faulu..al sve je to posljedica njegove frustriranosti sto nosi u sebi jer opce poznato je da nije omiljen u gradu…
Ne opravdavam ni onaj napad u finalu da se razumijemo na njega sto je bio..
Lp
Slazem se,broj 10 u Lijevoj mislim da je to on …prije 2 3 godine se sjecam finala s Knespoljem na Pecari,uradio je takav start pa ono je za zatvora…al u finalu je moglo proci bez sukoba ove godine,nikakvih tenzija do zadnje 2 minute,steta..
Knespolje bez dugonogog smijesna ekipa