Oni koji razvijaju AI ne očekuju da će im djeca dogurati do srednje škole

Novi dokumentarac “The AI Doc: Or How I Became an Apocaloptimist”, prikazan na festivalu Sundance, otvorio je žestoku raspravu o tome predstavlja li brzi razvoj tehnologije put u utopiju ili potencijalno “zadnju pogrešku” čovječanstva.

Redatelji Daniel Roher i Charlie Tyrell film grade na osobnoj perspektivi.

Roher kroz razgovore s vodećim stručnjacima pokušava dokučiti u kakvom će svijetu odrastati njegovo nerođeno dijete. Dokumentarac ne nudi konačne odgovore, ali precizno mapira ključne rizike i potencijale AI sustava.

Razumijemo li što smo stvorili?

Stručnjaci u filmu ističu kako AI sustave zapravo nisu programirali ljudi u klasičnom smislu, već oni uče prepoznavanjem uzoraka iz golemih količina podataka.

Razumijemo mnoge ključne stvari, ali nemamo jasan uvid u to zašto daje takve odgovore kakve daje. To je problem jer smo na putu da napravimo strojeve koji bi mogli postati pametniji od nas, upozorava pionir AI-ja Yoshua Bengio.

Strah od nadljudske inteligencije

Pesimistična strana u filmu, predvođena istraživačima poput Eliezera Yudkowskog i Tristana Harrisa, upozorava na eksponencijalni rast moći AI-ja koji bi mogao nadmašiti sve dosadašnje tehnologije zajedno. Naglašavaju opasnost od manipulacije i gubitka kontrole jednom kada sustavi postanu pametniji od cijelog čovječanstva.

Daniel Kokotajlo, bivši zaposlenik OpenAI-ja, predviđa potpunu transformaciju tržišta rada:

Kada se to dogodi, zaposlit ćete neki takav AGI, a ne osobu. On neće morati jesti, spavati, odmarati se, neće se žaliti i bit će stotine puta jeftiniji i brži od čovjeka na minimalcu.

Vizija obilja i superljudi

Nasuprot njima, optimisti poput Mustafe Suleymana i Jensena Huanga vide AI kao ultimativno oruđe za rješavanje globalnih kriza — od klimatskih promjena do dizajniranja novih lijekova.

• Zdravstvo: Pristup najboljoj skrbi čak i za najsiromašnije.
• Obrazovanje: Personalizirano vrhunsko obrazovanje za svako dijete.
• Resursi: Prelazak iz doba nestašice u doba obilja do sredine 2030-ih.

Utrka bez kočnica

Film problematizira nedostatak regulacije i sigurnosnih protokola. Conor Leahy iz Conjecturea procjenjuje da na razvoju AI-ja radi oko 20.000 ljudi, dok se sigurnošću bavi manje od 200.

Glavna prepreka usporavanju je geopolitička i ekonomska utrka. Čelnici tvrtki, poput Sama Altmana iz OpenAI-ja, priznaju da je nemoguće obećati da stvari neće poći po zlu, dok Dario Amodei iz Anthropica podsjeća da bi za zaustavljanje razvoja bio potreban globalni konsenzus, uključujući Rusiju i Kinu.

Dokumentarac završava pozivom na međunarodnu suradnju i pritisak javnosti, uz poruku da su ulozi preveliki da bismo razvoj događaja prepustili isključivo nekolicini tehnoloških divova.

(www.jabuka.tv | Foto: snimka zaslona)