Oliver nas je napustio prije 4 godine: Donosimo 12 zanimljivih priča

Prošle su četiri godine od smrti Olivera Dragojevića koji je svojim brojnim bezvremenskim hitovima zauvijek zadužio hrvatsku glazbenu scenu.

U karijeri koja se protezala kroz šest desetljeća, Oliver je postao soundtrackom generacija fanova koji ga, jednom kad su ga zavoljeli, nikada više nisu napustili.

I nemoguće je jednim tekstom obuhvatiti se te nezaboravne pjesme koje je ostavio iza sebe. On je sam tvrdio da u top 5 njegovih najboljih pjesama spadaju Galeb i ja, Ostavljam te samu, Cesarica, Magdalena i Nocturno, ali svi će se složiti da je top 5 nemoguća misija kada pričamo o Oliveru.

Donosimo vam 12 priča o nekim od njegovih najboljih pjesama.

Galeb i ja (1975)

Velik dio autorske karijere legendarnog Zdenka Runjića otpada na pjesme Oliver Dragojevića za kojeg je od 700 napisao oko 200, a u tih dvjestotinjak pjesama posebno se ističe nezaboravna Galeb i ja, piše Index.hr.

Ideja za pjesmu nastala je tijekom jedne šetnje splitskim Firulama, a galebovi koji su se okupili na plaži upali su oko Runjićevu sinu koji je predložio ocu da napiše pjesmu o galebu.

Runjić je ideju predstavio Tomislavu Zuppi, rekavši da bi volio pjesmu o razlikama između slobodnog galeba i čovjeka koji je neprestano opterećen vlastitim brigama. Zuppa je poslao prvu verziju teksta koja se Runjiću nije svidjela

Upravo je s tom idejom došao pred Tomislava Zuppu, pa mu ispričao kako je zamislio pjesmu; galeb kao slobodna ptica koja nema prirodnih neprijatelja, nasuprot čovjeku skučenom dolje u okovima vlastitih briga. Zuppa mu je pismom poslao tekst za tri dana, ali se Runjiću tekst isprva nije svidio.

Mjesec dana kasnije, Runjić je ponovno sjeo za klavir i pokušao uglazbiti tekst, a što je više svirao, to mu je tekst postajao bolji. To mu je promijenilo mišljenje i na kraju je zaključio da se radi o izvrsnom tekstu. Glazbu je napisao za samo 20 minuta.

Na početku je to trebala biti klapska pjesma za Festival dalmatinskih klapa u Omišu, ali čim ju je čuo, Dragojević je rekao: “Ma kakav Omiš, ovo ja pivam!”.

Cesarica (1992)

Tijekom osamdesetih, Oliverova karijera nije izrodila previše bezvremenskih hitova i moglo bi se reći da je došlo do zasićenja. No, sve se promijenilo ranih devedesetih kada je u priču ušao Gibonni.

Novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall u svojoj je knjizi Splitska dica – od zidića do vječnosti, opisao kako je pjesma nastala.

Cesarica ​je bila prekretnica i dala je svim mojim budućim projektima i pjesmama jedan poseban ton. Nakon toga su me počeli slušati mladi ljudi, jednostavno me otkrila potpuno nova publika. Zbog Cesarice ​​su se iz naftalina počele izvlačiti i moje stare snimke, pa su se mladi ljudi koji me nikada nisu slušali okrenuli klasicima: Malinkonija, Papi, Galebu. To je bio zaokret u mojoj karijeri, ljudi su osvijestili da postojim, ali da sam postojao i prije novih pjesama. Dok sam nastupao u diskotekama, one su redom bile pune nove publike koja je znala sve moje stare pjesme napamet, rekao je Oliver jednom prilikom i dodao da Gibonni pjesmu nije namijenio njemu već Vinku Coci.

Dvadeset minuta je trebalo, nisam se silno trudio. I ništa nisam mijenjao na njoj, nijednu riječ, zarez. Bila je takva kakva je. Nerealno romantična. Bila je pjesma kao da nije za to vrijeme, a to je bila 1992. godina. To je kao da gledaš neki talijanski film ili američki mjuzikl gdje su svi dobri, smiješe se, izlaze na prozor, svi pjevaju, opisao je nastanak pjesme Gibonni.

Trag u beskraju (2002)

Iako je u nekim krugovima to općepoznata stvar, mnogi Oliverovi fanovi ne znaju da je Trag u beskraju zapravo obrada.

Radi se o naslovnoj pjesmi Oliverovog “talijanskog albuma” koji je miksao suradnik Erosa Ramazzottija i Laure Pausini, Renato Cantele, a radi se o hitu Biagija Antonaccija koji je tu skladbu svojedobno izvodio i s Lucianom Pavarottijem.

Za prepjev se pobrinuo pjesnik Daniel Načinović.

Oprosti mi pape (1978)

Jedan od hitova iz bogate riznice suradnji s Runjićem je i nezaboravna Oprosti mi, pape..

“Snimio sam pjesmu i došao mi je pokojni otac i govori mi: ‘A ti dobro znaš da ja nisam nikada kartao za novac’. A ja njemu govorim: ‘To nije pisano za tebe, to je napisao Zdenko svim očevima‘. To se odnosi na taj odnos sina i oca. On je to osobno shvatio, tako da sam ga morao razuvjeriti”, rekao je Oliver u jednom intervjuu i dodao da ga je pjesma podsjetila na njegovog pokojnog oca.

Malinkonija (1975)

Nije preveliko iznenađenje da je još jedna pjesma s ove liste nastala u suradnji s Runjićem koji je napisao i tekst i glazbu dok se za aranžman pobrinuo Stipica Kalogjera.

“Tekst za Malinkoniju napisao sam također u hotelskoj sobu, ali na Hvaru, dok sam čekao Vedranu da se vrati iz frizerskog salona.

Glazbu sam, otprilike, već imao.

Kao hit, Malinkonija po odjeku ni u čemu nije zaostajala za Skalinadom, osim što je odmah zapalila slušatelje. U stvari, Malinkonija je bila naš čin egzekucije”, rekao je Runjić.

Romanca (1977)

S Oliverom sam imao Romancu na večeri dalmatinske šansone, Ako izgubim tebe (pobjeda na Šlageru sezone), Majko da li znaš” (drugo mjesto na Zagrebu), a zanimljivo je bilo s Diridondom. Kad sam je donio prof. Miroševiću, reagirao je: ‘A što ćemo s tom ‘pjesmicom’?’.

Da ju je donio netko drugi, zacijelo bi reagirao s oduševljenjem. Molim, zašto i ja ne bih smio napisati ‘pjesmicu’? Pogotovo jer ju je htio otpjevati Zdravko Čolić, ali je odustao, a Fosili u novoj postavi kumili su me i molili da im je dam. I s prvim nastupom u toj novoj postavi doživjeli su hit.

Romanca je zapravo pjesma Splitu. Kad Oliver pjeva: ‘Uvik ka’ san s tobon, ja san ka’ i dite…’ on pjeva Splitu, ali s obzirom da se Split nigdje izrijekom ne spominje to zvuči čudno jer pjeva nekome u muškom rodu. No, Zuppa se složio da pjesmu malo preuredimo kako bi izgledala kao ljubavna, opisao je još jedan zajednički hit legendarni Zdenko Runjić.

Skalinada (1977)

Skalinada je bila ogroman hit u bivšoj Jugoslaviji i harala je radijskim eterom više od pola godina nakon što se prvi puta pojavila na splitskom festivalu.

Oliver u to vrijeme nije bio ogromna zvijezda, a samo godinu dana ranije, na zagrebačkom festivalu dobio je tek kurtoazan pljesak.

Skalinada je vjerojatno najizvođenija pjesma 20. stoljeća na ovim prostorima. Postala je himna Cosmosa. Jadranko Topić igrao je u Cosmosu i poslije jednog treninga pod tušem je zapjevao ‘Skalinaaa-da…’. Pelea je zanimalo koja je to pjesma. Jadranko je imao singlicu, pustio je i preveo riječi. Toliko im se svidjela da su je uzeli za himnu. ‘Tu se penje, tu se pada’ valjda ih se dojmilo u smislu sportskog nadmetanja, rekao je jednom prilikom Runjić.

Kad mi dođeš ti (2000)

HTV je na drugu godišnjicu odlaska Oliver Dragojevića prikazao dokumentarni film  A Porina dobiva… scenariste i redatelja Tonija Volarića.

Film prati Oliverov život i karijeru, a u filmu se pojavljuju njegovi brojni suradnici, prijatelji, kolege i rodbina.

Jedan od njih je i Vinko Barčot koji je za Olivera napisao Kad mi dođeš za čije je snimanje zaslužna Oliverova supruga Vesna.

“Vinko Barčot mu je poslao, ali nije navaljivao, jer bili su prijatelji. Prolazili su dani i tjedni i Barčot se već pomirio da je Oliver neće snimiti. Kad ga je Oliver nazvao, Vinko nije znao da je to jedna jedina pjesma za koju ga je Vesna molila da je uvrsti na album.

Dakle, tijekom cijelog njihova braka ona je samo taj put inzistirala da bi trebao snimiti neku pjesmu koja mu se na prvu nije svidjela. A danas tu pjesmu pjevaju milijuni ljudi”, ispričao je Toni Volarić.

Moj lipi anđele (2000)

Jedan od suradnika je i poznati Hari Rončević koji je napisao jednu od najpoznatijih pjesama u Oliverova opusa. Radi se o pjesmi Moj lipi anđele za čiji se aranžman pobrinuo Remi Kazinoti.

No, pjesma isprva nije trebala biti Oliverova.

“Nisam za Olivera napisao tu pjesmu nego ju je on dobio (za njega sam napisao Ako voliš me). Moj lipi anđele sam napisao za jednu izvođačicu, tako da je slučajno došla do njega”, rekao je jednom prilikom Rončević.

“U pjevačkom će svijetu ostati jedna velika praznina jer je čovjek bio najbolji definitivno, nikad ga nitko neće prestići. Melodičan glas i osjećaj za glazbu je bio takav da ga rijetko tko ima. Sjećanja me vežu za njega, igrali smo nogomet, putovali smo zajedno sa Split Stars timom, doživio sam stvarno puno ugodnih trenutaka s njim, nikada ništa loše.

A po čemu ću ga najviše pamtiti. Po tome što je bio stvarno normalan čovjek i od njega nisi nikad ništa loše mogao čuti ni vidjeti”, prisjetio se Rončević.

Žuto lišće ljubavi (1987)

“Sudjelovao sam na MESAM-u, Šlageru, Zagrebfestu i Pjesmi Eurovizije. Tada se javlja nova tema – folk u zabavnoj glazbi, što se pogrešno i pejorativno nazivalo ‘greko’. Jer, riječ je naprosto o reduciranom ritmu… um-ca ili um-ca-ca, um-ca-ca koji može razumjeti i slušatelj bez sluha, a grčka je glazba nešto sasvim drugo.

Pjesme kao Zora je svanula, Put putujem, Piši mi, imale su velik odjek, pa sam zaključio da bih se i ja mogao okušati na tom terenu i napisao sam Žuto lišće ljubavi. Bez ikakve naročite reklame istoimeni je album postao najtiražnija Oliverova ploča“, prisjetio se jednom prilikom Runjić.

No, poznato je i da ovo nije bila jedna od Oliverovih omiljenih pjesama: “Oko Žutog lišća s Oliverom se i dan-danas natežem. Pjeva ga jer ga publika traži, iako tu pjesmu ne voli. A ja smatram da Žuto lišće ljubavi nije ništa lošija pjesma od prosti mi, pape i da ga je vratila u život. Može mu se gaditi koliko hoće, od početka je bio protiv nje, ali 1987. diskografski ga je vratila na noge”.

Dva put san umra (1995)

Iako su se često nalazili na udaru dijela “glazbenih purista”, autorski par Tonči i Vjekoslava Huljić autori su jedne od najpoznatijih i najljepših Oliverovih pjesama.

“Jedan me prijatelj pitao kako sam uspjela napisati muški tekst. To je meni bilo smiješno. Dva put san umra. Uglavnom se može prebaciti muški u ženski tekst i obrnuto, ali u ovom slučaju ne bi bilo isto. Zvučalo bi ćoškasto. Kod ovog muškog teksta je sve leglo. I leglo je pogotovo jer je Oliver to otpjevao. Kod muškog teksta polazim od toga što bi žena htjela da joj on kaže ili ne kaže”, rekla je u jednom intervjuu Vjekoslava Huljić.

Sjećanje na Velu Luku (1962)

Mnogima je ovo jedna od najdražih pjesama Oliver Dragojevića i upravo je uz stihove ove pjesme i posljednji puta ispraćen iz Splita.

Pjesma savršeno opisuje pjevačevu vezu s morem i Velom Lukom, a autor pjesme je Branko Žuvela koji nikada nije želio ispričati kako je pjesma nastala.

No, njegovi prijatelji tvrde da je Žuvela na jednoj zabavi, šezdesetih godina prošlog stoljeća, upoznao Velolučanku o kojoj nakon te večeri nije prestajao razmišljati. Nedugo nakon toga, njegova simpatija odselila je inozemstvo, ali nastavili su se dopisivati.

Prijatelji dodaju da je pjesma nastala na temelju pisama koje su razmjenjivali. Oliver ju je čuo i svidjela mu se te je postala dijelom njegova repertoara, ali je nikada nije snimio u studiju i za to postoji dobar razlog.

Iako su mu se svidjele i verzije Olivera i Jasne Zlokić, Žuvela nije želio da se zarađuje na njegovom djelu. Angažirao je odvjetnika i zabranio izvođenje pjesme u komercijalne svrhe, ali unatoč tome, ostao je u dobrim odnosima s Oliverom.

(www.jabuka.tv)