U Međugorju prvih dana rujna borave brojni hodočasnici iz cijeloga svijeta – Ukrajine, Španjolske, Slovačke, Nizozemske, Belgije, SAD-a, Austrije, Poljske, Irske, Švicarske, Francuske, Engleske, Njemačke, Libanona, Italije te Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Tijekom cijele godine mnogi hodočasnici dolaze u Međugorje automobilima, autobusima, pješice, dok su početkom ovoga tjedna hodočasnici iz Austrije pristigli biciklima, piše Radio Mir Međugorje.
Skupina od 14 biciklista putovala je sedam dana kroz Austriju, Sloveniju i Hrvatsku prešavši do Međugorja više od 700 kilometara. Ovo im je 14. put da dolaze u Međugorje na ovakav način.
Od 2007. svake godine vozimo se biciklima do Međugorja, jednom godišnje. Na početku je to počelo kao šala, ali se poslije organiziralo kao zahvalno hodočašće te nas je prve godine bilo samo troje. Prvo hodočašće bilo je posebno jer nije ništa bilo organizirano, sve je bilo spontano, ali s jednim dobrim ciljem. Jako je zanimljivo voziti se biciklima i prolaziti kroz prirodu, razne predjele. Jako je dobro da se čovjek sam sa sobom susretne vožnjom kroz prirodu. Ovaj put bilo je ukupno 14 biciklista sa mnom koji sam ih pratio. Vožnja je trajala sedam dana i svakoga smo dana prelazili oko 100 kilometara, kazao je za Radio Mir Međugorje Franz Gollowitsch, organizator ovoga posebnog hodočašća, dodajući i da ih je, kada su dolazili pred crkvu sv. Jakova, obuzeo poseban osjećaj u kojemu su im potekle i suze radosnice.
Već nekoliko godina vozim se s ovom skupinom hodočasnika. To je za mene već postalo kao neka stalna točka. Odlazak na ovo hodočašće uvijek je kao da dolazim doma. Kroz ovih sedam dana imam vremena razmisliti o puno stvari, ali isto tako i neke stvari u životu pustiti da ih Bog vodi, kazao je Manfred Jachimow, jedan od sudionika hodočašća.
Dolazim u Međugorje često, ali uglavnom autobusom ili autom. No prije nekoliko godina organizator Franz Gollowitsch nekako me je nagovorio da i ja dođem s njima na biciklu. Vrlo je teško opisati što doživljavamo jer cijeli smo dan na biciklu, ali imamo neku unutarnju radost koja nas ispunjava. Kada smo ulazili ovom ulicom u Međugorje, nekako nam se srce otvorilo i vjerujem kako smo se svi morali boriti sa suzama, kazala je za Radio Mir Međugorje sestra Kerstin Oswald naglasivši da “kada smo kod Gospe, tada smo svi kod kuće”.
Po dolasku u Međugorje dočekali su ih s. Ivanka Vasilj i fra Ignac Domej koji ih je blagoslovio.
(www.jabuka.tv | Foto: Mateo Ivanković)
