Obitelj iz Hrvatske oduševljena životom u Međugorju

Supružnici Grebenar iz Vinkovaca, Manuelu i Vladimira, roditelji sedmero djece, sada nastanjene u Međugorju govorili su u emisiji obiteljskih tema Radiopostaje Mir Međugorje „Oaza života“.

Manuela je diplomirani financijski menadžer, a Vladimir je doktor znanosti, konzultant za poduzetništvo i menadžment.

Na pitanje o preseljenju u Međugorje, Vladimir je kazao: Moji su korijeni iz Livna. Osjećao sam potrebu održavanja veze s ovim krajem, ali nikada nisam pomislio da bih mogao preseliti. Premda sam osjećao, svaki puta kada bi dolazio ovaj dio Bosne i Hercegovine, kao da sam tu rođen. Spletom okolnosti posao me ovamo usmjerio zbog lockdowna, korone, svega što je bilo u Hrvatskoj kao i diljem Europske unije.

Naglasio je kako su u molitvi dobili potvrdu nakane preseljenja u Međugorje, zahvalni su Bogu na tom pozivu i presretni zbog toga.

Manuela je kazala kako je njezin suprug bio po malo u strahu za prilagodbu obitelji

Došli smo krajem desetog mjeseca, to je bio već odmak od početka školske godine. Djeca su doslovce završila u petak nastavu u Vinkovcima, a već u ponedjeljak krenula u školu u Međugorju. Suprug je dolazio s posla kući gledajući naše izraze lica, kako smo se snašli, jesmo li tužni… I nevjerojatno, ovi mali su se odmah prilagodili, rekli kako im je ovdje super i da se ne bi vratili. Dvoje starijih su nakon tjedan dana rekli – trebali smo se ranije preseliti. A ja sam ispunjena, zaista je velika milost svakodnevno sudjelovati na svetoj misi u Međugorju, rekla je Manuela.

Razgovor sa supružnicima Grebenar potaknula je slika oca koji kleči u molitvi dok mu se malena kćerkica zabavlja stojeći na listovima nogu.

Bilo je klanjanje, i ja sam u tom trenutku imao, mogao bih reći mistično iskustvo s Gospodinom, dobio sam odgovor u molitvi na svoje pitanje. To je za mene bilo jedno izvanredno iskustvo, životno iskustvo koje ne mogu i neću zaboraviti. No zadržat ću za sebe što sam vidio i što mi Gospodin rekao, kazao je Vladimir, koji je komentirao i klečanje i molitvu muškaraca na javnim mjestima.

Gospodin je rekao – Radujte se, kad vas budu klevetali i progonili i činili svaku vrstu opačine. Dakle to nas ne smije vrijeđati. To je jedno ogromno svjedočanstvo koliko je Isus prisutan, Bog Emanuel s nama. Negativni komentari ne vrijeđaju mene nego Krista Gospodina koji je uz mene. Velika je milost podnijeti dio tih opakih uvreda koje je i Gospodin podnosio. Bože, hvala ti na toj milosti, predivno, rekao je Vladimir.

Manuela je kazala kako na početku braka nije išla svaki dan na svetu misu.

Dogodilo se da su djeca bila bolesna, suprug je nakon posla odlazio na predavanja i djeca su bila plačljiva. Sjela sam s njima na pod i rekla sam – Gospodine, darovao si mi najveći dar koji mi možeš dati, život, pa da te ne razočaram, daj mi smjernice, daj mi snaga da to iznesem. Suprug se vratio i vidjevši kako sam umorna, kroz njega je Gospodin progovorio, rekao mi je – zašto ne kreneš svaki dan na svetu misu? I kada sam krenula svaki dan na svetu misu, polako, sve su se kockice slagale. Kada sam Gospodinu dala prvo mjesto bila sam mirnija, djeca su bila mirnija, kazala je Manuela, a svoje iskustvo kazao je i Vladimir.

Za mene je vrhunska prilika ići svakodnevno na svetu misu. Zapravo, nas to ništa ne košta. Mi primamo tijelo Kristovo badava, ne moramo ništa platit. Kada bi ti neko rekao da postoji nekakav eliksir života, da ćeš produljiti život za desetak godina, mnogi bi se borili da dođu do toga da si produlje život, a mi imamo besplatno tijelo Kristovo koje nas vodi u vječnost. To je ono što moramo govoriti drugim ljudima. Ne činimo mi neko dobro djelo Bogu što smo na svetoj misi, nego Bog čini nama. Ne dajemo se mi Bogu na svetoj misi, nego on nama. To je nama dar. I netko misli da kada ode nedjeljom na svetu misu, da je svoju obvezu izvršio, isplatio nešto, kao da je Bog automat pa bi trebalo primiti nešto za uzvrat. Ne, ne. Mi na svetoj misi primamo njegovo tijelo bez kojeg nema života. I to tijelo, ta snaga, sila Duha Svetoga koja ulazi po presvetom sakramentu, nama je poticaj da možemo vršiti njegovo svetu volju. Da činimo u životu ono na što nas ono poziva. Vjerujem, plod toga je da smo u Međugorju, naglasio je Vladimir.

(www.jabuka.tv)

10 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.