Obilaze sprovode samo zbog obilnih ručkova

Grupa od desetak Prijedorčana, među kojima ima umirovljenika, beskućnika, bivših službenika i povremeno čak i propalih direktora, redovna je na sprovodima koje se obavljaju po pravoslavnim običajima. Na sprovode odlaze ne zato što poznaju obitelj ili žale za pokojnikom nego zbog obilnih zadušnih ručkova, koje sebi ne mogu priuštiti.

„Kada bi mogli pojesti dobru domaću juhu, pečenje, kolače, popiti rakijicu, pivo… Zato i idemo tamo. Nitko nas ni zašto ne pita, jer obitelji nije ni do čega, a u onoj gužvi teško da će itko prići i pitati te: “Jesi li znao pokojnika?” Uglavnom, dobro se najedemo pa kući“ kaže bivši službenik iz Prijedora koji je prije desetak godina, nakon propasti firme, ostao bez ikakvih primanja.

Njegovo ime poznato je redakciji Dnevnog avaza, ali je zamolio za anonimnost zbog mogućnosti da ga netko ne prepozna. Kaže da “to ne treba biti njegova i sramota onih koji tako preživljavaju, nego politike koja nas je dovela do prosjačkog štapa”.

Priznaje da je redovan uglavnom na gradskim sprovodima, kao i da, za razliku od nekih koji mjesečno pojedu i po tridesetak zadušnih ručkova po cijeloj Bosanskoj krajini, ne ide po seoskim grobljima niti izvan Prijedora.

Dodaje da su mu osmrtnice “izvor informacija”, ali i dojave prijatelja koji na isti način preživljavaju i koji su zaista postali pravi profesionalci u ovakvoj vrsti preživljavanja. Tako jedan od njih na sprovode uglavnom odlazi s bakom koja je u kolicima, piše Avaz.

„To nije njegova baka. Beskućnik je i snašao se pa trenutno stanuje kod nje. Baka ništa ne pita, a njemu je dobro“ kaže ovaj bivši službenik iz Prijedora te dodaje da se saznanja o sprovodima uglavnom razmjenjuju u jednom od parkova u centru grada.

Mnogi Prijedorčani znaju za “profesionalce” na sprovodima.

„Obitelj obično, mahom po pravoslavnim običajima, na grobovima ostavlja i rakiju, pogaču, poneku kutiju cigareta… Ništa od toga se ne vraća kući. Vjerojatno i to netko uzima, ali ne pratimo tko“ rekao nam je Slobodan Golubović, rukovoditelj u “Groblju” iz Prijedora, komentirajući ovaj fenomen.

I crkvenim službenicima iz Prijedora poznata je ova pojava. Jerej Vladislav Vučanović kaže da zadušni ručak nema ni smisla ni suštine. Tvrdi da je za dušu molitva, paljenje svijeća, a ne ručak.

„Samim tim, ti ljudi nisu krivi. Oni su se jednostavno srodili s običajima. Ako su gladni, neka jedu. Zašto bismo njih izopćili? Drugo je pitanje što ih je dovelo do toga da nemaju što jesti“ rekao je jerej Vučanović. (Dnevni avaz)

(www.jabuka.tv)



1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.