Brojke se u Bosni i Hercegovi olako shvaćaju i tumače, naročito one najosjetljivije, što vjerojatno ima za cilj zbuniti ionako zbunjene i osiromašene narode i građane poluinformacijama, “fake newsom” isl. kako bi se sveli na “mase” koje poput djece znaju samo reći “da” i “ne”.
Nažalost, to se najbolje ogleda u tumačenju brojki oko odlazaka iz zemlje, jer da vjerujemo dobrom dijelu državnih agencija i službenika stekao bi se dojam da iz zemlje ne ide nitko. Tako su se obrušili Uniju za održivi povratak i integracije BiH koja je predstavila podatke da je BiH od srpnja 2013. do listopada 2017. napustilo 151.101 građana, od čega je njih 68.068 otišlo iz Federacije, 68.278 iz Republike Srpske te 14.755 osoba iz Brčko Distrikta. Međutim, dio političara ipak se suočava s tužnom istinom te jasno i glasno upozorava na probleme.
“Prošle godine samo jedno veleposlanstvo u BiH je izdalo 15 tisuća trajnih radnih viza. Kada dodate i druge zemlje u koje se s ovih područja ide taj broj nije bio ispod 30 tisuća. Treba znati kako se to odnosi na Bošnjake i Srbe, jer Hrvatima radne vize ne trebaju, a sa svakim od njih vani je otišao najmanje jedan član obitelji, pa je jasno u kakvoj smo situaciji“, kazao je za N1 Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH iz RS-a.
Potraga za radnom snagom
Nešto ranije je i hrvatski član Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović upozorio na ovu pošast koja će se, i prema njegovom mišljenju, nastaviti.
“Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, to je novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo da će tu biti bar 100 tisuća sa ovih područja. Ukoliko ne napravimo strategiju, onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji“, kazao je Čović.
Uz to, nedavno su i švedski poslodavci objavili podatak kako im nedostaje oko 80 tisuća radnika, što se mora rješavati u najkraćem mogućem roku. Najteža je situacija u građevinarstvu, obrazovanju, računarstvu i zdravstvu. Svemu treba dodati da dio naših državljana ide u ostale skandinavske zemlje i Irsku, koje će također 2018. primiti dodatni kontingent radne snage.
Vlada Republike Hrvatske je na posljednjoj sjednici odobrila dosad najveću kvotu za zapošljavanje stranih radnika iz zemalja izvan EU, ukupno 31 tisuća, od čega se devet tisuća odnosi na produljenje postojećih dozvola, a 22 tisuće na nove radnike.
Novost je i da će se pokušati osigurati još i veći broj dostupnih radnika mimo kvotnog režima. Vlada RH je ministru rada i mirovinskog sustava Mladenu Paviću odobrila da pokrene pregovore s BiH o mogućnosti upućivanja radnika iz tamošnjih tvrtki na rad u hrvatske.
Ljudi bježe, institucije šute
Takva bi se mogućnost dogovarala kroz dva bilateralna sporazuma – jedan za sezonske radnike u turističkim tvrtkama, te u branju mandarina i sličnim poslovima u poljoprivredi, a drugi sporazum regulirao bi godišnje odnose u građevinskom sektoru. No, zbog specifičnosti BiH u kojoj sporazum treba dobiti odobrenje deset županija i oba entiteta, procjenjuje da će takav režim teško zaživjeti ne u idućoj sezoni, prije u 2019. Međutim, u Hrvatskoj je već prisutno dosta radnika iz BiH, ne samo kroz postojeći kvotni režim ili korištenjem dvojnog državljanstva, nego i preko slovenskih tvrtki.
U Sloveniji, kako navodio poslovni.hr, odavno ne prakticiraju strogi kvotni režim, nego se, u slučaju kada preko tamošnjeg zavoda za zapošljavanje ne nađu radnike u tjedan dana, poseže za stranima. Tako je preko slovenskih tvrtki koje obavljaju poslove u Hrvatskoj trenutno zaposleno oko šest tisuća radnika iz Slovenije, uglavnom državljana BiH.
Ne treba biti nikakav stručnjak za područja zapadnog Balkana da se zna kako će ogroman dio radne snage potrebne zapadnoj Europi biti upravo s naših područja. Radnici iz BiH i drugih zemalja regije su se vrlo dobro pokazali, i kao radnici i kao članovi društva, pa su vrlo traženi u zemljama Unije kojima nedostaje radna snaga. Ono što je žalosno jeste da se u našoj zemlji i dalje bavimo trivijalnim stvarima, političari se vode onome “tko će komu više smjestiti”, ne rade apsolutno ništa da bar dio ljudi zadržimo, a nakon toga u javnost plasiraju iskrivljene podatke o iseljavanju.
Ovim tempom ćemo uistinu i brže nego se pretpostavljalo postati zemlja uhljeba, odnosno proračunskih domoljuba, socijalnih slučajeva i umirovljenika. Ali ništa za to, naše vrle vlasti su i one uvelike osiromašenje građane koji ostaju počastili novim poskupljenjima uvjeravajući ih kako je to u biti za njih odlično jer će se nastaviti građenja “nevidljivih putova i tvornica”, kao i “reformskim zakonima” koji im zavlače ruke u džepove kako bi se nahranila gladna usta javne uprave. Famozne zabrane zapošljavanja u javnu službu su i uvedene kako niti slučajno posao ne bi mogao dobiti netko od običnih građana koji su obrazovani i sposobni, ali i to im se prezentiralo kako nešto dobro za njih. Čini se kako bi parola svih naših stranaka mogla biti ona iz poznatog Orwellovog djela: “Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.”.
(www.jabuka.tv)
Evo prilike bežimo ko i 91 ko ostane zadnji nek utrne svjetlo.