Neobično prijateljstvo ljudi i divljih konja kod Mostara

Na Bilima, visoravni iznad Mostara, živi oko 130 divljih konja. Preživljavaju zahvaljujući pomoći dobrih ljudi. Marijo Bošnjak jedan je od onih koji sa skupinom entuzijasta gotovo deset godina brine o divljim konjima koji iz godine u godinu odolijevaju nemilosrdnim vremenskim uvjetima.

Prostrana visoravan na Bilima dom je krdima konja koja lutaju slobodno prirodom. Svaki dolazak na Bile za Marija, zaljubljenika u prirodu i životinje, predstavlja neizvjesnost – kako i gdje pronaći konje. Naročito ih je teško pronaći tijekom zime kada se često skrivaju od bure i leda. No, kao pravi znalac prirode i njezinih zakona, vrlo brzo ih i pronalazi, javlja N1.

Nas ima petoro koji svaki dan dolazimo ovdje. Ljeti baš svaki dan, zimi zbog snijega, leda i obveza malo rjeđe, ali i zimi bar dva puta tjedno. Što se tiče pronalaska konja, iako ih je šest grupa na Bilima, to je dosta neizvjesno jer ne znamo hoćemo li ih pronaći na Jastrebinci, Bogodolu ili u nekoj od vrtača oko nas‘ ispričao je Bošnjak za N1.

Svakodnevno se suočavaju s nizom prijetnji i opasnosti, te s vremena na vrijeme trebaju pomoć. Najveću opasnost im predstavljaju vukovi i zmije otrovnice, a zimi se bore s nedostatkom hrane. U trenutku kada se otope snjegovi, mogu se sami snaći za svoju prehranu. Međutim, kada ima snijega, treba im ljudska pomoć, a ovoga su se ljeta borili s nedostatkom vode.

Nestalo je vode u svim pojilima pa smo im morali dovoziti vodu, tu su nam pomogli ljudi iz Mostara, iz Širokog Brijega i tvrtke, zimi je problem hrana ali nije toliko izraženo kao ljeti, jer oni ipak sebi nađu travu, raslinje, tako da bez dodatne hrane mogu preživjeti, kazao je Bošnjak.

Marijo često dolazi da vidi kakvo je stanje s konjima, kako bi mogao na vrijeme reagirati i pomoći. Svoje slobodno vrijeme koristi u druženju s njima, jer na neki način su se kaže sprijateljili.

Ljudi kažu da je pas najbolji čovjekov prijatelj, ali ja kako imam pse to mogu potvrditi, ali i konji su dobri čovjekovi prijatelji, nas oni prepoznaju, ne samo kad nosimo hranu, nego kad dođemo da ih obiđemo oni nas prepoznaju, dođu do nas, uzmu hranu druže se s nama koliko god mi želimo, dodao je Bošnjak.

A tradicija puštanja konja na Bile vezana je još za prošlo stoljeće, kada su tada nezamjenjive životinje za rad određeno doba godine slobodno lutale prostranstvima.

Prije su se konji ovdje puštali u ljetnim mjesecima, samo kad nisu služili za rad, a od sredine devedesetih konji žive slobodno na Bilima bez svakodnevne ljudske pomoći, zaključio je Bošnjak.

Prepušteni sami sebi i humanosti pojedinaca, divlji konji na Bilima nisu zakonom zaštićeni, a od nadležnih još nisu prepoznati ni kao turistička atrakcija Hercegovine, međutim ipak proplanke Čabulje sve više pohode kako domaći tako i strani gosti.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: