Gdje je nestao Hakan Šukur? Slavni turski nogometaš prije tri godine pobjegao je iz domovine. Bio je omiljeni nogometaš, a sada je optužen da je izdajica i terorist.
Šukur, napadač koji je igrao za Sakaryaspor, Bursaspor, Galatasaray, Torino, Inter, Parmu i Blackburn, bio je 2011. godine član turskog parlamenta i dio vladajuće Erdoganove partije. Međutim, podržavao je pokret Fethullaha Gulena koji je 2016. optužen da je organizirao neuspješni pokušaj državnog udara.
Nakon tog državnog udara počeo je Šukurov pakao. Erdogan ga je izbrisao iz sportske povijesti Turske, oca mu godinu dana poslao u zatvor, oteo mu svu imovinu, njega stavio na međunarodnu tjeralicu…
Nekad najveća zvijezda turskog sporta danas živi u Kaliforniji, u malom mjestu Palo Alto. Vlasnik je pekarnice s turskim specijalitetima, u njoj sam radi i od stola do stola poslužuje goste.
Turska je moja zemlja i volim turski narod. Državni mediji su sada promijenili sliku u narodu o meni, ali možda u budućnosti opet odem tamo, počeo je svoju priču Šukur za New York Times.
Mogao sam lijepo živjeti da sam podržao Erdogana. Znam da bih imao lijep život, vjerojatno bih bio ministar da sam igrao po njihovim pravilima. A ja sam ovdje i prodajem ljudima hranu i piće.
Šukuru, strijelcu najbržeg gola u povijesti svjetskih prvenstava, viza ističe 2020. godine.
Vjerujem da ću se jednog dana vratiti tamo. Tama ne može trajati vječno. U Americi je drugačije, vidite da ovdje LeBron James smije kritizirati predsjednika. To je najbitnije, da ljudi imaju slobodu. Ovdje možete reći što hoćete. U Turskoj ne možete, priča Šukur i rasprema suđe sa stolova u pekarnici.
I dalje strahuje za život.
Nakon što sam napustio parlament imao sam velikih problema. Sve što sam pokušao, koji god posao, stizali su samo problemi. Mislio sam da će proći, ali nikada nije. I došao sam ovdje… Prošlog petka je moj otac putem interneta rekao mom sinu da mu nedostaje i da ga želi zagrliti. Mali je zaplakao, svi smo plakali. Milijuni ljudi žive ovako, ne mogu se vratiti kućama i zagrliti svoje najdraže.
Ne odustaje od sporta. Nedavno je na jednoj utakmici za amaterski klub iz svog grada postigao 11 od 15 golova, a želja mu je otvoriti sportsku akademiju.
Imam nekoliko potencijalnih investitora, ali svi strahuju vidjeti se sa mnom. Otvoren sam za suradnju sa svima jer mislim da imam još puno toga dati sportu, kaže 46-godišnji nogometaš koji se budi u 3 sata ujutro kako bi pripremio sve za posao.
U pekarnici ga rijetko tko prepozna, a oni koji prepoznaju žele se fotografirati s njim, piše Index.hr.
Nedavno je jedna gospođa došla u pekarnicu i vidjela da se neki gosti slikaju sa mnom. Rekla je: Ne znam zbog čega to rade, pa i nisi nešto posebno zgodan.
(www.jabuka.tv)
