Na današnji dan prije 39 godina objavljen je Appetite for Destruction, debitantski album benda Guns N’ Roses koji je u početku prošao gotovo nezapaženo. Danas je riječ o najprodavanijem debitantskom albumu u povijesti Sjedinjenih Američkih Država i jednom od najutjecajnijih rock izdanja svih vremena.
Geffen Records je 21. srpnja 1987. pustio u prodaju ploču koju gotovo nitko nije primijetio. Radio je nije htio, američki tisak jedva da je zabilježio da postoji, a bend iza nje bio je poznatiji po policijskim intervencijama nego po pjesmama.
Zvala se Appetite for Destruction, a bend Guns N’ Roses.
Danas je prodana u više od 30 milijuna primjeraka, od čega više od 18 milijuna samo u Sjedinjenim Američkim Državama, što je čini najprodavanijim debitantskim albumom u povijesti te zemlje.
Producent koji je slučajno bio pravi izbor
Prekretnica se dogodila kad je menadžment benda preuzeo Alan Niven. Njegov prvi potez bio je pronaći producenta koji će iz kaosa izvući pjesme, a ne samo buku.
Izbor je pao na Mikea Clinka, inženjera koji je do tada radio uz Rona Nevisona i nije imao velik producentski životopis, ali je imao strpljenje kakvo je ovom bendu trebalo.
Clink ih je odveo u Rumbo Recorders u Canoga Parku, sjeverozapadno od Hollywooda, gdje su temeljne snimke nastale već u siječnju 1987.
Radio je po osamnaest sati dnevno, dok je Slash poslijepodne i navečer snimao gitarske dionice.
Za smještaj benda pobrinuo se sam, s predvidljivim ishodom. Clink se kasnije prisjetio da ih je uselio u unajmljeni stan, a da su ga u nekoliko dana toliko devastirali da su ih izbacili.
Dobra cura, loši momci
Appetite nije nastao u vakuumu, nego usred života koji se raspadao.
Duff McKagan pio je, Slash i Izzy Stradlin bili su na heroinu, Steven Adler spavao je gdje bi ga zatekla noć. Axl Rose bio je poglavlje za sebe, čas hiperaktivan, čas nedostupan po tri dana.
Usred toga upoznao je Erin Everly, kćer Dona Everlyja iz sastava The Everly Brothers, i u njoj pronašao mjesto na koje se mogao povući. Dok su ostatak stana i benda tonuli u prljavštinu, Axl je sebi uredio sobu na katu i zaključavao vrata.
Ta veza, kasnije jednako destruktivna kao i sve ostalo oko njega, iznjedrila je pjesmu koja će album odvesti dalje nego što je itko u bendu mogao zamisliti.
Sweet Child o’ Mine nastala je iz Slashova riffa koji je on sam smatrao šalom, vježbom zagrijavanja, prenosi Muzika.hr.
Ostatak benda dijelio je to mišljenje. Axl je ipak čuo nešto drugo i na tu je glazbu napisao neobično nježan, autobiografski tekst o ženi čija ga kosa podsjeća na sigurno mjesto iz djetinjstva.
Kad ego postane veći od benda
Axlovo odbijanje da odbaci pjesmu pokazalo se dvostruko presudnim.
Sweet Child o’ Mine u kolovozu 1988. postala je jedini broj jedan Guns N’ Rosesa na američkoj ljestvici i gurnula album na vrh ljestvice Billboard 200, godinu dana nakon izlaska.
Ali ta ista pobjeda učvrstila je u Axlu uvjerenje da tuđe mišljenje više ne mora slušati, ni Slashovo. Pukotine koje su se tu otvorile pratit će bend do kraja klasične postave.
Ono po čemu Appetite traje nisu pojedinačni hitovi, koliko god Welcome to the Jungle i Paradise City ne trebale predstavljanje.
Traje jer čak i njegove slabije pjesme imaju nešto svoje, dok *Rocket Queen* već nagovještava raspon koji će eksplodirati na dvostrukom albumu Use Your Illusion.
Riff koji je bend smatrao šalom postao je jedna od najprepoznatljivijih gitarskih dionica ikad snimljenih.
Ono što je ostalo
Ono što tada nitko nije mogao predvidjeti jest da će ovaj bend i dalje biti aktualan. Nakon što su se Slash i Duff McKagan 2016. vratili Axlu, Guns N’ Roses postali su gotovo stalno na turneji.
Prošle su godine u sklopu turneje Because What You Want & What You Get Are Two Completely Different Things svojim troiposatnim spektaklom, uz Public Enemy kao predgrupu, nastupili i u Budimpešti i Beogradu, dok su u prosincu objavili prve nove pjesme u dvije godine, singlove Nothin’ i Atlas, a 2026. održavaju svjetsku turneju kroz Meksiko, Brazil, Europu, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjevernu Ameriku, sa sjevernoameričkim dijelom koji traje od srpnja do rujna.
Klasična okosnica Rose, Slash i McKagan i dalje je na svom mjestu.
Album koji je 1987. prijetio uništenjem preživio je sve što ga je moglo uništiti. Appetite for Destruction ostaje dokaz da najtrajnije stvari u rocku često nastaju upravo u trenutku kad se čini da se sve raspada.
(www.jabuka.tv | Foto: X)


Sasvim solidan album, ali što se mene tiče jedini njihov koji od prve do zadnje pjesme valja