Na današnji dan, 8. srpnja 2008. godine, u Zagrebu je u 87. godini preminula Kata Šoljić, žena koja je postala sinonim za patnju, dostojanstvo i neslomljivu ljubav prema obitelji i domovini.
Njezino ime trajno je upisano u hrvatsku povijest kao simbol majčinske boli i hrabrosti u Domovinskom ratu.
Život je nikada nije mazio. Rođena 23. veljače 1922. godine u Vukšiću Donjem kod Brčkoga, u rodnoj je Posavini osjetila prve teške udarce sudbine.
U vihoru Drugoga svjetskog rata izgubila je četvoricu nedužne braće. Ipak, najveća tragedija zadesit će je desetljećima kasnije, u obrani Vukovara 1991. godine.
Škola ljubavi i žrtve: izgubila četvoricu sinova i zeta
U Domovinskom ratu Kata Šoljić izgubila je ono najvrijednije – četvoricu svojih sinova: Niku, Miju, Ivu i Matu. Uz sinove, u obrani domovine život je položio i njezin zet. Unatoč nezamislivoj boli i godinama provedenim u potrazi za njihovim posmrtnim ostacima, ova je hrabra majka do kraja života ostala tiha, ponosna i dostojanstvena, svjedočeći istinu o žrtvi hrvatskih branitelja.
O svojim teškim životnim iskušenjima i sama je jednom prilikom posvjedočila potresnim riječima:
Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.
Dugo vremena njezina je najveća bol bila činjenica da nije imala gdje zapaliti svijeću za svoju djecu.
Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi, govorila je baka Kata.
Junakinja čije ime ne smije pasti u zaborav
Njezina golema žrtva i promicanje moralnih društvenih vrijednosti nisu ostali neprimijećeni. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. Također, 2004. godine primila je i nagradu “Junakinja hrvatskoga Domovinskoga rata”, koju joj je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.
Danas, godinama nakon njezina odlaska, baka Kata živi u kolektivnom sjećanju naroda, ali i u stihovima domoljubnih pjesama koje se prenose mlađim naraštajima.
Nakon ovozemaljske patnje, Kata Šoljić pronašla je svoj mir i spokoj kod Boga, u vječnom zagrljaju svojih sinova. Slava joj i hvala, kao i svim hrvatskim braniteljima koji su svoje živote položili za slobodu domovine.
(www.jabuk.tv | Foto: X)
Malokrvni premijeru,
Maloumi predsjedniče,
je li vas sramota