Na današnji dan: 1871. godine rodio se fra Didak Buntić

Na današnji da, 9. listopada 1871. godine, u selu Paoča u Brotnju rodio se fra Didak Buntić. Rođen je kao Franjo, a ime Didak uzeo je kao franjevac.

U Franjevački red stupio je sa 16 godina. Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890.–1895.), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911. – 1919. ravnatelj), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti.

Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve

Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919.

Fra Didak Buntić zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća

Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su pripadnici naroda prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi.

Najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata.

Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženijih – djecu iz Hercegovine – prema hranom bogatijim krajevima.

Procjenjuje se da je spasio oko 17.000 djece organizirajući im odlazak u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja

Nakon rata, godine 1919. fra Didak izabran je za provincijala hercegovačkih franjevaca. Umro je na Čitlučkom polju od srčane kapi, 3. veljače 1922. godine.

Dan fra Didaka Buntića obilježava se 22. veljače kao spomen na spašavanje djece.

(www.jabuka.tv)

17 komentara

  • Pokoj mu duši.
    Moju pok.baku je udomio u Slavoniju.
    Kad su došli dali su im samo pomalo vode i pomalo kruha par dana, jer se nisu smijeli najesti.
    A poslije je bilo hrane u izbizobilju.Baka je mogla ostati ali odlučila se vratiti.
    Počivala u miru.

  • Velikan , to je najbolja riječ koja bi ga opisala, malo je u povjesti Katoličke HERCEGOVINE TAKVIH LJUDI KOJI SU DUŠOM I TIJELOM, SRCEM I UMOM, DOSLOVCE GINULI ZA SVOJ HRVATSKI, HERCEGOVAČKI PUK..

    NEKA MU JE VJEČNA SLAVA I HVALA I NEKA MU DOBRI I PLEMENITI, MILOSRDNI I VELIKI Bog ,BUDE NAGRADA ZA NJEGOV MUKOTRPNI ŽIVOT…
    On i fra Dominik Mandić dva su velikana hercegovačke franjevačke provincije dvadesetog stoljeća–

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.