Momčilo Bajagić Bajaga: “Vječne su one pjesme koje prežive sud vremena”

Nakon punih šest godina Bajaga i instruktori svoje su obožavatelje razveselili novim studijskim uratkom naziva ‘U sali lom’ te su ga nedavno promovirali u Zagrebu.

To je bio povod za razgovor s frontmenom jednog od najvećih regionalnih rock bendova Momčilom Bajagićem Bajagom, a on je za tportal govorio o turbofolku, tome u kojim pjesmama najviše uživa dok ih svira i čiju kritiku smatra mjerodavnom.

Uspješni albumi i tisuće koncerata učvrstili su ga na tronu rock’n’rolla. Vlasnik čudesnog baritona danas uživa u karijeri koja je počela kada je imao 14 godina: Momčilo Bajagić Bajaga svirao je u Ribljoj čorbi, napisao hitove za sva vremena, skladao filmsku muziku i oduvijek gajio imidž dobrog dečka, kojeg su mnoge majke željele za zeta. Nedavno je, nakon dvije godine stanke, nastupio u Zagrebu te je promovirao svoj aktualni album ‘U sali lom’.

Novi album objavljen je šest godina od posljednjeg ‘Daljina, dim i prašina’. Čemu tolika diskografska pauza?

Grupa smo koja puno svira, gotovo po čitavom svijetu, tako da nam treba dvije, tri godine samo da obiđemo sve krajeve u kojima nastupamo. Kad imaš 400 pjesama u karijeri, nije baš lako brzo pripremiti kvalitetan album. Držim da nismo pogriješili zato što smo ga polako radili.

Kakav ste novi uradak pripremili – po čemu je različit i poseban u odnosu na prethodni, pa i one prije njega?

Napravili smo novi album, a to se sad ne radi baš često – ljudi obično snime singl ili dva, ali ja sam htio da napravimo pošten album. Svaki do sada različit je na svoj način, a opet svi imaju neku svoju prepoznatljivost.

Momčilu Bajagiću-Bajagi danas je rođendan.

A post shared by Bajaga i Instruktori (@bajagaiinstruktoriofficial) on

Usred snimanja albuma otišli ste na turneju preko Bare?

Snimanje albuma već je bilo završeno, tako da su ostali miks i postprodukcija i uhvatili smo tjedan dana da odemo do Amerike i Kanade te odsviramo rasprodane koncerte u New Yorku, Chicagu i Torontu.

Iza vas je 15 albuma, velik broj hitova i uvijek vjerna publika. Kakvo to značenje ima za vas nakon 30 i više godina bavljenja muzikom?

Presretan sam što se bavim poslom koji volim, što ima toliko ljudi koji to prate i koji nas podržavaju. Hvala im svima!

Što je najvažnije znati, htjeti i napraviti da jedan umjetnik vašeg profila ne poklekne, ne odustane ili se u potpunosti ne izgubi na sceni?

Najvažnije je da voliš to što radiš i da to iskreno radiš. Skoro sam 40 godina profesionalno u ovom poslu i da ga ne volim, sigurno bih radio nešto drugo.

U kojim pjesmama najviše uživate dok ih svirate? Jesu li to brže rockpjesme ili nježnije balade?

Uživam i u brzim i u sporim pjesmama, naravno ovisno o trenutnom osjećaju i o trenutnoj situaciji.

Mnogi izvođači koji su više desetljeća na sceni rekli su mi da su im dosadila putovanja. A vama? Umaraju li vas?

Još uvijek volim putovati iako to radim već četrdeset godina, a i valjda se s vremenom i s iskustvom čovjek može potruditi da ima dobre uvjete kad putuje tako da mu to ne padne teško.

Je li još uvijek Južna Amerika vaš cilj kad je riječ o putovanjima?

Još uvijek nisam bio u Južnoj Americi, ali eto, to je jedini kontinent na kojem nismo svirali pa se nadam da ćemo stići i do tamo.

Koliko vam obitelj, supruga i djeca znače kao podrška, ali i kritičari?

Podrška obitelji uvijek je najbitnija.

Kad smo kod kritike, čija vam je kritika danas uopće mjerodavna?

Jedina bitna kritika je kritika publike.

Smatrate li neki svoj album podcijenjenim?

Mislim da za svaki album treba postojati veća vremenska distanca da bi se ljudi uvjerili u njegovu kvalitetu. I vrijeme je, da kažem, najpošteniji sudac, jer one pjesme koje prežive sud vremena su – vječne.

Je li i današnja zabavna glazba otišla preduboko u područje turbofolka?

Neka je, a neka nije. Mene osobno turbofolk ne zanima, ali nemam ništa protiv toga što se neki ljudi time bave. Svatko se nečim bavi.

Postoje li neki mladi izvođač ili bend za koje biste voljeli napisati pjesmu?

Rijetko pišem pjesme za druge u posljednje vrijeme, samo ponekad za prijatelje. Ali nikad se ne zna!

Možete li izdvojiti neki koncert na kojem ste bili kao najbolji, a da nije vaš?

Neka to bude recimo koncert Rolling Stonesa u Prateru u Beču prije otprilike tridesetak godina.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: