Mirko Marić u utrci za naslov najboljeg strijelca HNL-a

Već se puno pisalo i pričalo o golgeterima koji su stasavali u Gradskom vrtu, ali u posljednjih desetak godina NK Osijek imao je velikih problema na toj poziciji.

Često smo se sjetno spominjali Šukera, Špehara, Vlaovića, Cvitanovića, Ljubojevića, Krpana i drugih napadača koji su odrastali u osječkom prvoligašu.

Danas takvih klasa iz Osijekova inkubatora jednostavno nema.

Osječki prvoligaš prisiljen je prave strijelce dovoditi.

Prije tri godine doveden je Muzafer Ejupi, koji je odmah u prvenstvu 2016./17. postao prvi napadač Bijelo-plavih nakon 12 godina koji je sezonu završio s dvoznamenkastim brojem pogodaka (14), što ga je svrstalo na peto mjesto najboljih Osijekovih strijelaca u jednoj sezoni. Vjerujemo kako bi Ejupi i danas bio na tom broju da ga nije zaustavila podmukla bolest, koja ga je na devet mjeseci odvojila od travnjaka. Međutim, pomalo iznenada njegovu je ulogu preuzeo – Mirko Marić.

Ključni hat-trick

Marića je u orbitu lansirao hat-trick koji je u posljednjem jesenskom kolu zabio Interu. Do te utakmice nerijetko je bio na meti kritika zbog slabije realizacije, a zna se kako je s napadačima koji promašuju. Na neki način postanu – bolesni.

No Marić se nije dao, jer njegov forte u igri nisu bili samo pogoci nego i naglašena momčadska etika.

I na kraju je nagrađen za takav pristup. Stigao je spomenuti hat-trick, koji je Marića učinio još boljim napadačem. Sada puca od samopouzdanja, ali navike nije promijenio. I dalje radi za momčad, ali sada će spremno preuzeti odgovornost realizacije, piše Glas Slavonije.

U trenutačnoj oseki pravih golgetera koja vlada u HNL-u jedan hat-trick odmah te gurne u borbu za najboljeg strijelca lige. Marić sada dijeli sam vrh liste strijelaca s Dinamovim napadačem Komnenom Andrićem pa je u otvorenoj utrci za naslov najboljeg strijelca lige. Osijek je takvog čovjeka imao samo dvaput u povijesti HNL-a. Oba puta to je bio Robert Špehar.

Prvi put u sezoni 1994./95., kada je strpao 24 pogotka, a drugi put već u nešto iskusnijim godinama, u sezoni 2003./04. Tada je stavio 18 komada. To je najbolji dokaz kako godine nikada nisu i neće biti presudne. Tko zna – zna sa 20 ili sa 35, tako svejedno. No vratimo se Mariću.

Njegove igre jesenas nisu upućivale na borbu za laskavu titulu prvog topnika lige. Međutim, Mirko konstantno napreduje i nadograđuje svoju igru, a taj iskorak u realizaciji samo je nagrada za silan trud i žrtvovanje za momčad na svakoj utakmici. Kako sada izgleda na terenu, Marić ne treba biti skroman.

Njegov govor tijela odaje čovjeka koji zna i može preuzeti odgovornost realizacije.

Trener Zoran Zekić dao mu je dodatni stimulans time što mu je povjerio izvođenje kaznenih udaraca, a ostalo bi trebali odraditi suigrači. I o njima itekako ovise Marićevi izgledi u utrci za najstrijelca prvenstva.

Kralj Špehar

Bude li uspješan u toj utrci, Marić će vjerojatno ući i u top 5 Osijekovih strijelaca u jednoj sezoni. Na toj listi prve dvije pozicije zauzima kralj osječkih strijelaca od hrvatske neovisnosti – Robert Špehar. Njegova 24 pogotka iz sezone 1994./95. Marić će teško uhvatiti, ali ako bi ponovio jesenski učinak od devet pogodaka, izjednačio bi se sa Špeharom na drugom mjestu tog poretka, s 18 pogodaka.

Pred Marićem je još 16 utakmica (ako ne bude izostajao), a ako se želi izjednačiti sa Špeharom na toj drugoj poziciji, trebat će nastaviti zabijati u trenutačnom ritmu, u svakoj drugoj utakmici u kojoj zaigra. Dosad je Marić odigrao svih 20 utakmica ove sezone, a zabio je upola manje pogodaka.

To je prosjek koji ostavlja prostora za napredak jer ispada kako Marić zabija svake 172. minute. Usporedbe radi, Špehar je pri postizanju 24 pogotka zabijao svakih 97 minuta, a kada ih je zabio 18, činio je to prosječno svake 133. minute s obzirom na vrijeme provedeno na terenu. Marić još ima mogućnosti za popravljanje te brojke. Za očekivati je kako će dostići Muzafera Ejupija, kojeg 14 pogodaka postignutih prije dvije sezone drži na petom mjestu popisa najboljih sezonskih strijelaca, a ispred njega su Antun Labak (16) i Igor Pamić (17). Sve su te pozicije Mariću dostižne.

U svakom slučaju, veseli što Osijek opet ima golgetera koji je sposoban isporučiti 15 ili više pogodaka u sezoni. Dugo, predugo je dvocifreni broj pogodaka bio “nedostižan most” napadačima Osijeka. Zanimljivo, u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća to je bio standard. Naime, samo je u jednoj od devet sezona najbolji klupski strijelac zabio manje od deset (1992., kada je sezona bila skraćena, nap. a.). No s novim tisućljećem došli su problemi. Od 18 sezona u samo četiri je najbolji Osijekov strijelac imao dvoznamenkasti učinak.

Ta golgeterska kriza klimaks je imala od 2010. do 2017. godine. U tom je razdoblju, recimo, Antonio Perošević bio triput prvi klupski topnik, a sve zajedno postigao je u te tri sezone manje pogodaka (17) nego Špehar u obje svoje kada je bio najbolji strijelac. Srećom, te teške realizatorske godine sada su iza bijelo-plavih…

(www.jabuka.tv)


2 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.