Samo 50 minuta vožnje od Širokog Brijega vodi do najudaljenijeg kutka grada – Medinih Stanina, zaselka u mjesnoj zajednici Crne Lokve.
Ovaj izolirani kraj poznat je po rudnim bogatstvima, ali i po svojoj bogatoj povijesti i legendama koje čuvaju uspomenu na život u surovom kršu.
Ime sela potječe od medvjedice koja se u ovoj divljini okotila, a povijest pokazuje surov život u ovom kraju, gdje su zimi divlje životinje poput vukova i medvjeda predstavljale stalnu prijetnju stanovnicima.
Selo je nekada brojalo 23 kuće s oko stotinu stanovnika. Struja je stigla 1968./1969. godine, no egzodus stanovnika počeo je 1980., a posljednja mještanka odselila je 2012. godine. Iako fizički napuštene, veze iseljenika sa selom nisu prekinute – primjer je mlada misa fra Krunoslava Alberta održana 2009.
Zbog izolacije nakon 1945. godine, selo je postalo poznato kao „zemlja agenata i emigranata“. Surova pravila i policijski sat rezultirali su tragedijama, poput strijeljanja dva mladića 1946. godine. Ovaj period dramatizira i književna priča fra Miljenka Stojića „Anđeo čuvar“.
Medine Stanine su značajna zbog ležišta boksita i vrhunskog arhitektonsko-građevnog kamena. Istraživanja potvrđuju geološki potencijal, s procijenjenim profitom od eksploatacije do 95 milijuna eura. Selo je tako i prirodni, geološki fenomen.
Stanovnici su se živjeli od obrade zemlje, stočarstva i prirodnih resursa. Posljednje čuvarice sela, Darka Brekalo i Janja Čutura, održavale su vezu s vanjskim svijetom, uz pomoć svećenika i satelitskih uređaja. Njihov život ilustrira izolaciju i svakodnevne izazove u planinskoj divljini.
Danas su Medine Stanine postale simbol izoliranosti, netaknute prirode i „daleko“, te su stekle status internetske legende. Zanimljiv je i podatak da se najudaljenija kuća od centra grada nalazi se na čak 16,45 km zračne linije.
Medine Stanine žive tri paralelna života: fizički – kao mjesto tišine i divljine, virtualni – kao internetska legenda, i geološki – kao bogatstvo prirodnih resursa. Hoće li budućnost donijeti nove strojeve i eksploataciju ili će priroda sačuvati netaknuti kraj, ostaje otvoreno.
Cijelu priču i više fotografija Medinih Stanina možete pronaći na blogu Bošnjakovo brdo.
Projekt koji spaja iseljene i zavičaj: Postavljena signalizacija na širokobriješkom brdu
(www.jabuka.tv | Foto: Josip Bošnjak)
Toje mjesto netaknute prirode bolje i od jednog grada.
Tu su Rapići izdavali škripare.
Hvala im na tome.
Lipota i odmor za dusu
Tvoj ćaća i Did su izdavali škripare bolje da šutiš.
Naj udaljenija točka su bile stine ili Crnački gozd i ujedno naj viša točka..
nisu najudaljenija, provjeri bolje
Bas lijepo mjesto,bio sam jednom s ocem,mir i tisina a na kraju krajeva nije ni daleko za doci s posuske strane
bio, pjehe s posuske strane na spomenutu Mladu Misu na starom groblju…. steta bi bilo da se tajkuni tamo uvale zbog boksita i kamena, samo ce unistit ko sto su unistili gde god su dosli…
već su ga načeli poznati pojedinci u ŠB
Lipo misto,al sta znaju ovi iz grada..
Prekrasno mjesto. Bio više puta gore. Od prekrasnih, zapravo čarobnih stijena, ogromnih vrtača za koje se uopće ne nadate da ćete naići prolaskom i sporijom vožnjom ovim predivnim makadamskim puteljcima. Ustvari gore su prave prašume. Pogotovo u onom gornjem dijelu prema Koritima te Konjovcu u pravcu Posuške općine. Ima tamo i svakojakih čudesa, zanimljivih fosila, ima i skrivenih gradina i zidina. Kao i divljih zvijeri, što je evidentno po samom nazivu mjesta. Ovo mjesto i ovaj kraj, pod svaku cijenu, ponavljam, pod svaku cijenu ! – treba sačuvati od mm bilo kakvih devastacija, kopanja, raskopavanja, odnosno u prijevodu – uništavanja bagerima i teškom mehanizacijom, i preporuka ekipi gradskog poglavarstva u gradu Širokom Brijegu, savjetnicima gradonačelnika te njemu samome, jest da se ovaj prostor Širokog Brijega, koji je vjerojatno, i na svu sreću, još uvijek jedan od najočuvanijih i najnetaknutijih prirodnih cjelina, ali cjelina i dijelova općine koji su bogati nevjerojatnom prirodnom te povijesnom baštinom, što prije i što žurnije, barem službeno i po papirima i zakonski, zaštiti i valorizira na način da se u prostornim planovima, nacrtima, grafičkim te tekstualnim dijelovima, ovaj prostor označi, ograniči te zonira kao zona od posebne prirodno baštinske vrijednosti, i eventualno kao poželjni budući Širokobriješki Park prirode ili nešto u tom smislu i obliku. Inače, sva istraživanja su pokazala da su najnaprednija ona društva, da se daleko najsretnije i najzadovoljnije živi u onim sredinama te u onim državama, ( naravno svima već prepoznatljive države sjevera te zapada Europe), gdje je stupanj zaštićenosti prirodnog i povijesno-prirodnog krajolika tih zemalja što što veći i na što većem stupnju. Pogledajte samo koliko je toga npr. Finska zaštitila. Pogledajte evo i sami probajte samo uguglati postotak zaštićenih područja u Finskoj. Pa recimo u Škotskoj. Itd. Pitanje je samo hoćemo li se ugledati i razvijati mentalitet prema Finskom i Škotskom modelu, ili pak prema Afganistanskom Sijera Leoneskom, Palestinskom ili tamo žnj modelu. Na taj izbor bi itekako utjecale odluke svakog vodstva svake određene sredine, svakog mjesta, svake države i svakog grada. Tako i ovoga.
Mjesto smješteno između Crni lokava i Korita leđi na boksitnim nakaziptu Naši rudari crnčili nikšićani koristili
Jes to nekad bilo tako. Devastirano tim ogromnim rupčagama. No sada je to tamo, ako si bio, a vjerojatno nisi, ja jesam i to nedavno, totalno pretvoreno u prašume i jako zanimljive prašume u kombinaciji s tim zaraslim kopovima boksita koji se više uopće niti prepoznaju kao takvi jer ih je gusta bukova i hrastova javorova šuma osvojila. Ima i lipove prašume tamo, malo uniže, no bukva je dominantna u višim predjelima, kao i u dubljim vrtačama po krškim planinskim padinama. I sada tamo u tim nekadašnjim starim rudarskim kopovima, danas zaraslim u gustu šumu, žive raznorazne životinje, od lisica, pa i vukova koji stanuju i kopaju jazbine u dnima tih boksitnih rupa jer im je to poslužilo idealno s obzirom na prisutnost glinovitog tla kojega lakše mogu iskopati za jazbine, pa do jazavaca, pa i medvjeda, ali i ogromnih sova ušara, kao i velikih orlova, škanjaca mišara, zmijara, i ostalih grabežljivaca. To je danas postao jedan pravi zoološki vrt divljih životinja, i divlje prirode. Da li će ostati takav ovisi što će se od strane legalnog i službenog gradskog administrativnog vrha dopustiti da se radi s ovim krajem. Ako će netko težiti da izvuče za sebe i neke oko sebe određeni brzinski profit, čitaj u prijevodu, profit kroz preko noći dogovorene koncesijske zone za ovo za ono, i slično, onda od očuvanja i zaštite nema nažalost ništa. Nadam se samo barem malo evo, barem 1 do 5 posto te ispravne pro-zaštitne pro-baštinske i pro-ekološke svijesti da će imati novo vodstvo ovog grada kojemu i pripada ovaj prostor, odnosno i kao veliki dio državnog zemljišta unutar Općine Široki Brijeg. Za početak bi domaća biciklistička, kao i planinarska, i slična, rekreativna, društva, mogla barem evo na najzgodnijim puteljcima i tim putevima unutar zonskog dijela od Crnih Lokava, preko Medinih Stanina, pa i s druge donje strane od sjevernog dijela Rujna, pa opet preko dolje Kidačkih njiva i ponovno do Medinih Stanina, fino urediti te staze ili barem uz makadamske puteve postaviti kakve lijepe info ili edukativne panele i slične stvari kroz kakve projekte kakvih je već stotine i stotine urađeno i super posjećeno u susjednoj Dalmaciji, Istri, Sloveniji, i tamo na zapadu. Pa se opet postavlja pitanje hoćemo li se ugledati i po tome na zapadne susjede, ili pak tamo na jugoistok i istok, i ciganiju i jad.
Centar širokog brijega
Bogat kraj koji je “boksitaš Drago” osiromašio!
Moglo se tu jos dosta zanimljivi stvari opisat.
Jeste li znali da su u tom jednom djelu koji se zove Guberaca kuce poplavljene.
Zivjeli su Obitelji Matkovic koji su zbog poplave odselili u Ramu. Kad bi bile vece kise Ugrovaca bi se izlila u tom djelu.
Što se zove Guberača? Javi se na Facebook ili mail, obić cemo i to…
Neznam sto se zove Guberaca.
Imate je naovoj karti u objavi.
Gunj – debeo pokrivač od sukna, također i gunjac, guber, deka, sukanac.
Did mi pricao kako je tu cesto kupovao telad,krave….danas ni ljudi ni zivotinja.Nazalost ,takvo vrijeme doslo
To je selo najljepše jer sam se tu rodio