Massimo: “Apsolutno uživamo u koncertima u Mostaru, to su koncerti koje moj bend i ja pamtimo”

Nositelj prestižne titule najboljeg muškog vokaliste u Hrvatskoj koji emotivnim izvedbama osvaja i Hrvatsku i regiju, dvoznamenkasti dobitnik Porina, interpretator kultnog hita 90-tih – ‘Benzine’, umjetnik impresivne karijere i jedan od osnivača Dorian Graya, sve je to Massimo Savić, i radi svega toga su mu i publika i struka naklonjeni.

Uoči čarobnog koncerta Massimo je pojasnio zašto publika Mostar Summer Festa može očekivati njegov dosad najbolji koncert u Mostaru.

Poznato je da supruga Eni piše tvoje pjesme. Kako se poslovni odnos reflektira na privatni, i obratno?

– Mi te stvari uopće ne osjećamo. Nama je sve to jedna te ista ‘kaša’. Nastojimo živjeti što bolje od onoga čime se bavimo. Eni je izniman tekstopisac, već dugo joj nemam što prigovoriti i ispravljati.

Jedan si od najpopularnijih glazbenika za suradnju te zato tvoja diskografija obiluje duetima. Otkud i zašto tolika sklonost duetima?

– Ne radi se o duetima, nego se radi o suradnji s glazbenicima. Puno sam više sudjelovao gitaristički, nego kao pjevač.

Ima već dosta dugo da sam shvatio, što god ja radio u svijetu glazbe, što se HUZIP-a tiče, imam najbolje bodove kao pjevač solista i sve ono što sam svirao nekome gitare, neke “additional” instrumente, pomagao u back vokalima, sve mi se to “ne računa” jer imam najbolje bodove pa zašto da mi se daje još i to. Volim surađivati s ljudima, ali prvenstveno kao instrumentalist, ne kao vokalist.

Možeš li izdvojiti jedan duet koji je po nečemu posebniji od drugih?

– Teško je. Radio sam duete od Stublića do Belana i to vrlo uspješno. Teško je izdvojiti jedan koji bi bio potpuno drugačiji i koji bi me više oduševio od drugih. Ali, mislim da je pjesma “Odjednom ti”, koju sam radio s Meritas, možda najviše artistički zaokružena.

Sredina devedesetih je bilo razdoblje besparice za sve glazbenike, osim izvođača s cro dance scene i onih bliskih vladajućima. Je li u tom kontekstu Benzina bila čisto tržišna priča? I ima li istine da je riječ o sponzorskoj pjesmi INA-e (BenzINA) jer se i u cijelom spotu neprestano zamjećuje INA-in logo, a i ti nosiš radnu uniformu INA-e?

– To je točno. Svi su htjeli INA-ino sponzorstvo, mnogi ljudi su šetali hodnicima INA-e, sad ne želim spominjati tko sve, ali ja sam s pjesmom Benzina dobio INA-ino sponzorstvo. Međutim, to je bio jedan kompromis. Bio je to period života u kojem je Zrinko Tutić bio zaokupljen nekim drugim stvarima, možda je malo podbacio u svom angažmanu, u mom smislu, kod albuma “Benzina”. Ali i to je bila jedna izvrsna škola o tome što se ne treba raditi.

Izvodiš li uopće više Benzinu?

– Itekako. Ovisno o raspoloženju publike i raspoloženju mog benda. Nikad ne određujemo unaprijed što ćemo raditi na bisevima, ali Benzina zna biti jedan od “highlighta” koncerta.

Malo o početcima karijere. U čemu je Dorian Gray kao jedan art-rock koncept uspio, a u čemu promašio?

– Dorian Gray je uspio u svemu, nigdje nije promašio. Dorian Gray je bio jedan veoma promišljeni koncept od strane ljudi koji nisu imali niti dvadeset godina u prosjeku… I dan danas sam ponosan na ono što smo napravili.

Kojih godina se stvarala najbolja glazba u nas?

– Osamdesetih, apsolutno. Točnije, od kraja sedamdesetih godina do, recimo, 1988-e. Tada sve prestaje i predaje se krvoločnom ratu.

Tko je najviše utjecao na tvoj glazbeni identitet?

– Bowie, Peter Gabriel, Prince, Miles Davis i Johnny Hartman.

 



Mislilo se da nitko nikad neće stići 6 Oliverovih Porina za najbolju mušku vokalnu izvedbu, a onda si ti od 2004. naovamo nanizao njih 10, od čega šest u nizu, što zaista zvuči nestvarno. Ležerno bi mogli kazati da nikad nitko neće dostići Massimovih 10, osim da će eventualno Massimo sam podebljati konto. Komentar.

– Jako sam ponosan što kolege znaju glasati za mene kao za vokalistu. Nadam se da ću konto definitivno podebljati jer mislim da je interpretacija vrlo, vrlo važna stvar u umjetničkom stvaranju. Bez obzira jesi li ili nisi autor pjesme, moraš dati svoj maksimum, moraš do kraja odraditi ulogu u koju si ubačen.

Kako se nosiš s tolikim Porinima i ostalim mnogobrojnim priznanjima za vokalne sposobnosti? Priznanja podižu očekivanja i publike i struke pa me zanima dolazi li do povratne sprege da sam sebi konstantno podižeš letvicu, a koju ti je onda sve teže dostići, te dolaziš u kreativnu krizu?

– Ovo pitanje je ujedno i odgovor; potpuno se slažem s pitanjem. To je to, sve ste pogodili.

Iako si status A ranga izvođača izgradio u dvije tisućitim, opet je Massimo kao glazbenik produkt osamdesetih. Mnogi tvoji kolege izvođači najvišeg A ranga su ili iz osamdesetih ili ranih devedesetih. Želim kazati da se jedan Massimo već 20 godina nije dogodio hrvatskoj sceni. U čemu je problem s estradom?

– Problem je u demografiji, problem je u stvaranju potomaka, stvaranju djece koja će ostati živjeti ovdje u Hrvatskoj. Jako, jako puno ljudi je otišlo, kažu da je do sada već oko 200 000 ljudi otišlo iz Hrvatske. Kažu da su se stotine razreda u osnovnim školama ugasili zbog tog manjka. Jasno, taj manjak ćemo osjetiti tek u budućnosti. Siguran sam da će nove generacije proizvesti nekoliko svjetskih zvijezda, ali te svjetske zvijezde koje će biti našeg podrijetla neće krenuti sa svojim kreacijama iz Hrvatske, već iz nekih drugih mjesta u Europi.


Posljednjih godina su sve otvorenija negodovanja mnogih glazbenika na Porin, neki pozivaju i na ukidanje istog. Tvoj komentar funkcioniranja Porina.

– Porin je izvrsna nagrada. Naši ljudi trebaju posjetiti slovensku scenu, pogledati kako funkcionira srpska scena, bosanska, makedonska, crnogorska, kosovska pa da vide koliko smo dobri. Dok nemamo generalni stav o tome kako stojimo u cijeloj regiji, do tada nećemo prestati biti toliko samokritični. Mislim da bi trebali biti malo manje samokritični i uživati u plodovima koji su nam ostavili Vrdoljak, Tutić, Glavan, Dujmić, Novković… ljudi koji su se nalazili i razgovarali oko pokretanja nagrade Porin. Mislim da je to nagrada kojoj definitivno treba osvježenja, ali nikako je ne bih gasio.

Sudjelovao si u reality showu X-factor, a odnedavno te gledamo u RTL-ovim Zvijezdama. Smatraš li da su X-factor i slični oblici potrage za glazbenicima ispravan način za “pomladiti” i “inovirati” scenu?

– Ne kažem da je to išta ispravno ili išta dobro. Nalazim se u situaciji da dajem svoj osobni sud slušajući i ocjenjujući nekoga.

Mnogo si nastupao u Mostaru i Hercegovini. Kakvu emociju nosiš od mostarske publike?

– Izvrsnu! Kad god sam nastupao u Mostaru, bilo je toliko dobro da su to koncerti koje moj bend i ja pamtimo. Uvijek se dogodi nešto posebno, uvijek apsolutno uživamo u koncertu u Mostaru, uvijek bude nešto lijepo.

 

Obično tebe ljudi vežu za koncertne dvorane, a ti nam ovoga ljeta dolaziš na mostarski ljetni open-air festival. Imaš li iskustva s ljetnim festivalima i kako komentiraš njihov utjecaj na scenu?

– Itekako! Dvaput sam nastupao na Exitu, to je velika, velika čast, po meni vrlo važan festival. Volim open-air koncerte, mislim da se na njima može postići najbolji mogući zvuk i zato “navijam” za takve nastupe jer je mogućnost da se dovede glazbena slika do slušatelja maksimalna.

Za kraj, što imaš poručiti onima koji će doći na Mostar Summer Fest čuti Massima?

– Neka dođu! Mislim da imam najbolji bend u regiji i siguran sam da ćemo im pružiti jedan drugačiji i sigurno kvalitetan glazbeni događaj.

(Dnevni list)

Komentiraj: