Lovren: Kad čujem ”Za sve one kojih nema” – ja podivljam unutar sebe i osjetim da sam spreman

U televizijskoj emisiji “Bujica” kod voditelja Velimira Bujenca gostovao je hrvatski nogometaš Dejan Lovren.

U zanimljivom razgovoru Lovren je govorio dojmove sa svjetske smotre u Kataru, a potom se osvrnuo i na događaje s dočeka reprezentacije…

Bilo je šanse da budemo prvi. Luka mi je rekao da gledam prvo poluvrijeme protiv Argentine. Rekao sam mu da neću. Jer sam poslije te utakmice bio u lošem psihičkom stanju. Trebati će mi vremena da dođem k sebi. Imali smo priliku, malo je falilo da dođemo do finala. Ne vrijedi se vraćati u prošlost, rekao je s početka Lovren.

I nastavio:

Moram paziti što pričam. Ne mogu sve svoje osjećaje podastrijeti. Stvarno sve to ima smisla, vjerujem da su Argentinci bili favorizirani. Uvjeren sam to, to se i 2018. godine dogodilo u finalu. Tada se gledalo na VAR-u, sada protiv Argentine nije. Vratiti to ne možemo. Ali, to užasno boli. Znaš da smo imali šansu. Jesmo li pokradeni? To je velika optužba, ali smo oštećeni.

O krucijalnoj utakmici je rekao:

Iskreno, Brazil je za nas bio finale. Ni moji najbolji nisu vjerovali. Spremali su se za ići doma nakon utakmice. Ni većina Hrvata nije vjerovala. Nikome to ne uzimam za zlo. Svi su očekivali da će Brazil osvojiti prvenstvo. Ali, tada inat proradi.

Lovren prvi zapjevao: Herceg-Bosno srce ponosno

O svojim osjećajima u hrvatskom dresu govori:

Jednom riječju, ponos. Kada sam prvi puta kao dijete obukao hrvatski dres istrčao sam pred nikoga. Ali, ja sam osjećao da sam predstavljao svoju državu i svoj narod. Znam što smo kao narod propatili. Tako da kad se posluša himna ja se svaki puta naježim. I sada kada pričam vidim koliko mi to znači. I svi momci to osjećaju, i zato dajem taj ekstra dodatak, to nešto na terenu što drugi nemaju. Makar nas je tako malo, i realno smo po vrijednosti iza. Ali, mi imamo nešto posebno.

Koje pjesme slušaš kada se pripremaš, pitao je voditelj:

Jedna od dražih je – Lijepa li si. Pogotovo ona rečenica – Za sve one kojih nema. To je meni nešto bolno, tu ja podivljam unutar sebe. I velim, to je to. I spreman sam.

Uslijedile su teške riječi:

Imao sam tri godine kada su mi obitelj protjerali. Izgubio sam puno članova obitelji. Kada čujem himnu pomislim na svakoga, ne samo na članove svoje obitelji. Naslušao sam se priča, teško mi je!

Uz komentare fotografija iz djetinjstva Lovren se prisjetio:

Uvijek sam htio biti blizu trofeja, to mi je puno značilo. Živio sam u Karlovcu i Muenchenu. Kada sada pogledam ove trofeje s reprezentacijom teško mi je to opisati. Ja nekad uopće ne doživljavam da sam to ja. Nekad stanem na zemlju i vidim da sam to ipak ja.

Pričao je dalje:

Meni je bitno da ja ljudima vratim na terenu, pa i onima s one konferencije za novinare kada su se svi kao zgražali što ću ja uopće igrati u prvoj momčadi. Dalić zna da nisam prevarant i lažov. Imali smo mi odnose – li-la. Ali, tako je to u nogometu. Naš odnos je fantastičan, mi smo ispoštovali jedan drugoga. Oboje smo Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Dosta pričamo o tome, pa kako nas ljudi doživljavaju i čekaju.

Lovren: Bijednim i ljubomornim ljudima se zgadilo kad sam zapjevao ”Lijepa li si”

O dočeku će Lovren:

Stručni stožer i Dalić su znali balansirati s nama. Bili smo mjesec dana skupa. Bez žena. Mora se, nema druge.

Uslijedilo je pitanje o reprezentaciji Srbije i njihovim ženama:

Iskreno, ja ne vjerujem u te priče. Možda se i namjerno to radilo samo da ih se destabilizira.

O situacijama s dočeka prije četiri i pol godine i sada, neki dan kada se pokušavalo uporno preskočiti pjevanje pjesama Marka Perkovića Lovren decidirano tvrdi:

Kad pogledam te scene uopće 2018. godine nisam vidio što se točno događalo. Ovo da Luki i Marku nisu dali da pjevaju. Šokantno. Kolikogod ta manjina bila mi kad se skupimo – kad jedan krene svi krenu. Može nas netko ušutkati samo kratkoročno. Narod zna da mi nikad nećemo dati da nas se ušutka. Ja volim svoju domovinu i da mi to netko brani to mu nikad neću dopustiti. U svojoj državi da se ja sramim naših domoljubnih pjesama. Ja nikad ne pozivam na mržnju, niti nasilje. Ja za to nisam. Ali, da i netko brani pjevati – to neću dopustiti. To su svi igrači pokazali. Ja imam bezbroj prijatelja iz Srbije, poštujem ih i oni mene poštuju. I nemam problema s njima.

Ali, da se pitalo vas sve, koga bi vi zvali na doček?

Sve koji pjevaju hrvatske pjesme su uvijek dobrodošli. Pazite, 2018. godine je bilo sve spontanije. Sad je išlo kao po nekom protokolu. Mi smo tu zbog naroda. Mi smo ljudima htjeli pokazati tko smo. Da smo s njima, jedan spoj. A ne da se mora pjevati točno po minutama. Mi smo tamo, ljudi nas čekaju, smrzli su se, a idemo kao po nekakvom protokolu. Mislim da mi zaslužujemo sami otpjevati samo što volimo. Mogao je Vida biti disk-džokej.

Lovren među najboljih 11 prvog kola Svjetskog prvenstva

O snimci s fešte u Brozovićevom lokalu, Lovren kaže:

Tu su moj rođak, brat, ja ne razumijem. Što da sjedim na stolici i slušam violinu. Osvojio sam broncu, ljudi moji. Mjesec dana, otkako je krenulo prvenstvo nisam otvarao novine. Išao sam se koncentrirati. Ni danas ih ne čitam, ali dolaze informacije. Pa sam čuo kako su ružno pisali. Može ih biti sram. Tužbe sam već pripremio. Nema tu oprosta za neke stvari. Ja predstavljam svoju državu. Kod mene nema poziva na mržnju i nasilje. Bio sam polupijan i sretan. S razlogom. Spreman za za svoju državu. Zar ja to ne smijem izjaviti. Predstavljam svoj narod koji možda nema glas. Ako a ne mogu reći – tko će reći? Tužiti ću svakoga tko je lagao. Nikad nikoga nisam vrijeđao. Ali ću te vrijeđati kada se mene vrijeđa. Nakon utakmice protiv Maroka… Bio je neki koridor. Prolazim tuda, bilo je novinara, stao sam kod nekih stranih novinara, i neki ruski novinari su tu bili iz mog kluba, Zenita. Oni su bili presretni. Zbog mog uspjeha. Pozdravio sam se, krenuo sam dalje, i čuo sam od naših – Deane može izjava. Bez čestitke. Rekao sam – Ne može, idem u autobus. Kad sam začuo smjeh. I nije mi dalo mira. Vratio sam se i pitam – Što se smijete i tko se smije? Svi su zašutjeli. Ponovio sam – Što se smijete. Jedan je odgovorio – Zašto nam ne daješ izjavu? I rekao sam – Sram vas može biti, jer vi niste sretni zbog nas. Stranci su više sretni od vas!

Na upit: kako ste reagirali u svlačionici kada je Luka odbio staviti kapetansku traku duginih boja, odgovorio je:

Ne volim kada se nešto nameće. A Luku uvijek slušam.

Branili ste Novaka Đokovića, imali ste velikih problema. Tada su vas u Srbiji lijepo tretirali?

Prvo, Novak je čovjek na mjestu. Drži do sebe. Ne da se ucjenjivati, a niti možete s njime manipulirati. On ima slobodu da kaže što misli. Nekome se to ne sviđa. On ne ide po njihovom planu. To su malo veće igre. Zato sam uvijek za slobodu govora, a ne za slobodu mržnje i vrijeđanja. Čujem se s Novakom. Prvi mi je čestitao kad sam osvojio broncu. Srbin je! I? Sve mu najbolje želim!

Na kraju, Lovren je rekao:

Ja sam neovisan. Ne moram moliti nikoga za ništa. Pokušavam ljudima pomoći. I opet ne valja. Narod, ona većina koja nema glasa, vidi to. I drago mi je da vide i da mi daju podršku. Ja sam tu za sve njih. Nije lako biti ja. Stalno se priča, kada nešto dobro napravim sve se okrene da ispadne loše. Ne žalim za ičime što sam rekao.

Pa se spomenuo film Jakova Sedlara ”The Match” u kojem glume Mateo Kovačić i Dejan Lovren:

Dobro je bilo na snimanju. Zahvalio bih se Jakovu Sedlaru što nam je dao priliku iskusiti snimanje filma. To je bilo još prije SP 2018. godine.

(www.jabuka.tv | Foto: Slaven Branislav Babic/PIXSELL)

26 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.