Nakon što je krajem prošle godine predstavljeno idejno rješenje obnove pravoslavnog hrama arhangela Mihaila u Ljubuškom, uskoro se očekuje i početak radova na izgradnji po projektu koji je predstavljen javnosti.
Na temeljima starog hrama, tijekom vikenda koji prethodi Miholjdanu (7. listopada), nakon više od 30 godina služit će se sveta liturgija s početkom u 9 sati, javlja Dnevni list.
Odnedavno crkvena općina Ljubuški ima puni pravni status u sklopu Eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske, jer je obnovljena Srpska pravoslavna crkvena općina Ljubuški, koji status je imala i prije 1941. godine.
U međuvremenu je ova parohija u Ljubuškom bila pod upravom Srpske pravoslavne crkvene općine Čapljina.
Važnost hramskog kompleksa
Zadnjih desetak godina brigu o vjernicima ovog podneblja vodi protojerej Marko Gojačić, arhijerejski namjesnik mostarsko-nevesinjski, koji je do travnja 2023. godine bio paroh čapljinski. Ove godine preuzeo je brigu za vjernike u mostarskoj parohiji, ali ostao je zadužen za parohiju Ljubuški te će voditi obnovu hrama.
Kroz dugi niz godina službovanja u Čapljini, podignuo je na višu razinu djelovanje SPCO Čapljina, pokrenuo niz akcija, te je sudjelovao u skoro svim društvenim aktivnostima grada. Za nesebično zalaganje nagrađen je pečatom za promicanje međureligijskog dijaloga u dolini Neretve.
Parohija Ljubuški je zbog velike važnosti, kako povijesne tako i duhovne, podignuta u status zasebne Crkvene općine Ljubuškom, s tim u vezi paroh Marko Gojačić u izjavi za Dnevni list kaže: Hram je sagrađen davne 1865. godine. Devastiran je tijekom Prvog svjetskog rata, a obnovljen je 1921. godine, da bi ponovno bio devastiran.
Na temeljima starog hrama, tijekom vikenda koji prethodi Miholjdanu (7. listopada), nakon više od 30 godina služit će se sveta liturgija s početkom u 9 sati
Njegovo propadanje nastavilo se neadekvatnom brigom u proteklim godinama. Važnost ovog hramskog kompleksa u Ljubuškom je velika, jer postoje sačuvana svjedočanstva o djelovanju pravoslavne zajednice na tom području u pogledu kulturnog života srpskog naroda. Upravo u školi uz hram održana je Osnivačka skupština Prosvjete 1909. godine.
Obnova treba biti znak zahvalnosti velikoj pravoslavnoj zajednici koja je nekada djelovala u Ljubuškom te da svojim primjerom podrške pokažemo budućim generacijama kakvi smo mi danas Srbi i kršćani i da ne zaboravljamo naše svetinje. Hram u Ljubuškom mora i treba biti zadužbina svakog pravoslavnog vjernika, poručio je paroh Gojačić.
Gradnja starog hrama podno tvrđave hercega Stjepana Kosače pod Jurjevicom na lokalitetu Drini na Mostarskim Vratima započela je 1861. godine, a završena je 1865. godine i posvećena sv. arhangelu Mihailu.
Sagrađena je na barovitu i podvodnu terenu, slabih temelja te se nedugo po gradnji raspukla. Porušena je do temelja u ratnom vrtlogu 1992. godine. Iz nje su 2003. godine izvađene moći i prenesene u manastir Žitomislić.
Projekt obnove podržali su nedavno Vlada Županije Zapadnohercegovačke, kao i Grad Ljubuški koji od prvih akcija čišćenja ruševina financijski podržava ovaj projekt.
Pomozite obnovu hrama
To je ljubuški – naš hram. Je li on pravoslavni ili katolički, to su te naše razlike. Međutim, u ovom ludom vremenu nekakvih razlika koje su nam servirane, smatram da bi bilo suludo jedan život koji imamo, jedno vrijeme koje živimo, protratiti na takve razlike, a u konačnici ljudi su samo dobri ili zli. Sve drugo je nebitno, kaže za Dnevni list jedan javni djelatnik i profesor kojeg su zamolili za mišljenje.
Lako je posvađati se, treba se pomiriti. Sada govorim kao kršćanin koji vjeruje u jednoga Boga – Krist je jedan. Mi ljudi učinili smo razlike, a oni koji ne čuvaju tuđe, ne mogu čuvati ni svoje, ističe još jedan Ljubušak.
Srpska pravoslavna crkvena općina Ljubuški poziva sve zainteresirane da se uključe u obnovu hrama sv. arhangela Mihaila. U prethodnom razdoblju završeno je čišćenje ruševina hrama, a očišćen je i saniran pristupni put koji je bio u lošem stanju, a koji vodi do hrama. U tijeku su i radovi na čišćenju parohijskog doma uz sami hram.
U prethodnom razdoblju završeno je čišćenje ruševina hrama, a očišćen je i saniran pristupni put koji je bio u lošem stanju, a koji vodi do hrama
Svi koji žele pomoći da se ova svetinja ponovo sagradi pod Kosačinim gradom, mogu se obratiti nadležnom svećeniku na broj telefona 065/923-990.
Sredstva za obnovu mogu se uplatiti na račun otvoren u ASA banci broj 1342011130000215 – s naznakom za obnovu hrama u Ljubuškom, primatelj Srpska pravoslavna crkvena općina Ljubuška u Ljubuškom.
O povijesti hrama
Gradnja parohijske crkve počela je 15. kolovoza 1861. godine. Najveći prilog donio je iz Rusije svećenik Prokopije Čokorilo – dar od 525 srebrenih ruskih rubalja.
Ostale priloge dali su Mostarci i Ljubušaci. Risto Semiz, jedan od najbogatijih Ljubušaka tog vremena, poklonio je zemljište za gradnju. Crkva se gradila sve do 20. srpnja 1865. godine kada je dovršena i posvećena sv. arhangelu Mihailu.
Kad je zidana, učinjena je velika pogreška tijem što je što je crkva ozidana bez sigurnog temelja. Pošto se nije moglo doći do sigurnih i čvrstih jaruga, u temelj su metnute drvene grede na kojima je zid podignut. Zbog nesigurnog temelja raspukla je crkva i poslije tog nije se nikad mogao utvrditi krov, da ne kaplje, zato je crkva uvijek vlažna i mokra, piše 1906. tadašnji paroh Risto Terzić.
Gradnja parohijske crkve počela je 15. kolovoza 1861. godine
U tijeku 1890. godine, uz pripomoć zemaljske vlade, crkveni zidovi su ojačani željeznim šipkama, ali to je malo pomoglo. Tada je paroh Jovan Grgurević predlagao da se crkva sruši i izgradi nova, jer stalne popravke samo odlažu njeno spontano rušenje. Paroh je u više navrata tražio da se teške kamene ploče na krovu zamjene ciglom ili limom, ali je i taj prijedlog ostao bez uspjeha. Kad su grede u temelju sagnjile, crkva je oko 20 cm potonula u zemlju i svuda se raspukla.
Uz crkvu, za vrijeme Austro-ugarske vladavine djelovala je i srpska škola.
Mjesni paroh je iznio nekoliko podataka o parohiji ljubuškoj i djeci u srpskoj osnovnoj školi za 1913. godinu: -domova 47, duša 196, rođenih 4, umrlih 7, vjenčanih 3; -učenika 14, prvi razred 4, drugi 3, treći 4 i četvrti 3; -ukupan broj učenika: 1898. godine – 36, 1900. -30, 1906. – 23 učenika.
(www.jabuka.tv)
Ne damo svetinje,
one slave Božije ime,
ne damo svetinje
jer su naše od davnine,
naši pređi su ih digli
i sa njima do nebeskog carstva stigli!
Srpska pravoslavna crkva je temelj svih zala na balkanu,i kao takva ne treba postojati !
Ovi ljubušaci su baš izrodi,nije ni čudo što su razoružavani tijekom obrambenog domovinskog rata !
Nakon balija sad i četnike naseljavate !
Ti balavac ces pricati o izrodima? Jadno jadni zatucani. RELIGIJA opcenito je izvoz svih zala, ne na Balkanu nego u svijetu, ako ces pricati realno. I kao takva ne treba postojati. Obicni opijum za maloumne debile poput tebe koji misle da su bolji od nekoga drugog jer su rodjeni kao Katolici, ili Muslimani, ili Pravoslavci ili nesto deseto na sto ni po cemu nisu imali utjecaja. D E B I L I.
Odakle Vam uopšte takva ideja?
Ako imaš što protiv religije imaš izbor odseli u Koreju,Kubu ili pak u Kinu pametnjakoviću!!
I što se ovdje spominje 1913 godina i broj pravoslavaca.Komu i zašto se pravi,obnavlja crkva Jeli to najpotrebnije,a 90 posto nema vode,a kamoli kanalizacije.Pa mogu slobodno početi i Nepalci i Filipinci graditi njihove hramove,jer ih ima više nego Srba,pravoslavaca.Nisam za to da općina,grad pomaže.Neka vjernici obnove svoju crkvu kada su tako moćni.
Ako žele živjeti vjeru , oni su kršćani mogu se slobodno pomoliti i u katoličkoj crkvi ako im se moli u što ja sumnjam . Nerteba trošit novac u građevinu koja je najviše prazna . Bolje je novac utrošiti u socijalne potrebe ljudi
Ljubušaci šta radite