Ljubuški: Kuća u Bijači osvojila prestižnu nagradu American Architecture Prize

Tri projekta hrvatskih arhitekata osvojila su American Architecture Prize, a među nagrađenim projektima je i jedno ostvarenje iz Hercegovine – obiteljsko imanje u Bijači, koje pripada Općini Ljubuški.

Prestižna nagrada dodjeljuje se u 41 kategoriji, u svakoj je nekoliko nagrađenih. Dodjeljuje se projektima i realizacijama arhitekture i interijera u cijelom svijetu.

Studio Dva arhitekta Tomislava Ćurkovića i Zorana Zidarića dobio je nagradu za arhitektonski dizajn u agrikulturi za projekt vinarije kod Požege te za stambenu arhitekturu za imanje u Bijači.

Treći nagrađeni projekt je projekt Zračne luke Franjo Tuđman, autora Branka Kincla, Velimira Neidhardta i Jure Radića, koji je osvojio AAP u kategoriji Architectural Design/Transportation.

Pobjedničku nagradu u istoj kategoriji dobili su i željeznički kolodvor Rotterdam Central Station grupe arhitekata te nerealizirani projekt kuće na kotačima od Acmstudia.

Obiteljsko imanje u Bijači

Puni službeni naziv ostvarenja: Obiteljsko imanje u Bijači
Lokacija: (cjelovita adresa) Bijača, BiH
Investitor: privatni
Autori: Tomislav Ćurković / Zoran Zidarić
Suradnici: Cvjetka Peronja, d.i.a.
Projektna tvrtka: DVA ARHITEKTA d.o.o.
Godina projektiranja: 2007.
Godina dovršetka gradnje: 2011.
Površina lokacije: 35 000 m2
Ukupna tlocrtna površina: 950 m2
Fotograf: Robert Leš

Kompleks obiteljskoga imanja prostire se na jednom od zapadno-hercegovačkih brežuljaka, obuhvaćajući približno 35.000 m2 površine. Program je objedinjavao brojne sadržaje – obiteljska kuća za vlasnike, kuća za goste, gospodarske građevine, kuća upravitelja (domara), voćnjak, povrtnjak, vinograd, te brojni športski i rekreacijski tereni s popratnim sadržajima. Tema matrice raštrkanih sela okolice inspiracija je za kompoziciju koju čini niz zasebnih volumena različitih sadržaja.

Sve jedinice kompozicije pažljivo su pozicionirane tako da je omogućen pogled na točke fokusa po želji investitora. Na najvišoj i najudaljenijoj točki nalaze se tri građevine čija funkcija primarno traži najbolju vizuru. (Glavna) kuća vlasnika je stoga u potpunosti fokusirana svojom dužom stranom na jugozapad.

Rezultat odnosa ova tri volumena je međuprostor koji predstavlja mjesto moguće ekspanzije za sva tri sadržaja, povezujući ih funkcionalno u zajedničku cjelinu. Njegova ambijentalnost oslanja se na tradiciju, memoriju mjesta, hercegovačko selo, gdje su upravo ovakvi prostori bili mjesta socijalnih kontakata i društvenih događanja.

Arhitektonski jezik je elementaran, minimalistički, puristički kako dolikuje škrtom krajoliku s naglaskom na low tech. Poveznica s graditeljskim nasljeđem ovog kraja prisutna je u odabiru materijala i arhitektonskih elemenata kao dijelova kompozicije pojedine građevine. Za parterno popločenje i pročelje korišten je (isti i jednako obrađen) kamen iz lokalnog kamenoloma vezujući se tako s kamenom „in situ“ kojeg nalazimo u starom i novom suhozidu po čitavoj parceli.

Svi otvori su uokvireni kako dolikuje kućama u tom kraju, s tim da su loggia-u dobile samo reprezentativne građevine. Samo imanje, uz sve navedene sadržaje, u potpunosti funkcionira samostalno i neovisno uzgojem poljoprivrednih proizvoda i ostalih prehrambenih namirnica. Budući da je kompleks smješten u kršu i slabo naseljenom krajoliku, ova inicijativa predstavlja pozitivni primjer razvoja malog gospodarstva koristeći ono što su nam priroda i zatečeni lokalni uvjeti dali. Arhitektura je nastojala biti integralni dio ovog koncepta.

Vinarija u Slavoniji

Projekt: Vinarija u Slavoniji
Lokacija: Radovanci
Investitor: privatni
Autori: Tomislav Ćurković, Zoran Zidarić
Suradnici: Maja Maroši Pezo, Tomislav Burgund, Dejan Šparovec (vizualizacije)
Projektirano: 2015.

Vinarija je projektirana za istaknutoga domaćega vinara u srcu Slavonije. Parcela je smještena u prekrasnoj “Zlatnoj dolini“, gdje su blage padine, pretežno južna orijentacija i kontinentalni klimatski uvjeti idealni za vinogradarstvo. Suočeni sa savršenom netaknutom prirodom odbacili smo ideju o zgradi koja dominira okolišem te umjesto toga odlučili koristiti mimiku kao metodu projektiranja.

Vinariju smo ugradili u postojeće brdo, zarezujući ga smo gdje je to potrebno. Ova je odluka također bila korisna u smislu potrošnje energije te je unutarnja kontrolu klime i rasvjeta prirodno riješena, što odgovara glavnom stanovniku zgrade – vinu. Cjelokupna konstrukcija je betonska, prekrivena zelenim krovom.

Protežući se preko 3000 m² na tri etaže, vinarija sadrži prostore za izlaganje i degustaciju te proizvodni pogon. Služeći kao lokalni orijentir, vinarija je zamišljena kao kamen temeljac turističkog naselja koji će biti izgrađen u budućnosti.

2016. godine Vinarija u Radovancima je osvojila prvu nagradu časopisa The Plan, u kategoriji proizvodnih građevina.

Projekt Zračne luke Franjo Tuđman

Službeni naziv ostvarenja: Projekt zračne luke Franjo Tuđman
Lokacija: Zagreb
Autori projekta: Branko Kincl, Velimir Neidhardt i Jure Radić
Projektni suradnici: Ivana Benković, Ana Breka, Mirta Dropuljić, Ivana Drviš, Almir Ibrahimović, Igor Janković, Zrinka Mustać, Mihovil Selak
Konzultant projekta: Goran Tončinić
Krajobrazna arhitektura: Robert Duić
Projektne tvrtke: Kincl D.O.O., Neidhardt arhitekti d.o.o., IGH Projektiranje d.o.o.

Izgradnja novoga putničkoga terminala zračne luke Zagreb predstavlja novu osnovicu urbanizacije, usmjeravajući silnice razvoja prema urbanom okruženju posebice prema Velikoj Gorici.

Definicija spomenute aglomeracije transformira se kroz novu, kompleksnu distribuciju urbanih struktura koje se formiraju duž novonastalih osi, povezujući središte Velike Gorice sa zonom Novog putničkog terminala. Ovaj spoj kulminira u zoni Aerodromskog poslovnog centra (Airport Cityja). Nastaju višesložne kumulativne atraktivnosti i komplementarnih međufunkcija, a objekati zračne luke i grad Velika Gorica poprimaju obilježja najviše razine urbaniteta i nova značenja.

Oni se potencijalno spajaju u jedinstveno žarište urbane djelotvornosti metropolskog područja Zagreba, sa snažnom simbolikom i ekonomskim odrazom na nacionalni i širi regionalni prostor. Specifična arhitektonska forma postignuta je jedinstvenim spojem estetskih fenomena i funkcionalnih pitanja koja spajaju okolišne, simbolične i povijesne paradigme ljudskog razvoja s otvorenošću spram globalnih načela i zatečene lokalne kulture.

(Jutarnji list)

4 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.