Kraj ere dugih serija: Zašto publika sve više bira miniserije umjesto deset sezona?

Na dodjeli nagrada Emmy 2019. godine, glumci Bill Hader i Phoebe Waller-Bridge uručivali su nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu u ograničenoj seriji.

U svom uvodu, Hader je format opisao kao “TV seriju koja je otkazana”. Iako je šala bila simpatična, već tada nije imala snagu kakvu bi imala nekoliko godina ranije. Ograničena serija, nekad poznata kao miniserija, više nije na marginama; danas zauzima središnje mjesto.

Od “Daminog gambita” do “Černobila”, ograničene serije doživljavaju nevjerojatan porast popularnosti, posebno u godinama nakon pandemije.

U eri prezasićenosti sadržajem, publika se sve više okreće kratkim, zaokruženim pričama. Čini se da zlatno doba dugovječnih hitova poput “Breaking Bada” polako zalazi, dok televizijske kuće prepoznaju sve veći apetit gledatelja za miniserijama.

Dok serije s više sezona često sjajno započnu, a zatim izgube zamah jer se priča razvuče, a filmovi pokušavaju ugurati previše radnje u dva sata, ograničene serije pogađaju savršenu ravnotežu. Upravo ta spremnost da se priča ispriča u cijelosti, bez straha od iznenadnog otkazivanja, jedan je od najprivlačnijih aspekata.

Odsutnost dugoročnih ugovora omogućuje privlačenje najvećih holivudskih imena koja se ne žele obvezati na pet ili više sezona. Producenti ulažu napor u kvalitetu umjesto u kvantitetu, fokusirajući se na to da šest epizoda stoji samostalno kao zaokruženo remek-djelo.

Korijen promjene leži u jednom imenu: Ryan Murphy. Početkom prošlog desetljeća miniserija je bila gotovo mrtav medij. Sve se promijenilo 2011. godine s Murphyjevom serijom “American Horror Story”, koja je pokazala neiskorišteni potencijal formata. Njegov najveći utjecaj stigao je s franšizom “American Crime Story”, čija je prva sezona o O.J. Simpsonu postala kulturni fenomen.

Nakon Murphyja, HBO je preuzeo inicijativu s hitovima poput “Big Little Lies” i globalnim fenomenom “Černobil”. Kratak format potaknuo je mnoge da tim serijama daju priliku.

Ipak, popularnost nosi i negativne strane. Producenti su shvatili da ograničena serija može brzo stvoriti popularnost, pa neke projekte guraju u taj format bez pravog razloga.

Još veći problem je trend da “ograničene” serije to prestaju biti; uspjeh serija poput “Big Little Lies”, “The White Lotus” ili “Squid Gamea” naveo je producente da snimaju nastavke koji često narušavaju prvobitnu zaokruženu poruku.

Hoće li pohlepa industrije uništiti miniserije ili je ovo tek početak njihove dominacije, pokazat će vrijeme. Jasno je samo da su autori koji su iskoristili format za pričanje sažetih i uvjerljivih priča stvorili neke od najboljih televizijskih sadržaja 21. stoljeća, prenosi Raport.