Ova je godina trebala biti posvećena 250. obljetnici Beethovenova rođenja, no svjetska prijestolnica klasične glazbe, Beč, utihnula je zbog koronavirusa i cijeli glazbeni sektor strahuje za svoju budućnost.
Bečka državna opera je u uobičajenim okolnostima mravinjak u kojemu radi tisuću ljudi, kaže njezin direktor Dominique Meyer. Sad je sve tiho i to mi emocionalno teško pada.
U Beču slušaju, sviraju i pjevaju kao što dišu. Festivali su povezani i uvijek je negdje neki orkestar kojemu se možete diviti ili neka opereta koju možete poslušati.
No, u velikim glazbenim institucijama sezona je naglo prekinuta prije mjesec i pol, s prvim zabranama okupljanja i zatvaranjem dvorana.
Beč ima kulturnu ponudu usporedivu s metropolisom od pet milijuna ljudi, a nas je ovdje skoro triput manje, rekao je direktor gradskog turističkog ureda Norbert Kettner. To je ono što u Beč privlači tri četvrtine od osam milijuna posjetitelja godišnje, dodaje.
Tri zgrade opere, dvije koncertne dvorane – obično se pod krovovima tih hramova glazbe svake večeri natiska 10.000 ljudi jer je sve rasprodano. Na pretplatu za Bečki filharmonijski orkestar čeka se 14 godina.
Ekonomsko plućno krilo
Zaustavljanje kulturne mašine u gradu valcera moglo bi rezultirati financijskom katastrofom kakva nije zabilježena od Drugoga svjetskog rata.
Državna opera obično zarađuje 131.000 eura dnevno samo od prodaje ulaznica, kaže Meyer. I ne samo to, ona puni sve hotele i restorane u blizini. Ona je njihovo ekonomsko plućno krilo.
Državna opera je ekonomsko plućno krilo
Najpogođeniji su umjetnici. Trebao sam pjevati Arabellu u Beču u svibnju, pa ići u Toronto, Istanbul, Pariz, kaže tenor Michael Schade.
Trideset koncerata je otkazano, dodaje bariton Florian Boesch. Organizatori su se pozvali na klauzulu velike katastrofe i ne dobivamo nikakvu kompenzaciju.
To potvrđuje i Laurent Delage, agent opernih pjevača i dirigenata. Ugovori se naglo prekidaju, u velikoj većini slučajeva bez obeštećenja.
Propali mikrokozmos
Odgađanje velikih produkcija je nemoguće jer se planiraju godinama unaprijed. Kad propadne veliki projekt, uruši se cijeli mikrokozmos, kaže operni direktor Benjamin Prins.
Kostimografi, tehničari, majstori rasvjete, pjevači… uložili su šest mjeseci života u pripreme i probe, a sada su prisiljeni ostati u svojim domovima bez novčića jer isplate najčešće nema prije premijere, pojasnio je.
U pomoć je priskočila austrijska vlada. Svaki umjetnik može dobiti od 1.000 do 2.000 eura mjesečno za četveromjesečno razdoblje.
Za ostale će sve ovisiti o odlukama o ublažavanju mjera borbe protiv virusa.
Premda je Austrija u utorak počela ublažavati mjere izolacije, još nije određen datum nastavka kulturnog života jer masovna okupljanja mogu ponovno rasplamsati zarazu.
Možda neće biti predstava do jeseni, rezignirano kaže Kettener, jer je kultura upisana u DNK Bečana i ne znam kako ćemo bez nje.
No, dotad nastavljamo pjevati, kaže Boesch. Nikad nije bilo toliko glazbe na internetu. Virus nas ne može ušutkati.
(Hina)
