Kolumna: Uragan Hillary

Hladni dani u Zagrebu tjeraju te da večernje sate provodiš pred televeizijom i ‘vrtiš’ sve moguće programe kako bi našao nešto zanimljivo. Informativne emisije manje više se bave uraganom koji je ‘poharao’ istočnu obalu SAD-a. Senzacionalistički novine i televizije priželjkivali su veliku katastrofu jer to je, eto, dobar materijal za obradu i dobra kaša za potrošače informacija. Uragan Sandy doista je napravio popriličnu štetu SAD-u, ali to sigurno nije veliki problem za američku naciju koja će se uspjeti i iz ovoga izvuči i usput snimiti koji film da bi cijelom svijetu pokazali koliko je američka nacija snažna i jedinstvena kada su u pitanju katastrofe ove vrste.

piše: Ivan Pavičić l poskok.info

Sigurno je i da će jedina dva ozbiljna kandidata za mjesto predsjednika SAD-a iskoristiti ovu katastrofu da dobiju koji izborni bod. Ako se dogodi čudo pa Obama izgubi zbog uragana Sandy nove generacije politologa će proučavati pojam ”Sandy”. Dok će prosječni Amerikanac snositi (političke i materijalne)posljedice od uragana Sandy, mi koji smo šarenilom nacija i religija napučili brdoviti Balkan snositi ćemo posljedice jednog drugog uragana koji dolazi sa istočne obale SAD-a– onog političkog.

Amerikanci se opet petljaju u naše živote i postaju naporniji od Hrvata iz Perecije koji se petljaju u živote Hrvata koji žive izvan granica RH, točnije onih u BiH, a ne plaćaju porez u njoj. Poruka Washingtona poslana preko Clintonove supruge je jasna, a ta je da se granice u Europi neće mijenjati. Kosovo je zadnje uhvatilo babu i pojelo kolač. Za Hrvate u Bosni i Hercegovini i Katalonce u Španjolskoj priča je očito gotova.

Kolača više nema i slobodno se mogu vratiti svojim svakodnevnim poslovima kojima će puniti budžete države koju ne vole i ne osjećaju svojom. Možemo polemizirati danima o američkom uplitanju u dnevno političke teme Bosne i Hercegovine, ali sumnjam da ćemo nešto postići. Ja osobno smatram da bi sve tri nacije morale pokazati karakter kojim bi riješili problem nacionalnog pitanja samostalno jer teško da će lobiranjem bilo koje strane političke velesile problem biti riješen jer oni jednostavno ne žele razumijeti težnje naroda koji se osjećaju potlačeni u političkom smislu. Pomalo je i drska izjava da se granice neće mijenjati jer ona upućuje na to da nacije u Europi ne smiju upravljati vlastitom sudbinom nego se njihova sudbina mora projektirati u dalekom Wahingotnu.

Težnje svakog naroda za nezavisnošću i autonomiju su potpuno legitimna stvar i nitko nema pravo utjecati na odluke koje narod donese po pitanju određenja vlastite budućnosti.

Sarajilije , ai i ostali građani Bosne i Hercegovine, mogli su na primjeren način odgovoriti gosp. Clinton i preko nje poslati humanitarnu pomoć SAD-u koje je pogodila katstrofa. Na primjer, mogli su poslati Lijanovićeve konzerve, kojima je istekao rok, koje bi podijelili na Manhattanu ‘gladnim’ građanima New Yorka.

Nadam se da neće biti puno onih konzumenata koji vuku podrijetlo iz Južne Amerike pa da ne skuže da jedu u stvari brazilsko meso. Tako bi propala izvrsna reklama Bosni i Hercegovini i Lijanoviću jer bi ‘neuki’ američki svijet (možda) saznao da Bosna i Hercegovina možda nije telekompanija ili tvornica namještaja nego je to u stvari država na brdovitom Balkanu u kojoj se ponekad troši novac njihovih poreznih obveznika na svakva onaniranja! Živi bili pa vidjeli.