Pravnici, ekonomisti, inženjeri prometa, strojovođe, konobari, vjeroučitelji, pekari i cijeli niz drugih profesija u istim su klupama Učilišta Dante i svi s istim ciljem – steći kompetencije oblagača keramikom.
Ta ustanova, koja provodi programe obrazovanja odraslih, započela je s edukacijom već treće skupine polaznika koja želi steći vještine postavljanja keramike, a navodeći da jedino Učilište Dante u Primorsko-goranskoj županiji provodi ovakav oblik edukacije, ravnatelj Andrej Marušić kaže da u oblaganju keramike 40 posto polaznike čine oni s diplomom.
Riječ je o visokoobrazovanim polaznicima koji se prekvalificiraju. Motiv je svima sličan: brža zapošljivost, mjerljiva kvaliteta rada i cijena vještine koju tržište prepoznaje, ne sutra, nego odmah. Sve više ljudi s diplomom dolazi po zanat. Kažu nam isto: žele vještinu koja se plaća i siguran posao. Naš zadatak je pružiti im maksimum prakse i standard izvedbe koji poslodavci traže, objašnjava Marušić, prenosi Hercegovina.in.
Dodajući da je dosad u dvije skupine edukaciju završilo 24 polaznika, stručni suradnik Odjela za obrazovanje i razvoj karijera Marko Čobanov kaže da, iako je edukacija treće grupe krenula nedavno, već postoji veliki broj zainteresiranih i za četvrtu grupu.
Imamo šestero prijavljenih za iduću grupu, a okvirni početak nastave planiran je za kraj siječnja ili početak veljače, tako da zainteresirani polaznici imaju dovoljno vremena za prijavu. Važno je napomenuti da je tečaj moguće upisati potpuno besplatno, uz financiranje putem vaučera Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Velik broj polaznika na ovom tečaju ima prethodno stečene kvalifikacije koje nisu srodne sektoru u kojem se aktualno obrazuju, što ukazuje na rastući trend potrebe za prekvalifikacijom, a keramičarski poslovi svakako spadaju među atraktivnija i materijalno unosna zanimanja u posljednje vrijeme, što objašnjava i velik interes, navodi Čobanov.
Majstori postali traženiji od liječnika: U BiH se na radove čeka mjesecima
Trenutna skupina, kaže predavač Marin Čaušević, broji 22 polaznika, a svi će oni nakon 195 sati prakse, 60 sati teorije za oblagača te 10 sati nastave zaštite na radu polagati završni ispit iz teorijskog i praktičnog dijela.
Imamo polaznike raznih profila, a motivi su različiti. Neki dolaze jer žele to naučiti, a neki zbog promjene profesije. Predajem u Graditeljskoj školi za industriju i obrt i unatrag nekoliko godina interes za keramičare-oblagače raste. Došlo je do »booma« i interesa osnovaca za upis, objašnjava Čaušević.
Dodajući da je svakako poticaj za takav interes cijena postavljanja pločica koja po četvornom metru kreće od 30 eura i penje se sve do 60 ili 70 eura, Čaušević kaže da svi polaznici praktični dio odrađuju kod obrtnika.
Prethodna grupa u većini je za praktičan rad iskoristila ljeto, jer većina polaznika radi negdje te je vrlo teško 195 sati prakse odraditi samo subotom pa su uzimali godišnji odmor za to odraditi, govori Čaušević.
Izazov i užitak
Keramičarski alat, pločice i prljave ruke nisu strani ni ženskom spolu jer među 22 polaznika našla se i Klara Dujmović koja je prije deset godina završila Upravni studij na Pravnom fakultetu, jednu je godinu radila u struci i, kaže, paralelno se pripremala za zaokret – upis Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Tijekom školovanja na Akademiji u sklopu Erasmus+ programa jedan semestar provela sam na češkom Sveučilištu Jan Evangelista Purkyn, Ústí nad Labem, na odsjeku Prirodni materijali te također jedan semestar na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna (UMPRUM) u Pragu, na smjeru Intermedijalne konfrontacije.
2023. godine diplomirala sam na odsjeku Kiparstva paralelno se izražavajući u mediju filma, zvuka, fotografije, performansa, čime se i danas bavim kombinirajući medije i pristupe ovisno o ideji koju nastojim prenijeti. S jednim od oblika rada keramičara u širem smislu, mozaikom, susrela sam se tijekom Akademije, a pohađala sam i kolegije umjetničke keramike te u mediju keramike realizirala jedan dio diplomskog rada pod nazivom »Kultivacije« za koji sam izradila 80 keramičkih češljeva.
Budući da u svom životnom okruženju nastojim što je više moguće popravaka i radova odraditi sama i to kontinuirano i raznovrsno učenje mi predstavlja ujedno izazov i užitak, prošle godine sam razmišljala i o tečaju oblaganja keramikom. No tada mi ponuđene opcije učenja nisu potpuno odgovarale, ali ostala je posijana ideja i nekoliko mjeseci kasnije sam na reklamama HZZ-a vidjela da postoji mogućnost upisa programa za oblaganje keramikom te sam osjetila da je to pravi trenutak, otkriva Dujmović.
Kaže i da nije na tragu potpunog prelaska u smjer keramičarke, iako je i ta opcija otvorena.
Na edukaciju i osposobljavanje gledam kao ulaganje u još jedan od alata koji mi proširuje polje mogućeg djelovanja i otvara dodatne poglede i promišljanja o načinima implementacije vlastitog umjetničkog izraza u proces oblaganja keramikom, pružajući mi priliku za promišljene intervencije u svakodnevnom prostoru, objašnjava Dujmović.
Pokretanje posla
Želja za isprobavanjem novih stvari u životu u učionicu Dantea dovela je i Vedrana Vukelića koji trenutno radi u skladištu, iako je završio studij cestovnog prometa na Veleučilištu u Rijeci.
Oduvijek me zanimala suha gradnja. U slobodno vrijeme stalno nešto radim, gletam, zidam, a ovim sam htio proširiti vidike. Želim steći znanje, praksu i iskustvo steći zbog sebe. Žao mi je što nisam pri upisu u srednju školu otišao u zanat. Međutim, tada se ta zanimanja nisu cijenila. Ovdje imamo odličnog profesora, koji se maksimalno trudi oko svakoga pojedinačno, kaže Vukelić.
Za razliku od njega, Anes Ese po struci je podopolagač, međutim, kaže, tadašnji program i nije mu dao velika znanja.
Praksa koju smo odrađivali svodila se na bacanje smeća i rušenje, a nije me tada to toliko ni zanimalo. Imao sam obiteljski posao kojim se i sada bavim. Želim obnoviti znanje. Ovo što sada učimo djeluje mi zanimljivije i konkretnije, objašnjava Ese.
Dodajući da je obiteljski posao pekarstvo, kaže da je na edukaciju krenuo isključivo zbog sebe, ali i opcija za pokretanje novog posla ostaje otvorena. Kaže da ga zanima i knauf pa nije isključeno da neće uslijediti još koja edukacija, a i on i Vukelić slažu se da, iako postoji mogućnost praćenja teorijskog dijela edukacije online, daleko je kvalitetnije doći u Dante i sjesti u klupu te uživo slušati predavača.
Nije da ne volim pekarski posao, to je doktorski posao. U toplome si, zamijesiš tijesto, ali obitelj se povećava pa treba razmišljati i o drugim opcijama. Građevina me oduvijek zanimala, a sada se i način rada promijenio. Keramika je postala umjetnost koja je dobro plaćena, zaključuje Ese.
(www.jabuka.tv)
Igrom slučaja imam dvojicu poznanika u Širokom koji su se odlučili krenuti sličnim stopama.
Doduše, nije keramika, otišli su u bravariju. Kažu da je najteže bilo u glavi prelomiti i odreći se traperica i košulja i toplog ureda u firmi. Naravno, daleko su još od majstora, ali kažu da su zadovoljni, da ima strašno puno za naučiti, ali pomalo. Već su skoro godinu dana na “praksi” u domaćoj bravariji i ne smatraju se dovoljno kompetentnim da mogu nešto sami pokrenuti, kažu da imaju brdo upitnika. Eto, samo poticaj da je sve moguće.
Bravarija se sklapa u radionicama, keramika je nešto sasvim drugo.
Rigips je zakon i dobra para, kakva keramika ljudi moji, oči iskoče mireć, a tek koljena kako stradaju
Baš me zanima koliko će ih preći na keramiku
ode visoko skolovanje u penis haha ha , sad ce ovi sa visokom kvalifikacijom unistiti poso ljudima koji su dosada radili keramiku jada ti jada bice ovo ko sa smiljem
Ma vidi, to je samo moderno reći. Od 10 njih koji pokušaju, možda 1 ostane, ali i to teško. Zanat je danas nikad teži, traži se savršenstvo, kopije radova sa interneta koji su često uređeni. Pričao sam sa mehaničarom, prošlo mu je 10 momaka kroz radionicu, neće nitko da ostane, odlaze u konobare, zaštitare, pekare i slično. Plaća je tu najmanji problem, svi oni imaju solidna primanja, ali težak je to kruh, pretežak.
Keramika je otišla u umjetnost, rade se zahtjevne stvari. Ljudi vide nešto na internetu i htjeli bi tako. Leđa nastradaju za kratko vrijeme.
Nemojte reklamirati zanate da nebi puno ljudi napustilo urede i racunare onda ce brzo biti problem da nece niko u uredima htjeti raditi.
Nema dobra ,cim ovi s fakultetom rade druge poslove …ima ih u trgovinama isto ,cura zavrsila farmaciju ,druga visu gradevinsku i obje rade u Zari
Rade u zari i slicnim glupostima jer su pozicije po drzavnim institucijama zauzeli oni koji su jedva zavrsili srednju skolu, da naprave obicnu sitnicu treba im mjesec dana,sto puta te vrate jer eto nisu jos zavrsili!
Koliko ljudi sa VSS radi po kafićima, različitim radnjama, skladištima, po sezonama, svi oni govore da je OK, dok im nešto ne ispadne. Dako da… Netko će sa Ekonomskim fakultetom, Pravnim fakulteom, itd. , više voliti raditi keramiku ili slično od svoje struke, teško.
Od keramike odoše leđa i koljena dok je zanat zeznut za naučiti. Puno ljudi zna zalijepiti pločice ali malo ljudi zna to uraditi pravilno i majstorski.
Da, malo ih zna keramiku uraditi kako treba. Neki misle da samo uđeš u prostoriju gdje se stavlja keramika i bude gotovo, naplatio i to je to.
Puno bola zarada je moleraj a da nekazem kolko zgodnija
Ne postaje se keramicar za 180 + 60 casova, to su bajke i lazi i ne zaradjuje se vise od diplomiranih inzinjera…keramicar sam pa znam odlicno koliko je to tezak posao. Danas se radi sa velikim dimenzijama, uzmi granitnu plocicu od 120×60 nanesi lepak pa podigni 40 kg na visinu 1,7 metara pa se uveri…o kolenima necu ni da pisem sta trpe.