Povijest Irana u 20. stoljeću obilježena je dubokim kontrastima — od ambicioznih pokušaja pretvaranja zemlje u modernu, sekularnu silu do naglog povratka tradicionalnim klerikalnim vrijednostima.
Razumijevanje današnjeg Irana nemoguće je bez osvrta na razdoblje vladavine Muhameda Reze Pahlavija, čije su reforme donijele društveni napredak, ali i posijale sjeme otpora koji će zauvijek promijeniti lice Bliskog istoka.
U nastavku donosimo pregled života u predrevolucionarnom Iranu i ključne čimbenike koji su doveli do svrgavanja monarhije.
Kakav je bio život prije revolucije?
Iranska revolucija smatra se jednim od najvažnijih geopolitičkih događaja 20. stoljeća. Postavila je predložak za novi oblik političkog islama i uvela duboko konzervativnu teokratsku državu koja postoji i danas.
No prije nego što je revolucija ajatolaha Homeinija “preobrazila svaki aspekt iranskog društva”, Iran je bio “sasvim drugačiji svijet“, navodi International Policy Digest (IPD).
Gotovo 40 godina, sve do 1979., zemljom je vladao prozapadni šah Mohammad Reza Pahlavi. Tijekom njegove autokratske vladavine “iransko gospodarstvo i obrazovne mogućnosti su se proširili” dok je on “poticao zemlju na usvajanje zapadno orijentirane sekularne modernizacije, dopuštajući određeni stupanj kulturne slobode”, piše Business Insider.
U tom su razdoblju prava žena također znatno proširena. Žene su bile “poticane na obrazovanje” i bilo im je dopušteno slobodno miješanje s muškarcima, navodi IPD.
Pravo glasa stekle su sredinom 1960–ih, kada su i prve zastupnice izabrane u parlament. Hidžab je također bio zabranjen, a žene su poticane da se odijevaju u modernu odjeću zapadnog stila, navodi BBC.
Međutim, šahova prozapadna liberalizacijska agenda nije se protezala na uvjete njegove vlasti. Nije dopuštao nikakvu vrstu neslaganja u svojem režimu, a “njegove sve autoritarnije mjere i konačno odbacivanje višestranačke vlasti pripremili su teren za neslavnu revoluciju”, piše Business Insider.
Što je dovelo do revolucije?
Iako su šahove reforme pozdravili pojedini dijelovi društva, za mnoge je to bilo previše i prebrzo.
“U svojim naporima da modernizira zemlju, šah je pretjerao“, navodi International Policy Digest.
Mlađim Irancima zabrana hidžaba nije smetala; stariji članovi društva mnogo su se teže asimilirali.
Ugnjetavanje koje su ljudi osjećali dovelo je do pojave vođa koji su pozivali na povratak tradicionalnim vrijednostima, što je u konačnici dovelo do Revolucije 1979, navodi IPD.
Ajatolah Homeini, koji je živio u egzilu od ranih 1960-ih, postao je personifikacija rastućeg vala otpora šahovoj brutalnoj vladavini i rastrošnom načinu života.
Dok je nezadovoljstvo tinjalo godinama, mnogi datiraju početak revolucije u siječanj 1978. godine, kada su izbili studentski prosvjedi u obranu Homeinija, nakon što ga je vladin list Ettela’at u članku pod naslovom “Iran i crvena i crna kolonizacija” nazvao “britanskim agentom“.
Unatoč kasnijem reakcionarnom zaokretu, on je uspio mobilizirati potporu široke koalicije različitih dijelova iranskog društva – od religioznih konzervativaca u ruralnim krajevima do ljevičarskih mladih radikala u gradovima – te, što je možda najiznenađujuće s obzirom na ono što je uslijedilo, i velikog udjela žena.
(www.jabuka.tv | Foto: Instagram)
Izgledao je tako da su se prihodi od nafte dijelili 14% Iranu a 86% britanskim i američkim kompanijama. Pošteno, onako po protestantsko židovski. Kasnije su promijenili u pola pola ali tek nakon što se troškovi proizvodnje i prijevoza odbiju, ali bez obaveze da se iranskoj strani prikaže troškovnik. Pošteno, onako kao što su pošteno stekli pravo građenja plinovoda na našoj zemlji.
O pljački iranskog novca u zapadnim bankama u vrijednosti nekoliko stotina milijardi i sankcijama, a sada evo i vojnom napadu, ne treba ni govoriti. Jedno je jasno: americki i izraelski režimi su teroristički podmukli režimi koji iza sebe ostavljaju smrt i uništenje.
Naravno, želju i htijenje Irana da ostane suveren i neovisan ne mogu razumjeti mentalni robovi koji kao svoje prirodno stanje prihvaćaju da im nad glavama petorazredni zapadni diplomati istresaju usrane gaće i kojima je posve prihvatljivo da im se u sred sjednice parlamentarne skupštine putem televizora javlja kaubojski veleposlanik sa naputkom kako glasovati.
Takvi ne mogu razumjeti one koji žele na svojoj zemlji imati svoju vlast i zbog toga su spremni na žrtvu. Oni, jadna ljudska bijeda, može se samo rugati dok puzi pred okupatorom koji ga uništava i pljačka.
Takvi se rugaju Kubi koja pati pod američkim sankcijama 70 godina i opstaje. Upitaju li se koliko bi ove ovdje prčvarnice izdržale pod sankcijama terorističkog protestantsko židovskog režima? Mozda tjedan dana ili manje.
Takvo mentalno roblje i nije ni za što nego da poslušno izvršava sve dok ga se maltretira.
Ovaj odnos zapada prema Hrvatima se samo može označiti kao bolestan sadomazo odnos kojem oni nas maltretiraju a mi uživamo.
Evo primjer: doplutala kanta govana u Split, nacrtana meta na čelo, oni kažu došli saveznici.
Jedan metak a ne raketa je dovoljna da uništi sezonu, da propadnemo kao mujinih 23%, a oni kažu naši prijatelji i saveznici.
Zar nije bolesno podržavati na forumu Hercegbosne one koji su ugasili Hercegbosnu pod prijetnjom oružja a one koji su je stvarali osudili i pozatvarali u Hagu?
Pa nije bolesno ako nema savjesti, ali samo degenerik nema savjest.
E moj narode😆uzmimo u ruke sudbinu i sreću.A sada nek zapiva u Splitu.Nestalo bi ga za vas.
Plutajuća kanta govana koju je onesposobili iranska raketa nije pristala niti u Grčkoj niti u Italiji jer je ne žele svjesni da im kanta govana koja je meta može unistiti sezonu.
Ali u Hrvatsku mogu jer HDZ i bulumenta degenerika koja se tamo namnožila dopušta da se okupator usidri i sve skupa nas dovede u opasnost.
Svaki hadezeovac zaslužuje da mu se usrane gaće američkog mornara zalijepe preko glave dok se klanja gazdi govoreci jao što vam ovo miriše.