Josipović: Moja politika pomirenja rezultirala je relaksacijom odnosa u BiH

Svoje viđenje trenutne političke situacija u Bosni i Hercegovini, te odnos hrvatske politike prema BiH i Hrvatima u Bosni i Hercegovini komentirao bivši predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u kolumni za Globus, koju prenosimo u cijelosti.

Politika pomirenja u regiji koja je, uz ulazak u Europsku uniju i borbu protiv korupcije, posebno pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva, bila okosnica moje politike u predsjedničkom mandatu počela je burno, gotovo dramatično.

Odlazak u Sarajevo i govor u Parlamentarnoj skupštini BiH u kojemu sam izrazio poštivanje suverenosti i jedinstvenosti BiH, priznao pogreške hrvatske politike u ratno i poratno vrijeme te istaknuo kako nam je BiH najvažniji susjed izazvao je u Hrvatskoj prilično bure.

Piše: Ivo Josipović

Tadašnja HDZ-ova Vlada negodovala je, sazivali su se skupovi generala, bivših premijera i tko zna koga sve da bi se osudio moj nastup u Sarajevu. Teza da se interesi BiH Hrvata najbolje brane u toj državi, pa i u glavnom gradu Sarajevu, te da famoznu formulu o jednakopravnosti građana i naroda treba graditi dogovorom unutar BiH, u desnim je krugovima dočekana na nož. Bilo je i glasova kako treba pokrenuti postupak opoziva predsjednika za što tada HDZ nije imao snage.

Začudo, u samoj BiH Hrvati nisu bili posebno kivni na moj sarajevski nastup. Vjerojatno su tada vodeći hrvatski političari u BiH vidjeli da dotadašnja politika koja je vodila stalnoj konfrontaciji s ostala dva konstitutivna naroda, posebno s Bošnjacima, nije davala rezultat. Čekali su da vide može neka nova politika bolje.

Posebno, jer je moj prvi odlazak u BiH bio ojačan do tada nezamislivim gestama, odlascima na stratišta gdje su pale žrtve iz redova sva tri naroda i gdje sam na komemoracijama uspio okupiti političare i vjerske velikodostojnike svih vjera. Iznenadio je i odlazak u Mostar gdje sam inzistirao da se na sastanak s predstavnicima hrvatskih stranaka pozove i predstavnik SDP-a, tadašnji predsjednik Željko Komšić, smatrajući da trebaju sudjelovati predstavnici svih relevantnih stranaka u kojima djeluju Hrvati, ne samo onih s nacionalnim predznakom i ne samo iz Hercegovine.

Kada je vlada gospođe Kosor vidjela da ogromna većina građana u Hrvatskoj podržava moj nastup u Sarajevu, promijenila je ploču. Zajedno smo sastavili deklaraciju o BiH koju je prihvatio Hrvatski sabor i koja je značila zaokret u hrvatskoj politici prema BiH. Tu je politiku koju sam započeo s vladom Jadranke Kosor, uglavnom, nastavila i vlada premijera Milanovića. Nažalost, kasnije vlade i predsjednica Grabar-Kitarović nisu imali snage i mudrosti nastaviti takvu politiku i u mnogome su se vratili paternalističkoj politici prema Hrvatima u BiH sa svim štetnim posljedicama po bilateralne odnose Hrvatske i BiH te položaj Hrvata u toj državi.

Što je bila bit nove politike i kakve je rezultate dala?

Najvažnije postavke nove politike bile su vezane uz odmak od ideja kako bi se “hrvatski krajevi” u BiH trebali priključiti Hrvatskoj ili barem ustrojiti kao tzv. treći entitet. Naime, kao temeljni je postulat politike prema BiH istaknuto načelo punog poštivanja suverenosti BiH i nemiješanja u njene unutarnje poslove.

Sukladno tome, smatrao sam, smatram i danas, da visoki dužnosnici Republike Hrvatske ne bi u javnosti trebali raspravljati treba li u BiH dva, tri, pet ili pedeset entiteta. Naprosto, to je unutarnje pitanje te države. Isto tako, pokušaj Hrvatske da međunarodnim pritiscima i dogovorima s trećim državama isforsira promjenu izbornog zakonodavstva u BiH naivno je štetočinstvo u odnosu na interese hrvatskog naroda.

Zaista je politički diletantizam potez predsjednice da ode u Tursku i tamo s Erdoganom pokušava “dogovarati” izborno zakonodavstvo u BiH. Erdogan je, naravno, kao i Putin, javno odbio predsjednicu koja je time dobila dva zvučna šamara i opravdanu kritiku iz BiH.

Kako bismo mi ocijenili da, recimo, Vučić ode u Njemačku i s Merkel lobira promjenu hrvatskih zakona!? Hrvatska vanjska politika valja poticati, ne na agresivan i iritantan način, već tihom diplomacijom, ona rješenja koja jačaju BiH, otvaraju njenu europsku budućnost i vode demokratskim rješenjima koja će kod pripadnika sva tri naroda otkloniti nezadovoljstva i strahove te učiniti da famozna formula o ravnopravnosti naroda i pojedinaca dobije konkretan sadržaj.

Naša politika prema BiH nužno je morala prepoznati strahove i ambicije nacionalnih politika i običnih ljudi u BiH te pomoći da ključni negativni katalizator unutarnjih odnosa u BiH, međusobno nepovjerenje, bude uklonjen ili barem umanjen. To se posebno tiče odnosa Hrvata i Bošnjaka. Naime, sposobnost bošnjačkih i hrvatskih političara da urede odnose ta dva naroda u Federaciji BiH bila je i bit će ključna za budućnost BiH i budućnost Hrvata u toj državi.

Vrlo često imao sam formalne i neformalne sastanke s liderima sva tri naroda, posebice s predsjednicima Čovićem i Izetbegovićem, ali i drugima. Često su to bili “brain storming” sastanci, bez medijske pozornosti. Osobno, te sam sastanke vidio prije svega kao pokušaj jačanja međusobnog povjerenja lidera u BiH i put približavanja stavova o ključnim pitanjima za svaki od naroda.

Istina je, način izbora članova predsjedništva omogućava majorizaciju. Rezultat jest legalan, ne uvijek i legitiman. Najvažnije, svi politički relevantni faktori u Hrvatskoj, Vlada, ministarstvo vanjskih poslova na čelu s VesnomPusić i ja kao predsjednik, inzistirali smo da hrvatska politika u BiH bude najsnažnija proeuropska politika u toj zemlji, uz snažan zagovor koji smo davali europskoj budućnosti BiH.

Rezultati su bili vidljivi: očekivanja Hrvata u BiH imala su drukčiji, bolji prijem u međunarodnoj zajednici, uz vidljivo otopljavanje unutarnjih odnosa u BiH. Loša politika koju su vodili politički predstavnici sva tri naroda, “tamo gdje smo većina, dominirat ćemo, gdje smo manjina kukat ćemo što nas majoriziraju”, bila je ublažena.

Tim političkim okolnostima na izborima za predsjedništvo BiH, pripremljen je teren da bošnjački birački korpus ne utječe na izbor člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda. I o tome se razgovaralo a da se pri tome akteri nisu naslikavali u medijima i davali izjave koje mogu iritirati ovaj ili onaj dio javnosti.

I Dragan Čović je glatko, s manje glasova no što ih je dobio na netom održanim izborima, postao član predsjedništva. Tko god bude odlučivao o budućoj politici prema BiH, mora se upitati kako je to bilo moguće, a sada nije! Hrvati iz BiH nisu ni na mojim prvim, još manje drugim predsjedničkim izborima glasali za mene.

Ali, većinom su poštovali politiku koja je vođena. Potkraj mandata otišao sam u Mostar i bio pozvan u redakciju Večernjeg lista za BiH. Glavni urednik Jozo Pavković okupio je cijelu redakciju i rekao kako mi se ispričava za sve loše što se znalo o meni i mojoj politici pisati u Večernjaku, jer da za Hrvate u BiH ni jedna dosadašnja politika nije učinila više. Priznajem, bilo mi je to drago čuti.

Što dalje?

Promjenom vlasti u Hrvatskoj na svim razinama, došlo je do promjene politike Hrvatske prema BiH, ali i do promjene hrvatske politike unutar BiH. Na sceni je opet bila paradna podrška: naslikavanja bez kvalitetnih političkih poruka, iritantne izjave, isključivost i prepucavanja političkih elita unutar BiH granica, ali i prekogranično.

Rezultat: pogoršanje odnosa među državama, ali i pogoršanje odnosa među narodima unutar BiH, rast međusobnog nepovjerenja, konačno i izborni rezultat za predsjedništvo koji smo vidjeli. Posebno, izjave predsjednice Grabar-Kitarović o BiH kao opasnom leglu terorizma i njeno eklatantno miješanje u unutarnje poslove BiH nemuštim zalaganjem za promjene tamošnjeg izbornog zakonodavstva kod Erdogana i Putina, interesima Hrvata nanijele su nemjerljivu štetu.

Kad to tvrdim, ne umanjujem činjenicu da dio bošnjačke politike zaista teži majorizaciji. On, kao i druge isključive političke snage u BiH, snose veliku odgovornost za permanentnu krizu koja vlada u međunacionalnim odnosima u BiH, posebno za jačanje netrpeljivosti u hrvatsko-bošnjačkim odnosima.

Trenutna ogorčenost hrvatskih medija i političara, praćena baražnom vatrom grubih uvreda i omalovažavanja Željka Komšića uz nerijetko pljuckanje i po Čoviću, s prilično neugodnim optužbama za razne marifetluke, uz poziv na radikalizaciju i opstrukciju političkog života u BiH čini mi se pogrešnom strategijom.

Opstrukcija državnih institucija u BiH je sigurno loša za stabilizaciju BiH i ostvarenje legitimnih političkih očekivanja hrvatskog korpusa u njoj. Takva politika neće Hrvatima donijeti politički dobitak, već suprotno. I Hrvatima u BiH i Hrvatskoj donijet će osudu relevantnih faktora međunarodne politike i legitimirati onaj dio bošnjačke politike koji u majorizaciji vide način očuvanja BiH i alat za ostvarenje svojih legitimnih, ali i nelegitimnih interesa.

Zašto? Zato što Hrvatska nije dovoljno snažna da međunarodnoj zajednici željnoj stabilizacije odnosa na Balkanu nametne hrvatski interes u BiH kao najvažnije političko pitanje. Zato što Hrvatska nema alata i kapaciteta (srećom!) da u BiH neposredno djeluje i dovede do promjena u toj državi po želji političke elite BiH Hrvata.

Zato što i sama Hrvatska ima ogromni sigurnosni i ekonomski interes da ne naruši odnose s BiH preko mjere koja te interese ugrožava. Oslanjanje na Dodika kao garanta hrvatskih interesa u BiH je ponižavajuće, djetinjasto i pogubno. Dodik prije svega misli na interese Republike Srpske kako ih on vidi.

Hrvatski interesi su mu tek alat koji može pomoći njegovoj temeljnoj politici. Čim mu hrvatski interesi postanu teret, otkačit će ih i to će se sigurno prije ili kasnije dogoditi. Jedino što se Hrvatima u BiH može dogoditi jest da u očima međunarodne zajednice postanu sukrivci za destabilizaciju BiH, možda i za sukobe koji neće biti samo političke naravi.

Alternativa destruktivnoj politici opstrukcije i još većih konfrontacija koja se naslućuje iz ovdašnjih i BiH medija te izjava istaknutih političara s obje strane granice je teška. Znači resetiranje dosadašnje politike i ponovni pokušaj gradnje pravičnih međunacionalnih odnosa koji će isključiti majorizaciju na etničkoj osnovi na svim razinama odlučivanja.

Takvu politiku, nepopularnu u ostrašćenim medijima i javnosti s ojačanim nacionalističkim politikama, mogu voditi samo samouvjereni i jaki političari spremni na kompromise i strpljivu gradnju povjerenja. Prije svega takve političare treba BiH, ali i Hrvatska. Gdje su, ima li ih?

(www.jabuka.tv)

14 komentara

  • Niti jedna politika a niti stranka u BiH, i u Hrvatskoj na zalost nije donijela neki rezultat poboljsanja zivota u BiH narodu niti s jedne strane.
    Izuzev dobrog zivota ljudima koji su na vlasti i strankama koje trenutno vladaju.
    Oni su zasticeni ko medvjedi , dok jadni obican covjek placa cijenu njihovih prepucavanja, tastine, snobizma …
    Do sada politicari ne rade za obicnog covjeka, vec samo za svoju fotelju i svoj osobni interes.

  • KAKO TO MILO ZVUČI ZASTO TI I TVOJI NISTE TAKO SE PONASALI PREMA ZAROBLJENOJ VOJSCI 1945 1971 ITD TO JE SADA DODVORAVANJE JAČIMA A NEJAKE UDRI KOJI MOZAK I MOZDANJI????

  • Josipovicu jedi govna… Hrvati nikada nisu bili u gorem polozaju u BiH- ni kao danas. Sto vasom izdajnickom politikom iz Zagreba, sto lopovskom i podanickom politikom nasih politicara, prestavnika u vlasti , sto bosnjackim ekstremizmom i pohlepi za citavom Federacijom jer su osjetili da mogu, da nema otpora i da im je MZ- ca naklonjena… Ali sve u svemu ovo vodi u propast BiH- ne i tko zna u sta jos…! Krivci ste svi pibrojani a narod obicni ispasta… Nema srece za BiH- nu a i RH- ku bez hrvata u BiH- ni… zivi bili pa vidjeli… Stati na stranu jaceg, mnogobrojnijeg naroda je populisticki i jadno a posebice kad to cine hrvati i to pismeni…Svi vi znate dobro sto se desava u BiH- ni i cemu sve ovo vodi…

  • Relaksiraju ste odnose sa svima na štetu svog naroda u Izraelu ste govorili o ustaškoj zmiji u RH koju samo vi i takvi vidite Tadiću i Dodigu ste svirali klavir i slali knjige povijesti da se uvjere što to naša djeca uče Bh Hrvatima stene samo vi nego isvi ostali političari više odmogli jer je to vaše relaksiraju odnosa uvijek išlo po leđima Hrvata kad ste spomenuli ravnopravnost Hrvata kad ste otvoreno rekli da se konstitutivnost naroda ne smije gaziti pa bismo vidjeli kako bi reagirali službeno Sarajevo nego ako ste došli došli ste podvijenog repai pričali samo ono što Sarajevo želi čuti

  • Nije ni čudo što se ljudi iseljavaju iz Hrvatske, napose mladi(ali ne samo mladi) kad vide i uvide da žive u zemlji u kojoj postoje ovako izvrnuti i rekao bih ,pomalo uvrnuti pogledi na svijet koji nas okružuje kako ovaj danas,tako i onaj od jučer.
    Pa, ima li tko razuman i normalan u ovoj zemlji , koji bi mogao sugerirati bivšem predsjedniku A.Josipoviću da on stvari vidi onako kako ih ne vidi (recimo otvoreno) golema večina hrvatskog naroda.
    Kako oni u RH,tako i mi unutar BiH.
    Najlakše je okrenuti pilu naopako i svom silinom se truditi iako znaš da činiš stvar koja nema smisla..
    Tako i Josipović, ponovno stvari izokreće, mada bi on kao bivši predsjednik morao znati kako se Hrvati s pravom bune i kako po Daytonskom sporazumu ovakav modus operrandi nije potpisan niti dogovoren..
    Morao bi bivši predsjednik znati( a vjerojatno zna) kako je RH jamac i supotpisnik Daytonskog sporazuma iz 95 godine i kako ima ne samo pravo nego i Ustav-nu obvezu o zaštiti Hrvata u BiH.
    Zna on to vrlo dobro ali se vodi i rukovodi politikom manjeg otpora kao i njegovi prethodnici kako ne bi uzbzrkao vodu koja se i inače zamuti često više nego što je to normalno..
    Kad bi s druge starne našeg svakidašnjeg života u ovoj zemlji stajale neke sasvim druge i brojčano pa i ekonomski desetak puta jače silnice, onda bi smo mi Hrvati nekako i mogli reći kako smo najslablja karika nekog jakog lanca..
    Međutim ,niti su drugi toliko moćniji od nas niti su sposobniji, pametniji, a bome nisu ni bogatiji nego upravo suprotno..
    Hrvati su onaj zglob, koji ovu zemlju drži na okupu , rekao bih ,oni su onaj kuglični ležaj oko kojeg se sve okreče i od kojeg ovisi cijeeli ostatak sustava..
    Ako to ne vide ovakvi ljudi poput bivšeg predsjednika I.J, onda se postavlja opravdano pitanje pa što smo mi i mogli očekivati zadnjih 18 godina ,uz povakve poglede iz RH-e.
    Republika Hrvatska ne samo da nije slaba, .nije ni beznačajna kakoje več desetljećima pokušavaju uvjeriti neke snage izvana, a da ne bi mogla sama utjecati na svoju sudbinu i određivati istinske prioritete koji će joj omogućiti normalan život i razvoj.
    Zar nisu predsjednika Tuđmana pa i ratnog i jedinog pravog ministra obrane RH-G.Šuška godinama razne medjunarodne političke i nepolitičke udruge i lobiji uvjeravali da je oslobođenje Hrvatske -Sizifov posao i da se tu više ništa ne može učiniti!
    Po njima, OKUPACIJA Hrvatske je gotova stvar-Hrvatska je slaba , podijeljena, srušena ,iscrpljena i na k0oljena bačena..
    Kao takva, po tim medjunarodnim spletkarošima i neznalicama-Hrvatska bi trebala pristati na okupaciju i dopustiti srbima u Hrvatskoj de facto državu u državi ili famozni plan Z4, kojeg je več tada(malo se o tome zna) koautor bio današnji stalni,pretplatnički zastupnik srpske manjine u RH-Milorad Pupavac.

    Srićom, oba velikana i Šušak i Tuđman, vjerovali su u obnavljačku snagu hrvatske države, vjerovali su u hrvatski narod i najviše u vojsku koja je jačala i za doručak smazala srpske velikoosvajačke ambicije..
    Tako isto, danas, trenutna vlast u Hrvatskoj, suprotno Josipovićevim pogrješnim prosudbama , ima i moralno i državno i povijesno , i zakonsko pravo, miješati se u stvarno stanje unutar BiH, jer je to po Ustavu DUŽNA!
    DUŽNA A NE HOĆE -NEĆE, KAKO JOJ SE SVIDI ILI NE SVIDI!
    Zna to Josipović vrlo dobro ali on dobro zna da to nije u skladu s politikom koju je on vodio kao i i njegov prethodnik deset godina prije njega
    Zna on tko se pita u međunarodnoj politici i on žmuri na očite pokušaje (i ne samo pokušaje) ukidanja prava Hrvatima u BiH.
    A Hrvatska nit je slaba, nit je sama, nit je ukrivu ako se otvoreno ukazuje na pogrješne scenarije koji se događaju hrvatskom korpusu u BiH.
    ZAŠTO novinari Globusa (koji je isto ili nešto manje od suparničkog Nacionala) izrazito antihrvatski i antihercegovački orijentiran več tamo od sredine devedesetih, nisu pitali Josipovića ključno pitanje-Kako to da se Turska ili Erdogan smiju uplitati otvoreno u sudbinska pitanja u BiH a Hrvatska ne
    smije!?
    To je ključno pitanje!
    Zašto Turska , koja nikakve veze nema s potpisivanjem Daytonskog sporauma ima pravo uplitati se u politički nego i vjerski život BiH, a Hrvatska ne?
    Prgodom potpisivanja sporazuma Turske nije na vidiku bilo nigje a sad bi kao oni trebali biti nekakav faktor koji se pita!
    Sve je to samo spin ili ispuštanje magle koji namjerno plasira , kao bi se u ovom slučaju Hrvatsku zastrašilo..
    Jer ,kao Hrvatska je tolikodugo šutjela pa može još toliko dugo , dok se hrvatsko pitanje u BiH ,ne riješi samo od sebe,
    Stvari baš ne idu u tompravcu i zato i s toga tolika povika na Plenkovića i RH, i iz same BiH a i iz nekih drugih centara koji nam nisu skloni..
    Ali budućnost se ne može zaustaviti..HRVATI SU tu i s njima se mora računati pa makar što tko mislio..
    Stvari na kraju uvijek ispadnu malo drugačije nego su neki planeri prvotno zamišljali.
    Tako je to i u stvarnome životu a kamoli u političkom koji je puno neizvjesniji i prevrtljiviji.
    Stoga Hrvati, imaju sasvim dobre izglede kako bi se izborili za svoja prava koja im kao povijesno najstarijem narodu u BiH pripadaju.
    Ta prava nitko im nije ni dao pa ih shodno tome nitko ne može ni oteti.a ako netko tako nešto pokušao ,onda bi se uvjerio da postoje i one izvanjske silnice na koje nije računao i koje bi se pokazale kao odlučujuće..
    Pa i Srbi u Hrvatskoj su mislili da je sve po njihovom kad tamo gle čuda stvarnost se nije nimalo podudarala s njihovim očekivanjima.
    Tako je to uvijek s Hrvatima, oni igraju pošteno a mnogima se to ne sviđa..
    Unatoč svemu, pa i ovakvim izvrnutim pogledima na našu današnjicu u BiH,od strane bivšeg predsjednika I.Josipovića-hrvatski narod ima budućnost upravo ovdje na svojim povijesnim ognjištima kao ravnopravan narod koji sudjeluje s druga dva naroda u kreiranju jedne bolje i pravednije BiH,u kojoj ima mjesta za sve poštene i dobronamjerne ljude kao i narode koji je čine.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.