Josip Grubeša progovorio o eventualnom služenju zatvorske kazne braće Mamić u BiH

S Josipom Grubešom, ministrom pravde Bosne i Hercegovine, razgovarali smo u jednom od objekata u sklopu Državnog zatvora u Istočnom Sarajevu u naselju Vojkovići.

Razgovarali smo u srijedu popodne, dan prije nego što je hrvatski sud odbio zahtjev Zorana Mamića da služi kaznu u BiH, ali i prije nego što je Zdravko Mamić zatražio da služi kaznu u BiH, piše Jutarnji.hr.

Koliko je realno da braća Mamić služe kaznu u novom zatvoru “bosanskim Alcatrazu”?

Mi o tome možemo govoriti samo hipotetički, ali realna mogućnost postoji. Naime, kad dobijemo pravomoćnu presudu Ministarstva pravosuđa RH, u Ministarstvu pravde BiH odredit ćemo koji je nadležan Sud da bi se navedena presuda mogla priznati i izvršiti u Bosni i Hercegovini. Ako bi se ustanovilo da bi to bio Sud BiH, onda bi osuđenik izdržavao kaznu zatvora u državnom zatvoru. Ali, ako bi bio nadležan neki od entitetskih sudova onda se kazna izdržava u nekom od entitetskih zatvora. Kad govorimo o entitetskim zatvorima na području Federacije BIH, to su zatvori u Zenici, koji je jedini zatvor zatvorenog tipa, te zatvori u Mostaru, Busovači, Orašju i Bihaću, koji su zatvori koji imaju i poluotvoreni i otvoreni dio.

Što se tiče razloga sigurnosti, oni ne mogu biti temelj da se zatvorenik koji je osuđen od strane entitetskog suda smjesti u državni zatvor. U tom slučaju pitanje njegove sigurnosti će se morati jamčiti u okviru sustava izvršenja kaznenih sankcija te razine vlasti. U državnom zatvoru kaznu izdržavaju samo lica kojima je kaznu zatvora izrekao Sud Bosne i Hercegovine, uz stanovite izuzetke utvrđene zakonom, ali sigurnost osoba koje nisu pod ingerencijom našeg zatvora nije jedna od tih iznimki. Istina je da je ovo ustanova koja ima maksimalnu sigurnost, većina osuđenika i pritvorenika služe kaznu sami u ćeliji, najbolji su uvjeti osigurani prema europskim standardima i svaki zatvorenik ima onoliko kubnih metara prostora koliko mu jamče naši propisi, ali i europske konvencije.

Kako komentirate činjenicu da u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje kako je BiH postala utočište osuđenicima koji uz hrvatsko imaju i državljanstvo BiH?

Prije svega, želim istaknuti da je BiH potpisivanjem bilateralnih sporazuma o izručivanju svojih državljana, priznavanju presuda i izvršenjem kazni napravila korak naprijed čak i u odnosu na europske konvencije jer one ne dopuštaju izručenje vlastitih državljana. Ne možemo zato govoriti o utočištu, nego o pravu osuđenih osoba, bez obzira na to o kome se radi. Kad bismo gledali statistički, unazad pet godina 60 državljana BiH koji imaju i hrvatsko državljanstvo zatražilo je i omogućeno im je izdržavanje kazne u Hrvatskoj, a 39 hrvatskih državljana koji imaju i BiH državljanstvo koji su osuđeni u Hrvatskoj zatražilo je služenje kazne u BiH. Mi imamo situaciju da ne možemo dovršiti postupak jer se jedna sutkinja, koja je optužena u postupku pred sudom u Sarajevu, nalazi u Hrvatskoj, jer zakoni u BiH nemaju institut suđenja u odsutnosti i cijeli postupak stoji. Ta sutkinja je i državljanka Hrvatske i odbijen je zahtjev za njezinim izručenjem.

Je li bilo govora o tome da se sporazum dviju država unaprijedi, izmijeni?

Kad govorimo o izmjenama konkretnog sporazuma, a ja sam šest godina ministar pravde, inicijativa je krenula od nas, u vrijeme kad je u Hrvatskoj ministar pravosuđa bio Ante Šprlje, i to upravo zbog priznavanja presuda i izvršavanja kazni zatvora. Prije svega jer se kazna do godine dana zatvora u BiH može zamijeniti za novčanu kaznu. Osobe koje su bile osuđene u Hrvatskoj, a kojima bi sud u BiH tu kaznu iz Hrvatske zamijenio novčanom kaznom, suočavale su se s problemom da im hrvatski sudovi to nisu priznavali. Događalo se da su neki sudovi u Hrvatskoj to priznavali, a neki ne, a unatrag tri godine imamo praksu da više nijedan sud u Hrvatskoj ne priznaje zamjenu kazne za novčanu.

Smatrali smo korektnim da i druga država to priznaje, ili ako Hrvatsku to smeta, da riješimo taj problem, ali nismo naišli na razumijevanje. Drugi problem s kojim se skorije susrećemo jest mogućnost koju imaju sudovi u Republici Hrvatskoj za izricanje dijela kazne zatvora dok se drugi dio kazne izriče uvjetno, što ne poznaje pravni sustav u BiH. Trebalo bi predvidjeti da je moguće priznanje i izvršenje ovakve presude u Bosni i Hercegovini, na način da se djelomična uvjetna osuda, u dijelu kazne koji se neće izvršiti, izjednačava s uvjetnom osudom prema pravu u Bosni i Hercegovini, dok bi se kazna zatvora priznala i izvršila suglasno navedenom Sporazumu.

S obzirom na to da Zdravka Mamića čekaju i nove optužnice i suđenja, je li moguće da ga se izruči po tim optužnicama, ako je riječ o kaznenim djelima počinjenima nakon potpisivanja sporazuma dviju država?

Gospodin Mamić nije izručen zbog toga što su radnje za koje je osuđen počinjene prije potpisivanja Sporazuma o izručenju između BiH i Republike Hrvatske, a taj sporazum izričito propisuje da se vlastiti državljanin može izručiti samo ako je kazneno djelo počinjeno nakon potpisivanja istog. Ne mogu o novim optužnicama i ishodu postupaka po istim unaprijed govoriti, to bi od mene kao ministra bilo deplasirano. Ali, u svakom slučaju, ako takvi zahtjevi dođu, sud će to cijeniti i donijeti odluku.

Mogu li Zoran i Zdravko Mamić i u BiH tražiti odgodu izvršenja kazne?

Mogu, u tom pogledu te pogodnosti su vrlo slične kao i u Hrvatskoj, te se sve ono što se odnosi na druge osuđenike odnosi i na njih.

Zdravko Mamić izjavio je kako Hrvatska treba biti sretna da služi kaznu u BiH jer će druga država snositi troškove. Pa koliko iznose troškovi za jedan dan zatvora u BiH?

Ako govorimo o ovom zatvoru, državnom, ali moram se ograditi, jer još nema odluke u kojem zatvoru će služiti kaznu. Procjena je da jedan dan stoji okvirno 70 konvertibilnih maraka, a to je 280 kuna.

Zdravko Mamić tvrdi da je žrtva političkog progona? S obzirom na to da je vaša kao ministra zadnja kad je riječ o izručenju, u slučaju da dođe do novog zahtjeva za izručenje i da se Zdravko Mamić pozove na to da je u Hrvatskoj politički progonjen, bi li to utjecalo na vašuodluku?

Vrlo je nezgodno o tome govoriti hipotetski, ali sigurno bi se cijenio i taj segment. Ako bi se donosila odluka, sve bi se, kako se kaže, moralo staviti na stol, sve bi se moralo uzeti u obzir. Imali smo već sličnih slučajeva. Pri donošenju odluke o izručenju, BiH traži da će država koja traži izručenje poštivati sve međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih prava, odnosno da izručena osoba neće biti podvrgnuta nehumanom i nečovječnom postupanju. Ako se ogluši na takve naše zahtjeve, mi tu osobu onda nećemo izručiti.

(www.jabuka.tv)


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.