I spomen riječi “radijacija” ili “zračenje” kod ljudi izaziva strah. No, je li istina da je praktički sve oko nas radioaktivno, čak i hrana koju jedemo?
Možda ste čuli da su banane blago radioaktivne, ali što to zapravo znači? Jesu li i ljudska tijela radioaktivna? Odgovore je za Science Alert dala Sarah Loughran, ravnateljica Radiation Research and Advicea (ARPANSA) i izvanredna profesorica na Sveučilištu Wollongong.
Što je radijacija?
Radijacija je energija koja putuje od jedne točke do druge, bilo u valovima ili česticama. Svaki smo dan izloženi zračenju od različitih prirodnih i umjetnih izvora. Kozmičko zračenje od Sunca i svemira, radijacija od stijena i tla, kao i radioaktivnost u zraku koji udišemo i u našoj hrani i vodi spada u izvore prirodne radijacije.
Banane su uobičajeni primjer prirodnog izvora radijacije. Sadrže visoke razine kalija, od čega je mali dio radioaktivan. Ali, nema potrebe odreći se svog omiljenog smoothieja s bananom, jer je razina radijacije ekstremno niska i puno niža od pozadinskog zračenja kojem smo svakodnevno izloženi.
Umjetni izvori zračenja uključuju medicinske tretmane poput rendgena, mobilne telefone i električne vodove. Uobičajeno je pogrešno shvaćanje da su umjetni izvori zračenja opasniji od prirodnih, ali to naprosto nije točno, kaže Loughran.
Ne postoje fizičke osobine koje bi umjetnu radijaciju učinile drugačijom ili štetnijom od prirodne. Štetne su posljedice radijacije povezane s količinom, a ne izvorom iz kojeg ona dolazi.
Koja je razlika između radijacije i radioaktivnosti?
Riječi “radijacija” i “radioaktivnost” često se koriste kao sinonimi, ali, iako su povezane, one ipak nemaju isto značenje. Radioaktivnost se odnosi na nestabilni atom koji prolazi radioaktivni raspad.
Energija se otpušta u obliku zračenja jer atom pokušava postići stabilnost ili postati neradioaktivan. Radioaktivnost nekog materijala opisuje brzinu kojom se on raspada i procesi koji uzrokuju raspad. Tako da se radioaktivnost može smatrati procesom kojim elementi i materijali pokušavaju postići stabilnost, a zračenje kao energija koja se otpušta kao rezultat ovih procesa.
Ionizirajuće i neionizirajuće zračenje
Ovisno o razini energije, radijacija se može svrstati u dva tipa. Ionizirajuća radijacija ima dovoljno energije da ukloni elektron od atoma, što može promijeniti kemijsku strukturu materijala. Primjeri ionizirajućeg zračenja uključuju rendgen i radon, radioaktivni plin koji se nalazi u stijenama i tlu.
Neionizirajuća radijacija ima manje energije, ali i dalje može pobuditi molekule i atome, što uzrokuje njihovo brže vibriranje. Uobičajeni izvori neionizirajućeg zračenja uključuju mobilne telefone, dalekovode i ultraljubičaste (UV) zrake Sunca.
Je li svako zračenje opasno?
Ne baš Zračenje nije uvijek opasno. Ovisi o tipu, snazi i trajanju izloženosti, prenosi N1. Opće je pravilo da je, što je veća razina energije zračenja, vjerojatnije da će prouzročiti štetu. Primjerice, znamo da pretjerano izlaganje ionizirajućem zračenju od, primjerice, prirodnog plina radona, može oštetiti ljudsko tkivo i DNK.
Znamo i da neionizirajuće zračenje, poput onoga UV-zraka od Sunca može biti štetno, ako je izloženost dugotrajna i visokog intenziteta i može prouzročiti brojne zdravstvene probleme, poput opeklina, raka ili sljepoće. Važno je znati da se od ovoga zračenja možemo zaštititi, jer ga dobro znamo i razumijemo. Međunarodna i nacionalna stručna tijela određuju smjernice kojih se treba pridržavati kako bi se ljude i okoliš zaštitilo od zračenja, kaže profesorica.
Za ionizirajuće zračenje to znači održavanje doza iznad prirodnog pozadinskog zračenja što je moguće niže, primjerice, korištenje rendgena samo na dijelu tijela s kojega je slika potrebna, kao i upotreba niske doze zračenja te čuvanje kopija slika kako bi se izbjeglo ponavljanje pregleda. Za neionizirajuće zračenje to znači održavanje izloženosti ispod sigurnosnih granica.
Na primjer, telekomunikacijska oprema koristi radiofrekventno neionizirajuće zračenje i mora raditi unutar ovih sigurnosnih ograničenja. Osim toga, u slučaju UV zračenja od Sunca, znamo da se trebamo zaštititi od izlaganja korištenjem krema za sunčanje i odjeće kada razine UV indeksa dosegnu 3 i više.
Zračenje u medicini
Iako postoje jasni rizici kada je u pitanju izloženost zračenju, također je važno prepoznati prednosti. Jedan čest primjer za to je uporaba zračenja u modernoj medicini. U medicini se koriste tehnike ionizirajućeg zračenja, kao što su rendgen i CT, kao i tehnike neionizirajućeg zračenja, kao što su ultrazvuk i magnetska rezonanca (MRI).
Ove vrste medicinskih tehnika snimanja omogućuju liječnicima da vide što se događa unutar tijela i često dovode do ranijih i manje invazivnih dijagnoza. Medicinsko snimanje također može pomoći da se isključi ozbiljna bolest. Zračenje također može pomoći u liječenju određenih stanja, može ubiti kancerogeno tkivo, smanjiti tumor ili se čak koristiti za smanjenje boli.
Dakle, jesu li i naša tijela radioaktivna? Odgovor je da, kao i sve oko nas, i mi smo pomalo radioaktivni. Ali to nije nešto oko čega se trebamo brinuti, kaže profesorica. Naša su tijela napravljena da podnose male količine zračenja – zato ne postoji opasnost od količina kojima smo izloženi u svakodnevnom životu.
Samo nemojte očekivati da će vas ovo zračenje uskoro pretvoriti u superheroja, jer to je definitivno znanstvena fantastika, poručila je.
(www.jabuka.tv)
