Gotovo nikakve razlike nema u obilježavanju ovogodišnjega, jubilarnoga Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine u odnosu na sve dosadašnje. U proteklih četvrt stoljeća, a nema naznaka da će i u skoroj budućnosti biti drukčije, ovaj blagdan obilježava se samo u jednom entitetu – Federaciji BiH, piše Večernji.hr.
Slave jedino Bošnjaci
Srbi, koji dominantno žive u entitetu Republike Srpske, potpuno ignoriraju Dan neovisnosti BiH, ne priznaju ga i održavanje referenduma o samostalnosti BiH 29. veljače i 1. ožujka smatraju izravnim povodom za četverogodišnji rat. Današnja Bosna i Hercegovina nije onakva kakvu je priželjkivao bilo koji od triju naroda u BiH, a ponajmanje Hrvati, pa je to i razlog što na većinski hrvatskim prostorima Dan neovisnosti BiH jest neradni, ali nije posebno svečarski dan.
U ostatku Federacije, većinski bošnjačkom, potencirane su manifestacije i događaji kojima se “veliča država”. Svojevrsni je to i odgovor Bošnjaka na pompozno obilježavanje (neustavnoga) Dana Republike Srpske prije nepuna dva mjeseca.
Hrvati su nezadovoljni jer u današnjoj Bosni i Hercegovini nemaju ravnopravnost koju su priželjkivali pa se i u čestitki hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića navodi da “želimo i borimo se za pravednu BiH, u kojoj svaki narod uživa zagarantiranu institucionalnu poziciju i subjektivitet, legitimno predstavljanje, upravlja svojim identitetom i svim onim što je važno za njegovo očuvanje”. – Do kraja ćemo ustrajati na viziji takve BiH i u tome nas ništa i nitko neće pokolebati i spriječiti – poručio je Čović.
Kardinal Vinko Puljić i Katolička crkva u BiH generalno odigrali su važnu ulogu u uspjehu referenduma o neovisnosti, jer su pozvali katolike da masovno iziđu na birališta. Danas kardinal Puljić ističe da san koji je snivao prije referenduma nije ostvaren, jer BiH, kako kaže, nije postala država jednakih prava za sve. Iako dominiraju nad malobrojnijim Hrvatima u Federaciji BiH, ni Bošnjaci nisu prezadovoljni sadašnjom BiH.
Na polovini teritorija države, entitetu RS-a, Bošnjaci ne ostvaruju gotovo nikakav utjecaj, a njihovi pokušaji da na državnoj razini zaobilaze obvezu konsenzualnoga dogovaranja nailazi na žestoke otpore iz RS-a. Tako je i jednostrana odluka Bakira Izetbegovića o podnošenju zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde dovela do velike institucionalne i političke krize. Srbi zbog ovakvoga ponašanja prijete da će rad državnih institucija svesti na “tehničku razinu”. Političko nesuglasje u BiH zbunilo je i Međunarodni sud pravde koji je od sva tri člana Predsjedništva BiH tražio odgovore o legitimnosti zahtjeva za reviziju presude.
Opet su Hrvati dovedeni na tanak led, jer bi faktički Dragan Čović, kao hrvatski predstavnik u tročlanom Predsjedništvu BiH trebao “presuditi” o tom zahtjevu i svrstati se na bošnjačku ili srpsku stranu. Za narod s najslabijom političkom pozicijom, koja je rezultat brojčane i institucionalne neravnopravnosti, to je vrlo nezahvalna pozicija.
Reforme u drugom planu
Zbog novonastale krize, potpuno u drugi plan pale su proeuropske reforme i generalno europski put BiH koji Hrvati vide kao najsigurniji način da postignu ravnopravnost u ovoj zemlji. Europska povjerenica za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini stigla je u srijedu u Sarajevo i to je prigoda da se europske reforme ponovno nametnu kao ključne. Jasno je da će i ona to izravno tražiti od posvađenih političara u BiH.
Predsjednik Republike Srpske i najmoćniji srpski političar u BiH Milorad Dodik neće se sastati s Mogherini jer je još prije dogovorio u Moskvi susret sa šefom ruske diplomacije Sergejem Lavrovom. Dodik se očito ne odriče ruskoga zagrljaja, poglavito danas kada je suočen s američkim sankcijama i, blago kazano, kritikama iz Europske unije.
Unatoč tomu, Milorad Dodik pred dolazak Mogherini poručio je da Srbi u BiH ostaju privrženi europskom putu zemlje, ali pod uvjetom da se od njih ne traži da žrtvuju interese i autonomiju Republike Srpske.
(www.jabuka.tv)
