Je li to ljubav?

Nekoć davno u vremena kraljeva i kraljica, prinčeva i princeza, vlasnika i robova ljubav se dijelila na bogate i siromašne.Nedaj ti Bože da se kakav bogati princ zagleda u nekakvu služavku. ‘Ih kakva bi to sramota bila. Znalo se da će mu otac naći kakvu bogatu princezu i da je mora ženit za dobrobit kraljevstva, pa bila ona lijepa ili ružna.

U to vrijeme pričalo se o ljubavi Romea i Julije, moja baba i dan danas zaplače kada spominje njihovu beskrajnu ljubav i borbu, ali svejedno tvrdi kako se i u njeno vrijeme nije smijelo baš kako se hoće. Znalo se koja cura sa kojim ‘momkom može ići i uvijek se gledalo da ima bolju kuću, kravu, duhan. Majke su savjetovale svoje kćerke u čiju se kuću dobro udati kako bi imale lagodan život no tada su cure za udaju morale biti nevine, pristojno odjevene zakopčane do grla.

Danas stoljećima nakon princeza i godinama nakon moje babe kada bi čovjek pomislio da smo se od toga makli gledam svoju ‘komšinicu Lucu. Pamtim je još od kada je bila dijete. Majka ju je rodila kasno pa je ubrzo u svojoj obitelji pored dva starija brata postala princeza. Otac je ispunjavao sve njene želje, svaki mig malene princeze bio joj je naredba. Braća je nisu smijela ni pogledati, a kamoli dotaknuti. Majka je u svojoj curici vidjela nadu. Ona je bila dar od Boga, dar koji je trebao ostavriti sve njene neostvarene snove. U Lucu je majka ulagala veliki trud, davala joj je mnoštvo savjeta i često joj ponavljala kako je najljepša na svijetu, što je tu čudno to svaka majka čini reći će mnogi.

Ipak zahvaljujući majčinim ambicijama Luca se još kao djevoojčica upisala na manekene, išla je na mažoretkinje pa čak i na balet. Od malih nogu na njoj je bila samo najskuplja odjeća. Dok su ostala djeca padala sa zidova i pravila kolače od pijeska ona je vježbala hod sa majkom. U petom razredu počela se šminkati, a već u sedmom odlazila na revije. Luca se družila samo sa bogatim djevojkama, koje su bile jednako lijepe kao ona. Bio je to klan bogatih cura koje izlaze samo sa bogatim frajerima na ekskluzivna mijesta. Mladići koji nisu imali dobar auto, cipele,sat ili košulju bili su predmet Lucine zajebancije, takvi nisu smijeli ni hodati njenom stranom ceste iako je hodala vrlo rijetko, samo kada je baš nitko nebi moga povesti do lokacije na koju se zaputila. U ruci je uvijek nosila torbu, na očima velike sunčane naočale i pogled u nebo, iako ni tamo nije pronalazila savršenstvo koje je njoj ravno. Ona je prva imala umjetne nokte, ekstenzije u kosi, prva je znala što je solarij. Djevojka sa sela a tako vau jebena. Doduše samo dok šuti, ali who cares.

Sa svojim imućnim i poprilično starijim ”prijateljima” često je odlazila na luksuzna putovanja. Oni su joj kupovali markiranu robicu, plaćali joj ljetovanja na jahtama, kupovali koktele, plaćali hotelske sobe. Često je bila na televiziji, Luca je snimala spotove, pjevala iako nikada nije bila nadarena. U našem malom mjestu iz kojeg je Luca otišla već sa prvim bljeskom fotoaparata pričalo se kako je ona moćna, kako je bogata, kako ima para. Naivni svijet nije znao da Luca ima sve, a nema ništa. Oni imaju para da bi mogli imati nju, i mnoge nakon i prije nje samo zato da bi mogli biti viđeni u društvu. Luca je bila sponzoruša zahvaljujući majci koja ju je uvjerila da njena lijepota ima cijenu, da njen moral vrijedi onoliko koliko košta dobar auto, ručak ili kuća.

Mnogo je takvih cura koje su krenule njenim stopama. Onih koji plivaju za Lucom sitnim koracima prodajući svoje tijelo i dušu za jednu večeru ili koktel, za sliku sa nekim ”poznatim”. Toliko smo nisko otišli da se djevojke prodaju za dobar ”status” ili sliku u kupaćem na Facebooku. Iako moja Luca danas gurakolica ispred sebe, kaže: ”Sve je to ljubav” i poljubi vršnjaka moje babe sa debelom zlatnom lančugom oko vrata. A jebat ga ipak joj je Maja Šuput pjevala u svatovima.

 

Iva Međugorac | hercegovina.info

 


7 komentara

  • U širokom su sve ured cure, nema tračeva, ogovaranja, nema veze što nemaš para jer niko te neismijava, ulice su čiste, kafićini nisu na cesti, nema lopova ni njihovih luca, tajkunska djeca idu pristojno obučena u školu i časte ostalu djecu pritom im se ne rugaju, tajkuni se nikada ne žale na profesore kako iz zavisti daju njihovim ljepotanima niske ocjene… ali treba gledat s pozitivne strane

  • Znam da je pitanje Što je pisac htio reć glupo, ali evo ipak ja ga postavljam.:) Tema je ok, ali prema ovome osoba koja je ovo napisala ostavlja dojam čangrizave i nezadovoljne osobe. Pozdrav

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.