Je li moguće da je danas toliko ljudi nepismeno?

U svijetu nas je 750 milijuna nepismenih, od toga dvije trećine žene. U doba informatičke pismenosti četvrt milijarde djece ne zna čitati i pisati olovkom, iako ih je polovina završila četiri osnovne. Svaki šesti od nas nije svladao taj osnovni civilizacijski korak u 21. stoljeće i neće tako skoro. Svako dijete do 2015. mora imati besplatan pristup osnovnom obrazovanju, kaže UNESCO, ali za to nedostaje politička volja i 5.2 milijuna učitelja.

U ovoj priči R.K. se potpisuje samo inicijalima. Sram ga je svijeta. Iako je prevalio četrdesetu, čovjek je analfabet. U školi je svladao slova, sriče riječ, ali rečenicu nikako. Četvrt stoljeća radi u transportu i ulaže silan trud da se snađe u svakodnevici: uči napamet nazive ulica, u trgovini pamti izgled ambalaže, kada nešto mora pročitati pred drugima, izgovara se da nema naočale…

R.K. ne dolazi iz neke ultra siromašne zemlje s ruba svijeta ili moćne Indije, u kojoj je bez obzira na njezin ekonomski procvat nepismena četvrtina stanovnika, a svaki drugi od statistički pismenih nisu u stanju pročitati i razumjeti najjednostavnije reklamne poruke s plakata. Čovjek dolazi iz bogate, uljuđene Njemačke i jedan je od 7.5 milijuna funkcionalno nepismenih Nijemaca.

Nepismenost je globalna boljka

Kada vam pokažu sliku nekog Jalalabada, afganistanskog izbjegličkog logora na pakistanskoj granici, gdje neuhranjeni mališani uče pod vedrim nebom u predasima od rada u tvornici cigle, u zemlji gdje je nepismeno 57 posto muškaraca i 87 posto žena, stvar je jasna. No, gotovo polovina odraslih Talijana, svaki peti Britanac i Francuz ima problema s čitanjem i pisanjem, u industrijskim zemljama (podatak Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) 160 milijuna odraslih nije u stanju pročitati novine i napisati suvislu molbu za posao. U nas je prema posljednjem popisu stanovništva 0.8 posto onih koji se potpisuju križićem, ali je teško naći podatak koliko je funkcionalnih analfabeta. Nepismenost je naša globalna boljka, iako se zna da je najgore u Aziji i subsaharskoj Africi.

Jeste li, dakle, znali da nas je trenutno u svijetu 750 milijuna nepismenih iznad 15. godine života, od kojih su dvije trećine žene? Svaki šesti od nas nije svladao taj osnovni civilizacijski korak u 21. stoljeće i neće tako skoro. Jeste li znali da četvrtina milijarde djece ne zna čitati, pisati i osnove računanja, iako je polovina njih četiri godine pohađala školu? Znate li da 69 milijuna djevojčica i dječaka uopće nema pristup osnovnoj školi, a oni koji je pohađaju čine to nerijetko u takvim uvjetima da iz nje izlaze potpuno nepismeni? Ili da 71 milijun njih neće nastaviti srednju naobrazbu i zbog toga neće imati priliku napredovati u poslu? I da svjetska ekonomija zbog neobrazovanja godišnje gubi stotinu milijardi eura! Sve se češće govori o medijskoj i informatičkoj pismenosti mladih, a mnogi još nemaju uvjete za papir i olovku. Jesmo li globalno društvo neznanja?

Nije čudo što je ovih dana Unesco oglasio redovni godišnji alarm, upozoravajući na očajne rezultate.
Počelo je optimistično. Vjerujući u bolji svijet, na Svjetskom forumu o obrazovanju u Dakaru 2000. godine 164 zemlje usvojile su Milenijsku deklaraciju UN-a, kojom se obvezuju da će im nakon suzbijanja gladi i ekstremnog siromaštva, glavni zadatak biti da do 2015. prepolove broj odraslih analfabeta i svakom djetetu omoguće besplatan pristup osnovnom obrazovanju (četiri osnovne) kao osnovnom ljudskom pravu. Pokrenut je projekt UNESCO-a ‘Obrazovanje za sve’, jedan od najvećih u svijetu, u kojem vrhunski stručnjaci prate stanje i daju smjernice u postizanju toga cilja. Za zemlje potpisnice novčana obveza nije samo trošak: svaki dolar uložen u obrazovanje mladih donosi 10 do 15 dolara gospodarskog rasta, ponavlja Unesco. Ali… U zadnjoj dekadi 20. stoljeća broj nepismenih se smanjio za 12, a od 2000. kada je pokrenuto ‘Obrazovanje za sve’, smanjio se za – jedan jedini posto. S globalnom zajednicom nešto očito ide ukrivo.

Zvono za uzbunu

Doduše, danas polovina djece ide u vrtiće ili neke druge institucije predškolskog odgoja, za razliku od prije 14 godina kada ih je išla samo trećina, a porastao je broj djece koja pohađaju osnovnu školu, no tvrdoglavi broj od 250 milijuna nepismenih mališana pokazuje da se problem rješava formalno, a ne suštinski. I da su zahtjevi sve veći. Broj djece koja ne pohađaju osnovnu školu čak se i smanjio za 31 posto, ali od 2007. godine u pismenosti nema baš nikakvih pomaka, kao da je sve stalo. Ratovi, recesija, kriza? Za kvalitetu obrazovanja, kaže analiza UNESCO-a, od presudnog je značaja kvaliteta nastavnika i nastave, a u zemljama u razvoju je drastična nestašica učitelja, nemotiviranih i očajno plaćenih. Da bi sva djeca u svijetu dobila osnovno obrazovanje, mora ih se samo od 2011. do 2015. zaposliti još 5.2 milijuna. Cinici će reći da za to nedostaje politička volja, da se ulaže u oružje, a ne obrazovanje, da postojeći obrazovni sustav u dobrom dijelu svijeta odgovara ultra bogatima, jer im jamči robovski rad neobrazovanih. Politiku financira narod, a nepismeni narod to teže shvaća.

I dok u Njemačkoj na 20.000 tečajeva u Centrima za obrazovanje odraslih možete naučiti pravilno čitati i pisati, u Indiji s najviše nepismenih žena na svijetu (28 milijuna), jedan je poduzetnik došao na ideju kako bez tečajeva i nastavnika opismeniti naciju. Domaće pjesme, sapunice i filmove koje Indijci gutaju u golemim količinama titluje na način kako se titluju karaoke, čime omogućuje gledateljima točno praćenje izgovorenog i napisanog teksta, pa oni koji nakon škole nisu mogli pročitati retka, sada slovkaju i pjevaju zajedno sa zvijezdama Bollywooda.

Boreći se protiv gospodarske krize i nezaposlenosti mladih, članice EU su se složile da do 2020. moraju smanjiti funkcionalnu nepismenost djece do 15 godina starosti sa 20 na 15 posto. -I mi u Europi moramo se ozbiljno posvetiti kvalitetnom obrazovanju mladih, jer ćemo za koju godinu govoriti o izgubljenoj generaciji – kaže šef unescovog ureda u Njemačkoj Dieter Offenhausser.

Za neke je to već možda kasno, naročito za 40 posto mladih Španjolaca i Grka koji pet godina čekaju posao, a Hrvati im prave društvo.

(Tportal.hr)




50 komentara

  • Strašno..za ovog “live”..bolje ti stoji ime livi..Komentiraš tekst a pišeš “naučijo” kakav glupan.Ustani profesore moj Stanko(Jurilj..), gdje si profesorice Ana? Gdje je moja gimnazija 75* Ovo je sramota kad čovjek pogleda kako danas pišu ljudi.Drago mi je da se konačno netko sjetio i počeo pisati na ovu temu.Svakodnevna je pojava da ljudi pišu “naučijo” , “bijo”, “vidijo” ..Pogledajte komentare pa se uvjerite u to.Nije mi jasno da se može uopće završiti osnovna ili srednja škola a da to ljudi nisu naučili.

  • Ja sam uglavnom šokiran kad čujem kako naši mladi širokobriježani pričaju. Jasno mi je da stariji još uvijek koriste riječi koje su ostale kao utjecaj još starijih generacija, ali ovi mladi, koji idu na fakultete bilo u Mostaru, Hrvatskoj ili negdje drugo,e njih ne mogu nikako shvatiti. Mene bi bilo sram koristiti riječi poput: ujitit, toji, ovi (umjesto ovaj), i da ne nabrajam dalje.Pa može se poraditi na svemu pa tako i na izražavanju, pogotovo ako radite na mjestu gdje je presudna komunikacija s ljudima.

  • Moja djeca uče iz bilježnica. Kad mi pročitaju pojedine rečenice koje im je nastavnik izdiktirao, ja ne mogu vjerovat. Zovemo kolege iz razreda da provjerima je li točno napisano. Nažalost bude isto napisano kod svih. Katastrofa, neki ljudi stvarno ne bi smjeli školi ni primaknut blizu, ali oni rade i ne miču. Roditeljski sastanak ne znaju održat, fond riječi 0 bodova. Nekad me sram bude za njih….

  • meni je najjače kad netko kaže “sa tebom”… ljudi kaže se “SA TOBOM” oooooo kad to čujem i od “pismenih” ljudi,pa vratila bi ih u prvi osnovne…

  • Koja “da ne kažem šta”-pa ako već ti znaš pravopis onda nema potrebe da zoveš druge roditelje već fino otiđi nastavnici i ukaži joj na greške. Budući da ti je i samoj hrvatski jezik boljka pokrij se dekom, upali lampicu i čitaj pravopis.

  • iša, doša,poša, pojio(pojeo), s menom, čujo, nami, vami, odon (odoh), zaspnem (zaspem), mišće (zemljište), moga (mogao), oooo moglo bi se u nedogled nabrajat.

    • Nepismeni konju, ispravnije je zaspnem nego zaspem kako ti kažeš, jer zaspem je oblik od glagola ZASUTI…Čitav svoj život ti koristiš zaspem umjesto zaspim, znači u svom idiotizmu ti nisi spavao nego si zasipao nekog vraga…koji majmun

  • Nekad ne mogu vjerovati kako mladi ljudi nepravilno govore i pišu. Pitam se u kojim su školama stekli obrazovanje. Kakvi su nastavnici u tim školama?

  • Tolike imamo lijepe hrvatske riječi,a u svakodnevnom životu koristimo tudjice. Zgrozim se kad u dnevnom tisku(onom pristojnom i uređenom) vidim, pročitam riječi koje ne priliče našem hrvatskom jeziku.Ima toga kolko hoćeš.Puno više nego li se običan čov(i)jek može i ponadati, kako bi se nekom “obrazovanom”-mogao narugati.I nije problem u i na portalu.Poznato je da danas svatko s imalo dobre volje i htijenja može doći na neki portali komentirati.Nitko pametan i ne očekuje kako bi svi takvi morali biti izuzetno dobro obrazovani i lako čitljivi.Problem je u mediju.U mediijima ,kako tiskovnim, taki i zvučnim i slikovnim na sve strane možete vidjeti i čuti ljude kojima tu nikako nije mijesto. Zadivljujuća je često količina gluposti, i ne snalaženja prigodom izgovaranja riječi i sastavljanja istih u neku smislenu rečenicu.I sve to rade ljudi koji bi po prirodi posla kojim se bave , morali biti pismeniji, načitaniji.Moramo se svi zajedno zapitati gdi je tu stvarni problem?U čemu je problem?!Je li sve krivo krenulo iz Osnovne škole,ili možda kasnije?PRIMJEĆUJEM NAŽALOST KAKO SVE VIŠE MLADIH KORISTE RIJEČI KOJE NIKAKO NE BI SMJELI KORISTITI. Gdi su ih naučili, od koga su ih čuli i zapamtili -pravo je pitanje.?!

  • Svi znamo kamo nas je dovelo uplitanje politike u jezik, i zasipanje pravilama i jezičnim savjetnicima. Ljudi se boje govoriti, a poznato je da je smisao jezika prenošenje poruke odnosno komunikacija. Nek svatko koristi svoj regionalni rječnik, najgori su oni skorojevići koji umisle da poznaju standardni jezik pa ispadaju veći analfabeti od naših seljaka težaka koji se prirodno izražavaju. Meni je smiješno u sred Širokog kad čujem došao, pošao-došo ili doša je prirodnije i ljepše.

  • Nakon što smo zanemarili i uništili školstvo, ponizili prosvjetne djelatnike, čudimo se što su nam djeca nepismena! Pa ne znam dragi narode, možda da ljude koji se nešto “pitaju”, i odlučuju u naše ime, one koji odlučuju koliko i kako ulažemo u školstvo, provjerimo u pismenosti?!

  • Evo mene pod dekicom, čitam gramatiku. Ima li još neka preporuka. A već vidim da si ti neka da “ne kažem šta” nadobudna, nepogrešiva učiteljica kojoj bi mrak pao na oči da joj neko ukaže na pogreške. A dijete bi jadno “da ne kažem” najebalo – eto.

    • ivana, draga moja dušice, dođi i reci nam to u oči svima u zbornici. Ako nemaš hrabrosti onda jezik za zube i ne pozivaj na linč. I da, mislim da si nepismena i iskompleksirana kućanica.

  • jadan ti, ne sramoti se sa svojim komentarom, da ti je nešto prirodno. U jeziku nema prirodno-neprirodno, nego ispravno i neispravno.

    • Koji idiot, znaš li ti uopće ko je najzaslužniji za uzimanje štokavskog narječja hercegovačkog kraja za hrvatski jezični standard??? Vuk Stefanović Karadžić-autor djela Srbi, svi i svuda. Pa ti sad meni reci šta je ispravno a šta nije. Jezik ne trpi silovanje, naši ljudi će govoriti kako govore i niko im ne može nešto nametnuti, jezik ima svoje zakone. Pogledaj koliko ima hrvatskih novotvorenica koje nikad nisu niti će zaživjeti. Vuk je odabrao štokavski ali nikom nije naređeno da tako i tako govori. Isto vrijed i kajkavski i čakavski govor, kao i bilo koja varijanta štokavskoga (npr dubrovački govor koji je specifičan ali ne i manje vrijedan). Umjesto da se kao Dalmatinci ili Dubrovčani ili Istrijaneri ponosimo svojim govorom i koristimo ga mi smo prisiljeni stiditi se svog regionalnog nariječja.

  • Ako čitate bilo kakav tekst, treba vam ući i u uho i u rukopis ta tečnost i točnost !
    Isto tako i u izgovor. Zabrinjava koliko je ljudi nepristojno , nekulturno , ne zna se izraziti niti zna točno napisati….
    Moja generacija je u školi na satovima hrvatskog jezika , jednom tjedno obvezno imala vježbe iz govora, lijepog izražavanja !
    Zahvaljujem mom nastavniku na tome..
    Danas , kad čujem oko sebe , pitam se , što se dogodilo ? ?

  • Da ta vaša i naša djeca koji put ponavljaju razred zbog nepoznavanja pravopisa i pravogovora onda bismo svi galamili, ali ne bi bilo ovakvih pogrešaka.ada bi nam opet bili krivi učitelji. Djeca u govoru oponašaju svoje roditelje jer od njih nauče krivo i kasnije je to teško ispraviti.

  • hmmm…tema je na mjestu svakako, ali problem nije teško locirati, ali ga je gotovo nemoguće rješiti, problem je definitvno u ovmj neoliberalnom kapitalizamu koji je uništio sve što je dobro bilo ranije i dao nam neke slobode koje mi nakon 500 godina Turskog ugnjetavanja i malo manje od 100 Srpskog nismo naučili da imamo, u genima nam je onaj švercerski i “lako ćemo” pristup pa sve probamo metodom manjeg otpora rješiti, potkupljujemo doktore, profesore, pa onda kao krajnji produkt imamo neuke profesore, doktore i inžinjere itd…dok se svjest o ispravnom i pravednom kod nas ne promjeni nema napretka…dovoljno je pogledati kakvi nam se “pitaju” (tajkunizacija hercegovine od 1991 naovamo) svi bez škole (ako je i imaju kupili su je) i sve nelegalno stečene imovine…ne piše nam se dobro nikako….

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.