Iz Poljske u Fatimu preko Međugorja pješačio 5.000 km bez novca

221 dan, 5.000 kilometaraa, 10 zemalja, s krunicom u ruci – to je pravo hodočašće pješice, ali ovaj je mladić uspio.

Jakub Karlowicz, 23-godišnjak iz sjeveroistočne Poljske, po zanimanju brijač, stigao je 24. veljače u svetište u Fatimi.

Ponudio je svoje hodočašće i neprestanu molitvu na putu za mir. Od početka se njegovo putovanje moglo pratiti na njegovoj Facebook stranici Pod brigom Božjom , koju svaki dan pogledaju tisuće ljudi.

Na put je krenuo 17. srpnja 2022. Na put nije ponio hranu ni dodatnu odjeću, kao ni novac ni kreditne kartice. Svoje hodočašće povjerio je Djevici Mariji, a stavio ga je pod zaštitu svetog Ivana Bosca, čiji mu je slogan ”tužni svetac nije svetac” blizak srcu, prenosi Medjugorje-Info.com.

Vjerovao je da hoda ”pod Božjom zaštitom” i nije brinuo što će jesti ili gdje će nasloniti glavu za spavanje. Tijekom 221 dana svog hodočašća nikada nije ogladnio i nikada nije upao u situacije koje bi ga mogle natjerati da se vrati. Naprotiv, svaki dan, u svakoj zemlji pa i najmanjim selima koje je posjetio, doživljavao je ogromnu nesebičnu ljubaznost, gostoprimstvo i podršku.

U jednom od videa objavljenih na društvenim mrežama prisjetio se situacije u jednoj francuskoj provinciji kada je skupocjeni BMW iznenada stao, a iz njega su izašli maskirani ljudi i otvorili prtljažnik – pokazalo se da su u njemu imali veliku torbu s hranom. Dirnut, istaknuo je kako su mu ti ljudi, koji više izgledaju kao filmski nego stvarni, osigurali hranu za tri dana.

Tijekom cijeloga hodočašća bio je dirnut gostoprimstvom župa i samostana, ali i ljudi koji su ga pozivali k sebi, davali mu perilice rublja, hranili ga, vodili ga čak i u dućane sportske odjeće kako bi mu kupili novu odjeću ako je bila oštećena ili istrošena tijekom putovanja.

Ljudi su mu ne samo otvarali svoje domove i smočnice, dajući mu namirnice za put, nego su i darivali novac. Ponekad je mogao zaraditi nudeći svoje usluge kao brijač, šišajući kosu ili brijući bradu. Jakub je posvuda sa sobom nosio svoje mašinice za šišanje i drugu opremu, prenio je Medjugorje-Info.com.

Ono što je smatrao najvažnijim u svakom danu hodočašća bila je mogućnost sudjelovanja na misi i klanjanju. Krunica, za koju kaže da je “najučinkovitije oružje na svijetu”, neprestano ga je pratila. Svaki prijeđeni kilometar značio je više izmoljenih Zdravomarija – za mir u svijetu, za ljude koji su mu bliski i za one koje je susreo tijekom hodočašća.

U izvješćima koje je slao putem ističe da su ljudi dobri. Oni su ponekad izgubljeni, ili je ponekad Bog za njih “izgubljen”, ali oni su dobri i žele dobro, a ne zlo.

Ruta od Poljske do Fatime

Njegov put je bio zacrtan točkama vjerskog značaja. Iz Sejnyja (u sjeveroistočnoj Poljskoj, blizu Litve i Bjelorusije) otišao je u Niepokalanow, redovničku zajednicu koju je utemeljio sveti Maksimilijan Kolbe, zatim Jasnu Goru, samostan u kojem se nalazi slika Gospe Čenstohovske. Potom je, idući kroz Slovačku, Mađarsku i BiH, krenuo u Međugorje. Stajao je na mjestu Gospinog ukazanja 12. rujna, na njezin imendan. Odatle je prešao Hrvatsku i Sloveniju i uputio se u Veneciju.

Italiju je prošao prilično glatko, zaustavivši se u Torinu – koji doduše nije bio na ruti za Fatimu, ali Jakub nije mogao propustiti priliku posjetiti relikvije sv. Ivana Bosca, zaštitnika njegova hodočašća. Iz Torina je krenuo na sjever, riskirao prijeći Alpe i stigao do mjesta marijanskih ukazanja u La Salette.

Odatle je skrenuo prema jugu i granici između Francuske i Španjolske. Prešavši više milja i iskusivši španjolsko gostoprimstvo, konačno je stigao do španjolsko-portugalske granice. Svaki dan je hodao između 30 do 50 kilometara.

Što dalje?

Jakub je i dalje na putu! Nakon što je stigao na odredište, 26. veljače napisao je: Namjeravam se vratiti kući pješice, ako je to u skladu s Božjom voljom. Želio je putem posjetiti više marijanskih svetišta i mjesta vezanih uz svece Crkve. Cilj mu je stići kući tijekom praznika i sudjelovati u hodočašću od Suwałkija do Vilniusa. No, ne namjerava žuriti.

Ovo nije hodočašće koje se svodi samo na hodanje i prijeđene kilometre. Do sada mi se nije žurilo. Prije svega, radi se o doživljaju Božje zaštite i susrete ljudima koje Gospodin Bog stavlja na moj put. (…) Bog može koristiti svakoga, bez obzira na to kakav je grješnik, kakvu prošlost, obrazovanje, posao ima. (…) Zdravo Marijo!, napisao je zahvaljujući svima molitvom svim svojim pratiteljima.

(www.jabuka.tv)