Drage moje žene!
Evo, ovim riječima otpočinjem, nadam se, jedno dugo prijateljevanje s vama, koje ćete čitati ove retke, naći se u kojoj od situacija, dati koji prijedlog, kritiku, a i pohvalu – dabome.
Ja sam mama, kao i većina vas, dvoje prekrasne djece (a čija to nisu, jel` da ) 31-godišnja kućanica, diplomirani prosvjetni radnik, bez dana radnog staža. Što će reći, ne radim ili možda da, ovisi koga smatram za poslodavca, jer što dvoje klinaca posla naprave malo je reći (o poslu s više djece neću niti razmišljati) samo eto, ne ide radni staž, nema mirovine od ovoga posla, imam plaću koju ne bi mijenjala ni za što na svijetu, ali šta bi, reklo bi se u narodu ” takav mi grah pao”, nije da bi se mijenjala, ali nije ni da ne bi. Dobro bi nekada došao odmor na poslu, ali šta ja znam o tome kad nikada nisam radila.
Jednogodišnja curica i četverogodišnji dečko, tandem koji će mi dati dosta materijala za naše druženje. Čekaj, zaboravila sam još jedno svoje dijete, ono najveće, 34-godišnjeg muža. Što bih ja bez njega?! I kao što rekoh, u početku ćemo polako, kao i svako upoznavanje i ispipavanje terene, a onda – udarnički, s puno “klapanja” kako samo mi žene znamo. Znate ono, kad odemo na brzinsku kavu, pa onda na kraju, interpol šalju za nama ili kad nazovemo kumu samo da vidimo kako je klinjo koji je imao temperaturu ovih dana pa na kraju saznamo da je strina od muža naše školske, koja se udala u Njemačku, pa otišla u Švedsku, dobila mirovinu koja je veća od naše prosječne plaće, a sve to dok starijem djetetu brišemo nos, a mlađem pravimo mlijeko i čokolino (znate ono – telefon držite prislonjen na uho – ramenom, beba u naramku, a ovo drugo vas tegli za nogu i briše nos od trenerku, jer je naišao neki virus i nemoguće je taj nos držati čistim, a i klinjo nema vremena jer čekaju autići na benzinskoj koju je složio od legića).
Da, da, scenarij koji se gleda, ako ništa, jednom mjesečno.
I tako, vodu hladi, vodu kadi, ali što bi mi da nam nije jezika i te sposobnosti koja karakterizira samo nas žene. Ne bi mogle 42 628 puta dnevno odgovoriti na ono MAMA nakon kojeg nema upita, nema ničega, baš kao neki tik koji se stopi s klincima onog trenutka kada progovre. Ne bi mogle s klincima pričati i ponavljati im stvari koje su rečene bezbroj puta, a njima nisu niti okrznule uši (jedino onda kada oni to mogu upotrijebiti u svoju korist – baš tada se toga sjete).
Što smo sve mi žene sposobne ili nismo, što nas sve to pokreće ili nas koči, što sve sretnemo na tom putu majčinstva naći ćete, nadam se, u ovim mojim primjerima, u mom viđenju, mom stajalištu svega toga. Ja kad sebe gledam i slušam (prvo što ne mogu vidjeti ženu-ja sam sebi još uvijek klinka a pogotovu da imam dvoje djece hehehehe) kao da vidim svoju mamu, u svemu, po svemu. Događa li se to vama? Jeste li zadržali stare odgojne metode ili idete ovim novim? Je li u odgoju sudjelujete samo vi ili i ostatak rodbine (svekrva, mama, tetka, strina, pola sela…)? Slušate li savjete ili ste vođene intuicijom majke? Porod – strah ili želja, što je prevladalo? Jeste li znale što vas čeka? Prvi ili drugi put – kada je bilo lakše? kako ste se snašle poslije? Ima tu tema, pitanja, svega što se treba “protresti” stoga vam zakazujem sastanak, ponovno za dva tjedna.
Uz srdačne pozdrave, samo mama!
(www.jabuka.tv)
Radujem se nastavku 🙂
I ja jedva cekam nastavak 🙂
Svaka čast na članku sve prava istina
uh sad mi je lakše 😀 kad vidim da nisam sama hehehe….
Ej draga ,mama’ ja sam se tako osjecala samo 5 puta i sad se krug zavrtio .stizu unuci .opet jovo nanovo !! Budi ponosna -ti si roditeljica !!
Pliz malo krace recenice pisi. Tesko je pratiti ovako.
Ovo 1 recenica 😮
Znate ono, kad odemo na brzinsku kavu, pa onda na kraju, interpol šalju za nama ili kad nazovemo kumu samo da vidimo kako je klinjo koji je imao temperaturu ovih dana pa na kraju saznamo da je strina od muža naše školske, koja se udala u Njemačku, pa otišla u Švedsku, dobila mirovinu koja je veća od naše prosječne plaće, a sve to dok starijem djetetu brišemo nos, a mlađem pravimo mlijeko i čokolino (znate ono – telefon držite prislonjen na uho – ramenom, beba u naramku, a ovo drugo vas tegli za nogu i briše nos od trenerku, jer je naišao neki virus i nemoguće je taj nos držati čistim, a i klinjo nema vremena jer čekaju autići na benzinskoj koju je složio od legića).
ovo isto
Što će reći, ne radim ili možda da, ovisi koga smatram za poslodavca, jer što dvoje klinaca posla naprave malo je reći (o poslu s više djece neću niti razmišljati) samo eto, ne ide radni staž, nema mirovine od ovoga posla, imam plaću koju ne bi mijenjala ni za što na svijetu, ali šta bi, reklo bi se u narodu ” takav mi grah pao”, nije da bi se mijenjala, ali nije ni da ne bi.
najbolje da ti budeš lektorica =)
Stara poslovica kaze “Losoj domacici su dosta dijeca a dobroj i dijeca i kuca”