Ivana Petrović otvoreno o UFC-u: MMA mi je slomio srce više puta, ali uvijek bih birala ovo

Prva Mostarka, Hercegovka, Hrvatica i uopćeno žena iz zemalja regije, koja je došla na najveću svjetsku pozornicu potpisavši za UFC, eksluzivno u razgovoru za portal Jabuka.tv govori o svojim dojmovima u najjačoj MMA organizaciji na svijetu, odrađenim borbama, kulminaciji osjećaja kada ne ide sve po planu te o očekivanjima za budućnost.

Potpis ugovora s UFC organizacijom ostvarenje je sna svakoga borca, a Ivana Petrović to je postigla s 28 godina. Ono što se možda u počecima na parteru mostarske dvorane Slava MMA činilo nestvarnim i nedostižnim, ona je uspjela u poprilično kratkom roku.

Potpis za UFC zapravo nije bio iznenađenje jer sam u tom trenutku bila prva na ranking listi u Europi i upravo sam obranila pojas u Aresu protiv najbolje europske borkinje. Znali smo da će pobjednica te borbe najvjerojatnije dobiti ugovor u UFC-u, ali kada se to stvarno dogodi, to je onaj trenutak kad shvatiš da su sav trud, odricanja i godine napornoga rada napokon dobili smisao i potvrdu, započinje svoju priču najpoznatija borkinja Balkana.

Nakon te borbe došla je nakratko u Mostar kod obitelji, a vijest o potpisu za UFC saznala je dok je bila u Međugorju kod sestre.

Tog smo se dana vratile sa svetišta i čim sam zakoračila u kuću zazvonio mi je mobitel. Zvao me muž da mi javi velike vijesti…

Biti UFC borkinja zaista je posebno iskustvo. Tek kad postaneš dio te organizacije, shvatiš zašto ih svi smatraju najboljima na svijetu. Okružena si cijelim timom profesionalaca koji vode računa o svakom detalju tako da ti ne moraš misliti ni o čemu osim o borbi i pripremama.

Naravno, osjeti se i veliki pritisak jer znaš da te gledaju ljudi iz cijeloga svijeta i da moraš u tom trenutku pokazati najbolju sebe, ali to je dio ovog posla.

Kakav je bio osjećaj prije prve borbe i ulaska u oktagon? Strah, neizvjesnost, adrenalin ili sve odjednom? Sjećaš li se uopće te prve borbe?

Prije svoje prve MMA borbe već sam imala dosta borilačkoga iskustva koje sam stekla kroz brazilski jiu-jitsu, kickboxing, muay thai, pa čak i hrvanje u pijesku. Tako da sam već znala kako je izaći pred publiku i boriti se, a ulazak u oktagon mi zapravo nije bio potpuno novo iskustvo – iako do tada nikad nisam trenirala MMA, trenirala sam pojedinačne sportove koji su mi bili dobra predispozicija za MMA. Sjećam se da sam tada ipak bila jako nervozna jer je protivnica bila stvarno dobra, ali uspjela sam pobijediti tu prvu borbu i odmah sam se zaljubila u MMA. Znala sam da je to ono čime se želim baviti i da je to moj put.

Prva u povijesti

Mostar i Hercegovinu u svojim izjavama nikada ne izostavlja. Ponosna je na svoje korijene i činjenicu da je prva žena s ovih prostora koja je postala dio UFC-a.

Naravno da sam ponosna što sam prva Hrvatica i prva žena s Balkana koja je uspjela doći do UFC-a. To je velika čast i lijep osjećaj, pogotovo jer uvijek nosim sa sobom i Mostar i Hercegovinu, ali iskreno, ovo za mene nije krajnji cilj i nisam ni blizu gotova sa svojom karijerom.

Tek sam na početku onoga što želim ostvariti. Ne mislim da sam napravila nešto što drugi ne mogu.

Vjerujem da svaka osoba koja istinski vjeruje u sebe i spremna je uložiti rad i odricanje može uspjeti u onome što voli. Najbitnije je da to zaista želiš iz srca i da se nikad ne prestaneš boriti za to.

Trema je u prvoj borbi odradila svoje, a onda je uslijedila prva pobjeda u UFC-u. Kakva je tek to eksplozija osjećaja bila?

Ta borba odrađena je točno po “game planu”. Bila sam fokusirana, spremna i znala sam što želim od prve do posljednje sekunde. Naravno da uživam u svakoj svojoj pobjedi i dobar je osjećaj ostvariti prvu pobjedu u najjačoj MMA organizaciji na svijetu, ali istovremeno sam bila svjesna da je to tek početak, da me čeka još puno posla i da jedna borba ne znači ništa ako ne nastavim pobjeđivati. Moj cilj bio je pobijediti svaku borbu.

UFC = Showbuzz

Onda su uslijedila dva poraza, a na pitanje što misli da je nedostajalo ili “krenulo po zlu”, Petrović odgovara bez zadrške:

O ovoj sam temi dosta razmišljala i trebalo mi je vremena da iskreno sama sebi odgovorim što se zapravo dogodilo. Bilo je puno čimbenika koji se nisu poklopili, ali ono što danas osjećam i vjerujem je da sam nakon treće borbe u UFC-u doživjela jedan veliki “reality check”. Vjerujem da sam u toj borbi bila pokradena, što mi je doista otežalo put dalje jer MMA ne prašta i ako izgubiš vratiš se deset koraka unatrag.

Shvatila sam da je ovaj sport na toj razini više showbuzz nego borba i da mi energija koju privlači taj svijet tada jednostavno nije odgovarala.

Spremnost, tvrdi, nikad nije bila problem jer je trenirala u Vegasu s najboljim borkinjama na svijetu i ljudi iz dvorane voljeli su gledati njezine sparinge.

Svi su bili uvjereni da ću pomesti cijeli roster, ali kada su se vrata oktogona zatvorila, jednostavno nisam uspjela pokazati ono što sam pokazivala u dvorani. Moje tijelo i moj um rekli su “ne”.

Posljednja borba bila je u svibnju i tri tjedna prije nje morala se, zbog vize, vratiti iz Vegasa u Norvešku. Na kraju nije ni znala hoće li uopće dobiti vizu i hoće li se moći vratiti.

Tjedan dana prije borbe ipak su mi je odobrili i upravo kada je prošao jedan jet lag, uslijedio je drugi kada smo ponovno sletjeli, ovaj put u Des Moines, grad u Iowi. Ozljede, stres, letovi naprijed-natrag s jednoga kontinenta na drugi očito su ostavili traga. Danas mi je cilj vratiti ono zbog čega sam se zaljubila u ovaj sport, uživati u borbi, raditi to iz ljubavi, ne obazirati se na to što publika ili organizacija misle da bi to trebalo biti. Borim se za sebe i za svoj osjećaj jer tako je uvijek i bilo.

“Porazi u UFC naučili su me ono što pobjede ne bi ni u par godina”

Misliš li da si možda prerano ušla u UFC ili se jednostavno neke stvari nisu poklopile?

Ja sam prvu profesionalnu MMA borbu odradila u ljeto 2021. a sa UFC-om sam potpisala već u ljeto 2023. tako da se sve brzo događalo. Koračali smo brzo i možda zbog te brzine ne uspiješ sve sagledati onako kako uistinu jeste. No, kako god to zvučalo, ovi porazi u UFC naučili su me ono što pobjede ne bi ni u par godina. Osjećam se puno zrelija kao borkinja i jedva čekam ponovno ući u kavez.

Trenutno nije pod ugovorom UFC-a, ali menadžer tvrdi kako interes najjače MMA organizacije za njezin angažman i dalje postoji.

Voljeli bi vidjeti još nekoliko pobjeda prije nego što eventualno ponovno potpišemo, ali moj plan je za sada vrlo jednostavan: trenirati, uživati u sportu i pronaći organizaciju u kojoj mogu odraditi te borbe i nastaviti graditi svoj put. Iskreno, vjerujem da u životu ne treba praviti neke prevelike planove jer se oni ionako uvijek mijenjaju. Trenutno želim samo provoditi vrijeme u dvorani sa svojim timom, učiti nove tehnike, napredovati i uživati u procesu.

Ivana Petrović u FNC?

Obožavatelji regionalne scene s pravom se nadaju da bi Ivanu Petrović mogli gledati u regionalnoj Fight Nation Championship (FNC) organizaciji, a Ivana je za portal Jabuka.tv otkrila postoji li neka šansa da se to i ostvari.

Naravno da mi je želja boriti se pred našom publikom i mislim da bi bilo sjajno postati prva prvakinja u povijesti FNC-a – baš kao što sam to napravila u Francuskoj s Aresom prije nego što sam potpisala za UFC. Moj je menadžer u kontaktu s nekoliko organizacija u SAD-u i Europi, uključujući i FNC.

Moj je cilj povratak u UFC i spremna sam potpisati za organizaciju koja mi može pružiti dobre uvjete kroz koje ću ponovno doći tamo.

Ako FNC bude imao ponudu koja ima smisla i financijski i sportski, neka samo pošalju ugovor i rukavice pa se vidimo u FNC oktagonu.

FNC je svakim danom sve popularniji na našim prostorima, za svaki novi event traži se karta više, arene se rasprodaju… Čini se da rade fantastičan posao u regiji, a istoga je mišljenja i ova borkinja.

Jako mi je drago vidjeti koliko MMA raste na našim prostorima i da postaje sve popularniji, i među djecom i među odraslima. To je zaista lijep pokazatelj da sport ide u dobrom smjeru. Imala sam priliku nazočiti jednom FNC eventu u Bugojnu. Atmosfera je bila odlična, organizacija na visokoj razini i publika fenomenalna. Stvarno rade sjajan posao u regiji i veseli me vidjeti kako se scena razvija.

Život u Norveškoj od fakultetskih dana

Ivana Petrović, nekoć Širić, u Norvešku se preselila prije više od 10 godina zbog tadašnjeg momka i boljih izgleda za budućnost.

U Norveškoj sam trenutno jako posvećena svom klubu, ORION MMA ACADEMY gdje ima zaista puno posla jer interes za MMA kod nas u Tønsbergu stalno raste. Kad nisam u Fight Campu, trudim se što više vremena posvetiti treniranju drugih jer me to ispunjava i daje mi dodatnu motivaciju. Nedavno smo se preselili u puno veći prostor i nakon toga je sport u gradu doslovno eksplodirao, sve je veći interes i sve više talentirane djece dolazi trenirati. U klubu imamo velike potencijale i vjerujem da neka od te djece mogu daleko dogurati. Kod nas se trenira MMA, BJJ, JUDO, MUAYTHAI, KICKBOXING, a imamo i grupu BOX&BURN za rekreativce koji žele doći u formu kroz borilačke sportove.

Na pitanje planira li se možda u bližoj budućnosti vratiti u Hercegovinu, tvrdi kako je Mostar za sad još uvijek mjesto za odmor i punjenje baterija nakon napornog rada.

U Norveškoj nam dobro ide i lijepo smo se tu ostvarili, no, naravno, nije isključeno da se jednog dana, kad završimo svoje karijere, muž i ja odlučimo vratiti u Mostar.

Saša Petrović – partner, oslonac, podrška i trener

Zanimljivo je da je jedan od Ivaninih trenera upravo njezin muž koji je uz nju od samih početaka i koji je glavni “krivac” za njezinu profesionalnu karijeru.

Kako to funkcionira? Možete li uopće razgraničiti taj odnos na razini trener-borkinja kada je trening/borba u tijeku?

Trudimo se najbolje što možemo i mislim da nam, unatoč svim izazovima, dobro ide. Saša je sa mnom doslovno od prvog dana, od moje prve kickbox borbe i ne mogu ni zamisliti svoju karijeru bez njega. On me poznaje bolje nego itko i zna što mi prolazi kroz glavu čak i kada ništa ne kažem. Međutim, naravno, zna biti jako teško i veliki je izazov odvojiti privatno od sportskoga, pogotovo kad smo prvi put zajedno osjetili što znači izgubiti borbu. Radimo na tome da to uvijek držimo na zdravoj razini i da jedno drugo guramo naprijed.

Žena u borilačkom sportu

Ovo nije još jedno klišejsko “što žene rade u ‘muškome’ svijetu”, nego zaista fascinacija onim čime se ova Hercegovka bavi. Primiti udarce, riskirati ozljede i neka teža psiho-fizička stanja nakon borbi može samo izrazito jaka osoba, a zanimalo nas je što kako se iz dana u dan motivira da daje sve od sebe za ovako brutalan sport.

Mislim da me od prvog dana u ovom sportu gura ljubav prema borbi, želja da svakim danom budem bolja verzija sebe i da pomičem svoje granice. To je ono što me ispunjava i daje mi smisao. Nikad se nisam previše bojala udaraca ili ozljeda to je jednostavno dio ovoga sporta i prihvatiš to čim ga zavoliš. Naravno da nije lako i da je sve ovo brutalno i zahtjevno, ali meni je to izazov i prilika da pokažem koliko mogu izdržati. Ono što me “radi” iz dana u dan je osjećaj kad pobijedim samu sebe, kad završim težak trening, kad vidim koliko napredujem i kad uđem u kavez i znam da sam spremna. Taj neopisivi trenutak kad se zaista osjećam živom i povezana sam sa svojim timom, a svi imamo samo jedan cilj. Ta strast prema borbi i želja da ostavim svoj trag ono su što me stalno tjera naprijed.

U odgovoru na pitanje o najtežem trenutku u karijeri svaki se čovjek osobno može pronaći, neovisno o tome čime se bavi, ali odustajanje nije opcija ako osjećate za što ste točno stvoreni.

MMA mi je slomio srce nekoliko puta, ali ništa u životu nije savršeno. Htjela sam odustati više puta, ali ja sam borkinja i ovo je moja strast i moj posao. Prije MMA trenirala sam ples i rukomet i možda bi moj život bio mnogo lakši da sam ostala u nekom od tih sportova, ali nijedan od njih mi nikada nije donio toliko sreće i ispunjenja kao MMA. Koliko god da je bilo teško, uvijek bih iznova birala ovo, zaključila je Ivana Petrović za čitatelje portala Jabuka.tv.

(wwww.jabuka.tv | Ivana Soldo)